Razmišljam naglas
Pale sam na svijetu ili Pala s onoga svijeta
Ne mogu ostati hladna na priču koja ovih dana kruži po medijima, a priču koja je započela baš u mom gradu... Ostavljena djevojčica...
Nitko ne zna tko je, što je, otkuda je samo se nagađa, ali svi znaju da je ostavljena. Zanimljivo. Žalosno jer je riječ o jednom malenom živom biću, ali postavlja se niz pitanja, pitanja na koje (kao) nitko ne zna odgovor.
Svi mi koji smo i sami roditelji upitamo se jel moguće imati takvo srce ostaviti svoje dijete ako su ga doista ostavili? Ili kako je itko s kim je putovala mogao ostaviti i više za nju ne pitati?...
Ne znam, mnogo puta sam imala u glavi tisuću i jedno pitanje za svog roditelja i tisuću i dva puta sam opet sama sebi rekla "Očito on zna zašto". Tako i za obitelj te djevojčice kažem, samo oni znaju zašto su je (ako su) ostavili ili zašto se za nju nisu raspitivali i tražili je ako su se slučajno razdvojili.
Najteže je njoj. Ona je sama. U tuđoj zemlji, među tuđim ljudima, ali...tu je gdje je. Kako joj je bilo i kakav je život imala prije ne znam, kakav joj je sada isto ne znam, a kakav će joj biti to još manje znam.
Sada jedino znam da je sama... usprkos svim dobrim ljudima čiji je posao, a nadam se i više od samog posla, da se o njoj brinu, ali ona je sama..to nije samo ružan san, nego njezina surova zbilja.
Photo/magicusinfo / dnevnik.hr 05.11.2015. u 21:33 | 0 Komentara | Print | # | ^
