Razmišljam naglas
Naravno da nismo svi isti, nismo svi Ličani!
Nema torte niti pečenke, niti ikakovog troška oko proslave ovog rođendana, ali baš kako su Priče iz ličkog kraja nastale i kako djeluju, tako i slavimo njihov prvi rođendan. Sa puno dobre volje bez ijedne kune. Eto, i one su vam svima dokaz da ne treba novac baš za sve. Nekad je potrebna samo dobra ideja, puno dobre volje i eto obilja bogatstva, da budem konkretnija, bogatstva duše. Jel tako?
Eto, neću nešto previše pričati jer se napričam i napišem gotovo svaki dan, ali ipak par riječi, rečenica, jednostavno osjećam da moram napisati.
Jedna lijepa priča odvila se i odvija se s tom stranicom koja uopće nije nastala s takvim ciljem. No, eto, kako to obično biva, najbolje stvari se događaju neplanski.
O samom početku svega toga već sam pisala, iako ni o tome ne bi bilo riječi da to prvi nisu učinili kolege sa portala LikaClub i na tome im doista veliko hvala.
Osoba koja je tu gotovo od samog početka, Ana Biškupić iz Brinja, jednostavno je nešto najbolje što se tim Pričama moglo dogoditi. Kažem vrlo često za sebe „Nemam sreće u nekim stvarima, ali bar njuh za dobre ljude imam.“ I to je valjda ono najveće bogatstvo koje mi je Bog mogao dati...dobre ljude.
Mnogo je tu ljudi koji tu stranicu pune svojim porukama, fotografijama, idejama i onih koji nas prate. Ona koja je s nama od početka, iako ne na način kao Ana, ali zaslužuje spominjanje i zahvalu, Marija Draženović. Njezin doprinos „iza kulisa“ itekako je značajan.
Još jedna osoba koja je Priče svojim šaljivim tekstovima počela širiti dalje od brinjskog kraja naša je Kate Ottozez, odnosno Verica Dasović iz Otočca i na tome joj hvala.
I šećer na kraju, ekipa admina sa portala ZK Stajnica za čiju podršku od početka mog rada još od 2005.godine ne mogu pronaći prave riječi kojima bi se zahvalila. Kako za dano povjerenje za objave članaka na samom portalu, tako i za fb stranicu Priče iz ličkog kraja. Jednostavno su tu, što god, kad god, s čim god se javim, podrška je neizostavna.
No eto, svega toga ne bi bilo da nije ljubavi prema tom našem zavičaju, prema tom podkapelskom kraju. S tim u vezi prepustit ću Pričama da kažu završnu riječ; Često nam baba zna reć „A je vrag u vami!“, a mi na to kažemo „Ma ni vrag, baba, nego lička krv!“
Proširen tekst nalazi se na: Jedan poseban rođendan...
04.11.2015. u 22:10 | 0 Komentara | Print | # | ^
