Razmišljam naglas
Zaspala je zadnja ruža hrvatska
Nisam od onih koja leti na grob svojih dragih samo jednom godišnje pa da se moram „isprsit“ kolik ću aranžman cvijeća i koliko svijeća kupiti, nego sam od onih koji odlaze gotovo svaki vikend čak ponekad i praznih ruku. Ne odlazim za grob zbog ljudi i da me se vidi nego odlazim isključivo zbog sebe.
Mah, i inače mnogo stvari koje radim isključivo su za moju dušu, a ne za hvalisanja. Nekad se pitam što koga uopće briga eto konkretno za odlaske na groblje, ali nemali broj puta sam se uvjerila da ima onih koji o tome stvarno vode brigu.
No, na ovo današnje razmišljanje potakla me pjesma koja je i dan danas popularna, a nije niti sanjala da će to postati. A sve zato jer se „rodila“ u pravo vrijeme i na pravom mjestu ili možda krivom, tko to zna. Uglavnom, postigla je popularnost zbog totalno drugačije interpretacije od one kojom je nastala...posvećena je majci, a mnogi su je povezali sa ondašnjim promjenama u Hrvatskoj odnosno još tada Jugoslavijom. Ne ulazim u ta kriva tumačenja, meni je uvijek bila upravo ono prvotno, izvorno, „mojoj majci“.
Vrlo je se često sjetim i te pjesme i majke i baš zato mi ovi dani koje nazivam „letnja po groblju“ ne predstavljaju ništa posebno. Posebni su možda jedino zato što inače preko godine nikad nema toliko ljudi po groblju pa se ta, inače, mjesta osame i tišine u par dana pretvore u vesele cvjetne parkove.
Vjerovali mi ili ne baš tih dana zaboravim na svoje svakidašnje jadikovke, a misli mi obuzmu upravo ti i takvi. Dođem k svojoj majci na grob, sjednem i pitam je „Jel bi tebi što značilo da bubnem dvjestotinjak kuna za jedan ovakav aranžman?“ Osmjeh mi skoči na lice jer kao da stane ispred mene i kaže mi „Odvedi dicu na pizzu i na sladoled!“
Nije ona jedina koja je napustila ovaj svijet, mnogo je još dragih ljudi, djedova, obiteljskih prijatelja, školskih kolega...i naravno da se svih na poseban način sjetim vrlo često i normalno je da nedostaju, ali majku najviše i najčešće spominjem. Svako dijete to najbolje razumije i zna odgovor na pitanje „Zašto?“
Ona je moja ruža hrvatska koja je zaspala još početkom 90ih, ali u mom srcu živi i živjet će vječno, baš kao i pjesma „Ruža hrvatska“.
30.10.2015. u 08:49 | 0 Komentara | Print | # | ^
