petak, 23.02.2007.

THERE' S NOTHING WITHOUT LOVE...

Sinoć je bilo... pa možemo reći... zanimljivo.
Šalje jedan od frendova sms za kavu oko 22 sata i sve se dogovorimo. Uto ja pošaljem sms drugom frendu da vidim jel konačno ozdravio i da ga pitam jel za kavu.
Kaže kako su se već dogovorili i kaže da će na toj kavi biti moj Ex.
Lagano sam počela pizdit. Kaj da radim? Da odem, ne odem. Zvrcnem još neke dečke i nitko pojma nema da dolazi. I svi mi naravno rekli da kaj glumim... sam da se spustim i dođem. Jel ako tko nema kaj tražit na toj kavi to je on. hehe Odmah mi je raspoloženje skočilo.
Naravno da nisam u trenirci došla kako znam inače. Malo se koka i sredila. Zašto? Ziher ne zato kaj mi je stalo... ali znate kako je to... vidjet češ bivšeg i naravno da moraš izgledat što bolje možeš. Ali naravno da nisam pretjerivala...
Dobro... lik ovaj put nije bio blijed kao krpa kaj me vidi jel mu je Gogo rekao da ću doći pa se je pripremio.
Uglavnom... samo smo se pozdravili i komunikacije nije bilo.
Ja sam se zajebavala sa frendovima... standard, a on je samo slušao, šutio... nije imao ništa pametno za reći i pogledavao cijelo vrijeme prema meni... nije da umišljam, ali svaku riječ je upijao kaj sam govorila. Vidjela sam čak da me je nešto htio i pitati ali je odustao.
Krenemo prema doma... on na stanicu... svi nešto meljemo... i on započne neki razgovor:
"Jel radiš, jel ti dobro kod staraca, njemu su strci bolesni, ali sve mu je super u životu..."
Mislim, ništa specijalno i onda bum... ubaci lagano u razgovor kako sad ima plaću 7000 kn. hehe Pa dragi, fakat me nisi upoznao. To niti mi kaj znači, ni da smo zajedno, a kamoli sad. I znam da laže. Jel znam di radi i znam da je to nemoguće. Samo sam mu se lijepo nasmijala.
I pozdravimo se... on ode na svoju stranu... a moj frend se okrene i počne ga podjebavat na "muški način"... i tu je on važno ubacio kako on ima curu. Ajme, ubite me. Samo sam se nasmijala... jel zaboli me... a ti, toliko si plitak da to preda mnom, bivšom, spominješ. Nadam se da ćeš na putu negdje pokupiti nešto malo pameti koja ti je potrebna.
I dok sam hodala kraj njega... izmjenili tih par riječi, imala sam felling da hodam pored stranca. Da pričam sa nekom osobom koju sam vidjela jednom, dva puta u životu. Zašto, ne znam!
Ne izgleda najbolje... kaj mu se dogodilo ne znam niti me zanima... nekako je zapušten, a barem je on uvijek držao do sebe.
Toliko o tome.
Pita me frend kasnije... kako si? Dobro, još jedna potvrda da mi ništa ne znači, da sam ga preboljela i ako se ovo još koji put dogodi vidjela sam da mogu sa njim sjest i popit kavu... da me to ne dira i da možemo izmjeniti dvije - tri riječi kao normalni ljudi.
Već sam neko vrijeme u fazi kada mi je dobro biti single. I još uvijek me to drži. Do kada će biti tako stvarno ne znam. Dok traje, dok mi je dobro, uživam.
Ali isto sam tako svjesna da život bez ljubavi ne vrijedi živjeti.

Without love, there's nothing without love
Nothing else can get you through the night
Nothing else feels right without love
There's nothing without love
Nothing else but love can burn as bright
And nothing would mean nothing without love

I see my life
There's some things I took for granted
Love's passed me by
So many second chances
I was afraid
But I won't be afraid no more...

Ne bojim se riskirati... ako uleti netko pravi... netko za mene, normalno da ću se prepustiti. Ali samo se bojim onoga... da kad ću ja htjeti, kada ću osjetiti tu potrebu da se zbližim sa nekim, da neću imati priliku i da ću završiti solo. Jel neke prilike sam olako pustila, nisam htjela.
Jebi ga, takav je život... sada kada ne želim, imam prilike... a kada ću ja htjeti lako moguće da neće biti prilike. To je tako!

| 15:58 | Komentari (17) | Isprintaj | #

četvrtak, 22.02.2007.

DOBRO JUTRO ILI DOBAR DAN... :)))

Danas sam opet dobro... hehe
Kaj mi je, ne znam. Ne pitajte. Imam opasne promjene raspoloženja. I u komentarima vidim da me se pita kakve su to promijene raspoloženja. Onakve kakve imaju žene kaj su u veksu. hehe
A nisam, premlada sam.
Još sam sinoć bila dobro. Otišla sam na kavu sa Aibreann i naravno da smo sjedile pet sati na toj kavi. Ali doslovno. I dobila sam injekciju koju sam trebala. Digla me cura sa razgovorom, savjetima i slušanjem. Ne mogu vjerovat da se tako dobro kužimo. Kao da smo frendice već godinama. Istina da se čitamo jako dugo, od samog početka i znamo jako puno jedna o drugoj jel smo uvijek pisale ovaj blog kao neku vrstu dnevnika, ali nikad nisam brijala da ću se tako dobro naći sa njom ili sa bilo kim sa bloga. Ali evo, donijelo mi ovo dugogodišnje bloganje jednu divnu osobu.
Ujutro me probudili starini vriskovi. Počela se derat žena, zapomagat, kukat. A inače nije takva, tj. nemam takvo buđenje ujutro. A kako meni trebate dati koju minuticu ujutro da dođem k sebi, da vidim gdje sam uopće, nije ništa čudno kaj mi se mozak nije odmah uključio. I da se razumijemo, bilo je 9 sati a meni je to jako, jako rano. Sve prije podne meni je rano.
A kaj se dogodilo? Dragi moj buraz srušio se u kuhinji. Zateturao, problijedio i samo se skljokao. I ne miče se, ne reagira. Dođem ja k sebi, skužim, nije zajebancija. Počnem ga šamarati (malo preveć, ali zanjelo me)... i otfuram ga do kreveta... lik ne kuži ništa, samo oči izvrnuo. A jebote... di je stari kad ga trebaš? Skilavila sam se. A od stare nikakve pomoći. I dijete ima temperaturu, čeka nalaze... ma sad je dobro... vidim, čim mene pila i tjera sa kompa. A mamica ga dvori kao da je na samrtnoj postelji. A kaj češ... mamino dijete.


Dobro jutro ili dobar dan :)

Sto god da radis, cinis, poduzimas, ili ako ne ucinis nista, tek jednostavno - zivis, nekome ces biti super i voljet ce te, dok te netko drugi zbog istih tih stvari nece podnositi. To je jednostavno tako. Ono sto trebas je: nauciti nositi se s time. Ne uzimati sve previse srcu, jer ce te to uzalud emotivno iscrpljivati. Mi ljudi smo tako cesto puta slabici, nemamo moc ispravnog sagledavanja dogadjaja i pojava koje nas okruzuju. Nerijetko unatoc velikom trudu, donosimo posve pogresne zakljucke. Upravo stoga ne trebamo prestrogo osudjivati one koji nas odbacuju ili ne uvidjaju kakve smo osobe, tj. kakvim osobama tezimo biti. Zapravo, osudjivati ne bismo trebali uopce. Prije nego sto sam osudio tebe, samo da sam pogledao sebe, bilo bi dovoljno da zasutim.
I da, jako nepravedno vazemo. Gram loseg sto nam je netko ucinio danas (a mozda ce se vec sutra pokazati da i nije bilo tako lose kako se u prvi mah cini) tezi je od tone dobrog koja se nakupila tijekom niza godina.
Ima li sve skupa uopce ikakvog smisla? Nedvojbeno ima. Mora biti neki razlog zasto postoji svemir, galaksije, nebeska tijela, planeti... medju njima i Zemlja, a na Zemlji ziva bica, biljke, zivotinje i ljudi. I Beauty Queen From Mars, jedinstvena i neponovljiva. Nisi tu bez veze, dijete. I ne zamaraj se ako ne mozes dokuciti zbog cega. Mozda nikada neces niti moci, i u tome nema nista lose. Zivjeti ucimo stalno, sve dok traje.
Osobe koje su na nizem stupnju duhovnog razvitka od tebe, nastoj oplemeniti, poduciti i uciniti ih boljima. S onima koji su ti na podjednakoj razini, komuniciraj, suradjuj, djeluj, i korak po korak zajedno gradite ljepsi svijet. A onima odabranim, s crtama bozanskog nadahnuca u karakteru, koji su u visoj sferi nego sto smo mi, nemoj zavidjeti. Budi im zahvalna sto te doticu, i upijaj njihovu mudrost i dobrotu svim porama. Bastini od njih da bi mogla prenositi dalje. I budi cool. Ok?
Pusa!


Ovaj mail sam dobila od jedne jako drage osobe. Puno mi znači. Pročitam ga, često... jel napisan je iz srca. A meni je odmah bolje, čim ga pročitam. Kako nije baš proteklo razdoblje bilo bajno, bilo je i uspona i padova... jedan dan me je u inboxu dočekao ovaj prekrasan mail. Čak sam i zaplakala. A ja rijetko kad plačem. I čitam ga opet... i neke stvari su mi jasnije. Hvala!

| 15:23 | Komentari (4) | Isprintaj | #

srijeda, 21.02.2007.

I' M STILL CHASING THAT DREAM!!!

Hey, man, it's been a while
Do you remember me?
When I hit the streets I was 17
A little wild, a little green
I've been up and down and in between
After all these years
Can you believe I'm still chasing that dream
But I ain't looking over my shoulder...


Znala sam, jučer sam se smijala danas plačem.
Kako mene pogađaju neke stavri a ljudima je to nepojmljivo.
Nazvali su me ledenom kraljicom. Ali nisam. Osjećam, i više nego što neki misle. Samo što teže pokazujem svoje osjećaje. Istina je da nisam previše sentimentalana ali nisam ni ledena.
I uvijek me pitaju kako to da si uvijek nasmijana? , ili ti si uvijek dobro! , ili kako to da si ti uvijek dobre volje? .
A samo dvije osobe znaju sve. Znaju istinu... i kad sam loše i kad sam dobro... za ostale sam dobro... možda zato i pišem toliko o tome u zadnje vrijeme, lakše je.
Za ostale tu je maska... jel ne plačem u društvu... držim se Akijeve... "zaplači kad te nitko ne vidi"...
Zašto sam ovako? Jedan san je propao.
Koji? Ma nema ni veze. Već sam i ja zaboravila. Više se ne osvrćem i ne gledam unazad.
Idem van, samo na kavu... maska je tu i smiješak ne silazi sa lica.
Jooj, kad ću se ja opametiti i shvatiti da nisu svi ljudi dobri?
Pusa... ali samo vama dobrim dušama.
Znam da vas ima. :)))

| 17:02 | Komentari (9) | Isprintaj | #

utorak, 20.02.2007.

I JUST WANT TO LIVE WHILE I' M ALIVE!!!!!

Snovi...
Sjebali me opet... (ispričavam se svima na rječniku, inače ne psujem, pristojno sam djevojče)...
Bila sam sa dečkima na kavi, a vi dragi moji dečki, muškarci i koji se samo tako nazivate, ne znate pričati o ničemu drugome nego o sisama, guzicama, trebama općenito i sexu naravno. Znate koliko je bilo sati kada sam jedva čekala da se okrene na temu sporta ili politike. Jel mi je bilo dosta... a da odem sa kave, nemoguće, nisu me puštali.
I dok oni razglabaju o ženskom rodu, traže savjete... gdje, kako, zašto, šta volimo, šta ne... ne bi bio problem da tako nije svaku večer.
Ali sad je bio i problem jel se je u svakoj drugoj rečenici spominjao On. I svaki primjer se je uspoređivao sa nama. Sada, nakon 4 mjeseca pričam bez beda o Njemu, prekidu... općenito o svemu. Ali cijelu večer slušati o bivšem... ispizdila sam. Da stvar bude još gora, naravno da ga svi poznaju. Dakle, bilo im je još slađe, pogotovo kada se je o samom sexu pričalo.
I dođem doma i ne mogu iz glave izbaciti njih, neke njihove izjave i Njega.
I sanjam ga... san predivan, kao iz filmova. Ujutro se probudim i ne mogu k sebi doć. Još da ga i sretnem bio bi to šećer na kraju. Sva sreća da je na drugom kraju Zagrebu.
Uletio jedan momčić... on bi nešto. A meni se tako ne da. Baš mi je lijepo. Želim jedno vrijeme biti sama. Raditi baš onako kako i kad ja to želim. Uglavnom... kako mi dođe bez da ikome polažem račune.
Bila sam na razgovoru za posao. Jebeni posao! Preko špage, naravno, jel bez toga danas ništa nejde. Stari povukao neke veze. Žena je mrak... uglavnom prihvatila bi posao bez razmišljanja, u moj struci.
Ma dobro, nije to sada ni bitno. Ženi se sviđam ali problem su moje godine. Imam 21 i premlada sam. Ona bi nekog starijeg. Grrrr.... Ajde dobro. Ali još to nije konačno. Javit će mi se. Ima jednu ženu kaj je radila sličan posao 17 godina i naravno da njoj daje prednost. Ali ako ju ta baba odjebe ja uletavam. Pa držite fige.
Idem... idem sad... ne znam kaj mi je. Nabrijana sam maksimalno, hiperaktivna... Bon Jovi trešti na sav glas... ništa čudno... ili oni ili netko drugi ali uvijek je glasno. I čula sam neke jebeno loše glasine da mi se omiljeni bend raspada. Ne, nije moguće. Ne vjerujem našim novinarčićima i svim tim lošim forumima. Od benda nema izjava nikakvih, dakle još smo sretni. Još jedna Joko Ono i Beatlesi se ne smiju ponovit. Duguju mi koncert, barem jedan!
Idem van, na neku cugu... nagovorit ću dečke i da zaružimo negdje... barem njih nije teško nagovorit na ništa, jel kad sam ovakva uvijek bude dobro vani. Nema veze kaj je danas utorak.
Bit ću najglasnija i najluđa... dođe mi s vremena na vrijeme...

I ain't gonna be just a face in the crowd
You're gonna hear my voice
When I shout it out loud...


Ostajte mi dobro. Živite i ludirajte se... sad... jel kad ćete ako ne sada.
Ja znam da ću večeras biti ono što želim... briga me za sve...
A sutra možda i napišem post, nadam se da me pamćenje neće izdati.

It's my life
It's now or never
I ain't gonna live forever
I just want to live while I'm alive
It's my life
My heart is like an open highway
Like Frankie said, I did it my way
I just wanna live while I'm alive
It's my life...

| 19:55 | Komentari (10) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 19.02.2007.

ŽAŠTO TAKO?

A zašto ne!
Meni draga, Zovite Me Britni mi je prenjela ovu štafetu, pa evo što imam za reći.
Počela sam blog pisati davne 2005. god. u studenom. Nagovorila me je moja draga prijateljica, a vi ju znate kao Urban Princess i jedan prijatelj, točnije Lazy Dayslepeer. Pilali me i ja popustila. Prvo je bilo da ne bi, ne da mi se. I onda sam se navukla. Dugo postoji ovaj blog a još nisam navukla ni sto postova. Ali blizu sam.
I tako ja sjedim sa njom u njenoj sobici i spomene blog, ja svoj još nisam otvorila... i kako da se nazovem.
Vrtim neku pjesmu od Bon Jovia u glavi i prvo mi padaju neka druga imena na pamet koja spominju u svojim pjesmama ali nisu bila za mene.
I sjetim se jedne od dražih pjesama. I samo me je puknulo. To je to... ja sam od sada BEAUTY QUEEN FROM MARS.
I počela sam sa pisanjem... puno mi je pomoglo. Oduvijek sam čitala knjige i brijala kako bi bilo dobro uhvatiti se nekog pisanja. Točnije to su sve pizdarijice kaj tu pišem, ali bilo mi je jebeno kada sam počela pisati. Imam i svoju ekipicu i vi koji me čitate, dajete savjete kad sam "dole", hvala vam za to.
Nikada nisam pisala i vodila dnevnik. Ovaj blog je prvo najbliže kvazi dnevniku gdje otvaram srce i dušu, ponekad i previše.
I tako je nastala BEAUTY QUEEN FROM MARS. Ista sam kao i u stvarnom svijetu, ovdje sam najiskrenija, možda i više nego u stvarnom životu. Jel nikada ne zavlačim, ne lažem, ne dajem lažne nade i trudim se uvijek i svugdje biti JA. Ako se nekome ne sviđa baš me briga. Ali većini se sviđa. To je dobro, znači ne radim ništa krivo.
Obožavam glazbu, pogotovo Bon Jovia, njihova glazba me je pratila kada mi je bilo najteže, i kada mi je bilo najljepše. U teškim trenucima nepravde i slomljenig srca "dizala" me je i vodila, kada sam sretna "digne" me još više. I kako rekoh, glazba je jedan ogromni dio moga života i tako je nastao i nick iz jedne njihove pjesme... "Captain Crash and the Beauty Queen From Mars" .
Kako znam biti šašava i neshvatljima pojedincima, znaju mi reći da se ponašam kao da sam pala sa Marsa... a sa druge pak strane luda sam za SF – om, što je većini neshvatljivo. Obožavam Star Trek i sve filmove i serije slične tematike... i evo me... nick savršen za mene.
Još samo da i nađem i svoga Captaina Crasha i bit ću potpuna.
A ja svoju štafetu predajem:
URBAN PRINCESS
AIBREANN
i ARGITULI.


Pusee svima



Captain Crash and the Beauty Queen From Mars


Dressed up for a big date
Like Halloween day but it was Fourth of July now
A car crash with a suitcase and a painted face
She was one of a kind
She wears a plastic crown like Cinderella
And roller skates in bed
Crash rides the greyhound from his hometown
When he comes around 'cause they don't let him drive now
Mixed up as a milkshake
But make no mistake
They're shooting for the stars

You and me
We're invincible together
We can be so tragical, whatever
Dressed up just like ziggy but he couldn't play guitar
Captain Crash and the Beauty Queen From Mars

Share a toothpick, trading lipstick
Watching traffic for days at the diner
Holding hands, making big plans
Playing Superman, he was wearing eyeliner
Another local legend and his longtime lucky charm

You and me
We're invincible together
We can be so tragical, whatever
Dressed up just like ziggy but he couldn't play guitar
Captain Crash and the Beauty Queen From Mars

They're drunk on love as you can get
Getting high on lust and cigarettes
Living life with no regrets
At least they're gonna try to fly

You and me
We're invincible together
We can be so tragical, whatever
We're Sid and Nancy
Fred and Ginger
Clyde and Bonnie
Liz and Richard
Kurt and Courtney
Bacall and Bogie
Joltin' Joe and Ms. Monroe
Here's Captain Crash and the Beauty Queen From Mars

| 16:00 | Komentari (9) | Isprintaj | #

petak, 16.02.2007.

I DALJE JA!!!

Jel ima još vas budala što u ljubav vjerujete?
Ja sam ta. Malo mi se ta vjera bila narušila u zadnje vrijeme ali danas samo želim nekoga kraj sebe. A to nije ostvarivo u ovom trenutku.
Pročitala sam "Što svaka žena triba znat o onim stavrima", Arijana Čulina. Ima par dobrih savjeta. U nekim situacijama sam se i pronašla. Ali sve se svodi na to kako se žena treba promijenit, udovoljit muškarcu i kako ljubav nije onakava kakvom ju mi zamišljamo. Žena je uvijek negdje na drugom mjestu.
A ako žena sama sebi nije bitna, kako može zadovoljiti i usrećiti svoga čovjeka, pitam se ja?
Ne da mi se filozofirati... pročitajte ako želite.
Uglavnom, svatko je krojač svoje sreće, svi smo drukčiji. Ako se dogodi prava ljubav ništa nije teško napraviti za voljenu osobu. Tada nestanu i kalkulacije i predbacivanja... i sve loše. Ali samo sa pravom osobom.
Neću razmišljati o tome. Neću se mijenjati.
Ostajem "svoja" .
Čekam... možda iza sljedečeg ugla baš mene čeka onaj pravi.
Baš mene ovakvu... kakvu jesam.
Jel ne želim se mijenjati.
Ostajem iskrena i vjerna sebi...
A ako opet najebem radi toga... ma jebeš ga, barem znam da se nisam mijenjala radi nikoga i da sam i dalje samo "svoja" .
Ako ti ne paše... a onda i nisi onaj pravi za mene.
Vjerovatno će mi srce biti slomljeno još koji put, možda ću i ja slomiti pokoje na putu dok ne nađem ono pravo... ono koje će kucati samo za mene.

"I'm not old enough to sing the blues
But I wore the holes in the soles of these shoes
You can roll the dice 'til they call your bluff
But you can't win until you're not afraid to lose..."

| 16:16 | Komentari (17) | Isprintaj | #

srijeda, 14.02.2007.

ŽIVOT JE KURVA!!!

Sada to znam. Nažalost!
Žalosno je što me neki ljudi smatraju glupom... prave me glupom.
Kako sam i rekla jednom dragom prijatelju... puno ljudi mi je u životu prošlo kroz ruke, povrijedili su me i više nego dotična osoba. Ako još jedna odlazi tj. već je u svojoj glavi otišla ja tu ništa ne mogu.
Samo znam da se neću zamarati kao prije, lakše ću pustiti jel je uvijek na kraju stradalo moje mentalno zdravlje. Zato sada držim samo njih par kraj sebe a i za njih nisam sigurna da li će ostati. Mogu se samo nadati, biti JA i ne tražiti više nego što dajem.
A možda i ja budem ta koja će napokon otići od nekih.
Jel to je život. Neki odlaze a neki nove ulaze.
Ali kako objasniti ovim novima da su propustili veliki dio našeg života? Kako ih uputiti u nešto? Jel nakon određenih godina ne bi trebali nalaziti nove ljude nego bi se trebali držati onih starih. Ali nije to uvijek moguće. Jel netko novi gradi život sa tobom sada, od ovog trena... i onda se dogodi nešto što bi stari prijatelj skužio odmah, samo bi te pogledao i nasmijao se. Nisu bile potrebne riječi. A gle, njega nema tu. Zašto? Ne znam. Ali znam samo da odnosi pucaju radi najmanjih sitnica i gluposti. Kada se dogode velike svađe, interesantno je kako se to uvijek riješi, ljudi razgovaraju. A one sitne gluposti, kada se netko bez razloga duri... e tu pukne. Radi bedastoća.
U životu uvijek vlada neka jednakost. Kako je jedno malo, preslatko plavo stvorenje (o kojoj ću napisati post jednom, a sve je začeto na ovom blogu) ušlo u moj život tako je i jedana otišla. To je nažalost tako. Plus i minus!
Uvijek su me živcirale nerazjašnjene situacije. Tip sam što uvijek i sve želim riješiti na mjestu. Ne volim to razvlačiti mjesecima. Želim sve čisto. A ljudi to najčešće ne rade. Ostave, da se slegne, da se ohladi. Pa nakon par mjeseci počnu kao nešto rješavati. Ili bi nastavili tamo gdje smo nekada stali. Ali kod mene je tada kasno. Tada sam ja hladna. A kada se ja jednom ohladim gotovo je.
Davala sam šanse, i dalje ih dajem ljudima. Fleksibilna sam, tolerantna, kužim puno toga. Dat ću sve i uvijek biti tu kada treba pomoći. I neću se davati svima. Jel to ne mogu. Oduvijek imam par ljudi kraj sebe i dajem im sve. I tako je i obratno. Jel imati sto prijatelja po meni je glupo. Niti se svima mogu jednako prepustiti niti to želim. Uvijek sam govorila bolje imati i jednog pravog nego deset lažnih. Kaj nije tako?
Ja sada svoje mišljenje imam... za neke stvari je gotovo... ako se ta osoba ikada urazumi kod mene više nama šanse. Naravno, to ne znači da ne možemo koji puta popiti kavu kao ljudi, biti tu... ali ništa više od toga. Pa zašto? Jel je krenulo od gluposti, nesporazuma, nije pitala za razlog samo je pretpostavila da je tako i odbacila me.
E pa neka je. Ima još ljudi. Dobrih i dragih kojima se treba pružiti šansa.
A tebi Prijatelju moj dragi, hvala! Hvala što si mi ukazao na neke stvari. Samo se nadam da ću imati priliku tebe bolje upoznati. Dobra si osoba i vrijeme je za nove početke, neke nove stvari.

| 11:55 | Komentari (14) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 12.02.2007.

ŽELIM DA BUDE KAO PRIJE... SAMO NA TREN!!!

Vratila sam se doma... nije me bilo od petka popodne.
Nigdje posebno nisam bila... mislim kod nekog momčića ako to mislite. Bila sam kod Mimi. I bio mi je jedan od najboljih vikenda ikada.
Cuga, zajebancija, jebeni ljudi. Sve je bilo super.
I spoznaja da me ta cura tako dobro poznaje da joj malo toga promakne kod mene.
A tako je i obratno, i koliko god se ona trudila sakriti neke stavri od mene ne može jel ju odmah skužim. Nadam se samo da će uskoro naći ono što već duže vrijeme traži u životu i da će biti sretna.
Sinoć navečer zove mene stari na mobitel.
On: Di si ti?
Ja: Kod Mimi?
On: Kod Mimi? Aha!!! Kada češ doć doma?
Ja: Pa ( naglasak na ovaj "pa" ) danas, valjda!!!
On: Dobro, samo pitam, mogu i ja znat di si koji put.
Ja: Da si pitao mamu znao bi. Idem sad. Bok.

Bio je jako čudan razgovor. Oni nikada nisu bili roditelji koji su mi sjedili za vratom. Znali bi uvijek di sam, sa kim sam i šta radim. I uvijek sam imala neograničenu slobodu.
Ali kopa ga nešto... vidi da nisam ista što se nekih stvari tiče i mislim da se boji. Čega? Možda da ne odem. Jel uvijek sam ja bila njegovo dijete. Više nego mamino.
I koliko god se mi u zadnje vrijeme udaljili radi nekih nebitnih sitnica... ipak kuži.
I teško bi mu palo da odem. Jel misli da sam mala curica i sada, kada imam 21.
Ali sve vodi prema tome... sada sjedim u sobi... nakon tri dana i tako jebeno osjećam da više ne pripadam ovdje.
Nove stvari su dobre... neki novi ljudi također...
Osjećam da sam odrasla s jedne strane, a s druge sam još uvijek tako nezrela i nespremna za neke stvari u životu.
Ali vidjet ćemo... sve će sjesti na svoje mjesto... samo znam da za neke ljude, za neke stvari... za neki moj stari život više nema nikakve šanse...

slušam... Bruce Springstenn "Human Touch"

| 13:54 | Komentari (12) | Isprintaj | #

četvrtak, 08.02.2007.

SA ČIME BI TI MENE IMPRESIONIRAO??? MA DAJ MOLIM TE, SABERI SE!!! + UPDATE; ANNA NICOLE SMITH

Žalim za nekim starim vremenina. Mislim, žalim... jel tada još nisam imala ni dečke, nisam razmišljala o njima. Bila sam premlada, pa su me dosta kasno počeli i zanimati...
Ali danas... muka mi je od same pomisli na neke loše upade. A loši su samo i jedino zato što se oni forsiraju previše. Misli da mora biti ili najzgodniji ili najpametniji ili najbogatiji ili najjebač... i još puno tih naj – naj bedastoća kojih se trenutno ne mogu sjetiti. A najgora kombinacija kad se svi ti naj - naj nađu u jednom momčiću. A bilo je i takvih. Onda se spašavam, trčim glavom bez obzira...
Sjetila sam se jednog lika od prije koje tri godine. Nazovimo ga J.. Nismo imali ništa posebno, upoznali se na moru, malo se zezali... kako to već ide. I na prvi pogled mi je bio super, čak je bio i plav... po mom ukusu. Ali dečko je puno previše pridavao pažnju svome izgledu. Biladao je svaki dan i izgledao je jako lijepo. Savršen red ploičica, lijepo oblikovane ruke... ali bilo je taman. Ni previše ni premalo. Ali nekako sam ja prekinula kontakte jel nisam htjela ljetnu romansu furati u Zagreb.
I došlo je i sljedeće ljeto. I naravno, sreli smo se, malo popričali. On se počeo vrtiti oko mojih frendica i ispitivati da zašto ja ne želim ništa sa njim i sl. pitanja. Ali on stavrno nije bio tip dečka za mene. O. K., par dana samo izlazili van, zajebavali se... a on bi nešto a ja ne želim ništa. Kužim njega, a normalno da ja tu pizdim jel želim da me ostavi na miru.
Možda bi ja i pokušla nešto ponovno, ali šta se je dogodilo? Taj čovjek se je u godini dana promijenio totalno. Postao je totalno druga osoba. Zajebancija više nije bila na mjestu, on je postao središte, u društvu je bio on i nitko više. Čak je bio rekao jednom "Pa ajde da baš sad vidim kako će vam biti bez mene!" i otišao na par sati. A ne da nam je bilo dobro nego nam je bilo jebeno. Zatim, nabildao se totalno. Onako, ružno, zbilja previše. A on je brijao da je najzgodniji i najljepši na svijetu.
I sad zamislite bildera metroseksualca. Pukla sam totalno kada sam vidla da pleše u disku u kavezu, skida majcu i napinje mišiće. Curice sline a ja si samo mislim da vam je znati šta mu je u glavi ne bi ga ni pogledale.
A vrhunac... kada je izvadio neku roll on bočicu sa zlatnim šljokicama i namazao se po cijelom tijelu da se blješči sav i da mišići dođu do izražaja puknula sam se smijati. Mislim dečko, nemoj pretjerivati.
Zatim se nagnuo iz kaveza i zapjevao mi pjesmu od Tonya Cetinskog "Blago onom tko te ima, tko te ljubi..." Samo sam zgrabila frendicu i pobjegla.
Vidla sam ga opet sljedeće godine možda dva - tri puta, nismo se ni pozdravili. Mišići su se još napuhali, mozak vjerovatno smanjio a ego nije stao u birc koliki je.
Ne volim metroseksualce. Jednostavno ne! Takvi ne bi prošli kod mene. Kada dečko nosi ogledalo u đžepu i sjajilo za usne ja popizdim. Kada je frizuru uređivao duže nego ja svoju... ima savršeno izmanikirane nokte... čupa obrve...

"I never knew a guy who carried a mirror in his pocket
And a comb up his sleeve-just in case
And all that extra hold gel in your hair oughtta lock it
'Cause Heaven forbid it should fall outta place..."


Da se razumijemo... naravno da mora držati do sebe... pa šta će ti neki musavac i smrdljivko. Ali kada ne pretjeruje. Kada je još zadražao poneke dlake na tijelu. Kada dekorativne kozmetike iliti make - upa nema više od mene. Ne smeta meni ako on koristi labello, tušira se redovitio, brije, mijenja bokserice i pazi na higijenu... to volim, to mi se sviđa. Kada pazi na odjeću... pa normalno, svatko želi biti dotjeran i sređen. Ali pretjerivanje... pa brate mili... kod mene to je big turn- off!
Gledam spotove 80- ih. To su bili muškarci! Istina da su nosili i tajice i pripijene traperice i uske majice ali vidjelo se na njima da su pravi. A ne današnji. Više treba da njega urede nego neku ženu.
Čuli ste za Deena? Čak sam jednom vidjela i spot. Mislim da je sexichika. Tako nešto. Kada ja vidim takvog dečka meni zlo dođe. Pa zašto si to rade? Našminkane oči, usne, jagodice, pudera više nego kod većine cura...
Tu su pak i oni kaj briju da češ pasti na njihovu pilu. Hey, nismo sve iste i vjerovali ili ne ne zanima me ni stanje na vašem bankovnom računu niti auto koji vozite. A i vjerovatno je to auto od starog a mama mu tanka bengu. E, velikog muškarca.
Neki znaju biti O. K., za početak, ali kad tad oni se moraju pohvaliti sa svojim limenim ljubimcem.

"Okay, so you've got a car
That don't impress me much
So you got the moves but have you got the touch
Don't get me wrong, yeah I think you're alright
But that won't keep me warm in the middle of the night..."


Ili oni kaj auto vole više od žene i bilo koga drugoga. Ulažu sve u njega i briju da sa takvom makinom mogu dobit svaku u gradu.
Jednom mi je u Vodicama stao tip nakon što sam se vraćala iz grada sa frendicom. Imao je Mercedesa... crveni, kabrio, dvosjed (ne pitajte koji je to model ili šta već jel ne znam). Registracije njemače... dečko iz bosne.
I on bi mene povezao. Reko, hvala ne. I on mene pita da kaj je meni, zar ja ne vidim auto i ne želim se malo voziti u njemu, da okusim pravu mašinu. Ma daj frajeru, gubi se. Ljutito je odjurio, još da meni i A. pokaže kako on dobro vozi i vjerovatno da propuštam najluđu noć u svom životu.

"You're one of those guys who likes to shine his machine
You make me take off my shoes before you let me get in
I can't believe you kiss your car good night
C'mon baby tell me-you must be jokin', right!..."


A ovi što misle da će dobit nešto ako cugu plate... ma daj, mogu si ja i sam platit cugu.
Jednom sam naletila i na intelektualnog snoba. Dečko studira ne FERU. Da, znam da ste svi pametni koji ste na tom faxu, da učite po cijele dane i znate sve o svemu. I to cijenim, volim to kod ljudi... jel ako nemaš znanja nemaš ništa. Ali on je bio tip koji je mislio da su svi totalno ispod njega jel je on ultra pametan. Svaka čast njemu na njegovom znanju ali je pretjerao. Nakon kratkog kviza, rešetanja (kvazi suptilnog) opće kulture i još nekih polja, lagano sam se pokupila. Nije upecao tu večer ništa. :)
Ne tražim puno... ali fakat... znam da svi to kažu. I oni kaj to zbilja misle i oni kaj samo glume. Zadnji dečko nije imao ni vozačku a kamoli auto. I plaćicu od 2000 kn. Nije mi smetalo. Svaki dan smo zajedno cupkali po tramvajima. Ja sam radila, on je radio... bilo nam je lijepo.
Ne tražim ni kuću na moru, jel imam ju, ne treba mi niti njegov auto, uzet ću od starog. Istina je da nemam vlastiti stan još, ali živim sa starcima. Radila sam za svoju plaću... radit ću i opet. Nije mi teško.
Ako si student, kužim da nemaš više od 50 kn u džepu i to mi ne smeta. Jednom češ i ti imati. Ne želim pit na tvoj račun.
Zašto mislite da sve želimo auto, novce i razno razne stvari?
Želim samo da započne normalan razgovor sa mnom. O čemu? Luda sam za glazbom. Pričaj o tome. Neiscrpna tema kod mene.
Nikad ne znaš gdje će te normalan i iskren razgovor dovesti. Samo ne laži. Pogotovo ne u startu.
Samo budi svoj i normalan.



UPDATE; 08. 02. 2007. 23:30

Anna Nicole Smith dead!
Okrenem na CNN i vidim ovu vijest. Malo me je šokiralo. Nisam ni voljelu tu ženu, nisam imala ni neko mišljenje o njoj. Bila mi je simpatična na neki čudan način. Vjerovatno mi je bilo simpa jel ju je bolio briga za sve, radila je uvijek kako je i što je ona htjela.
Šokiralo me je to jel ona ima 39 godina. U današnje vrijeme rijetko čujemo da tako mlade osobe umiru. Moram se složit da nije bila u cvjetu mladosti ali kaj je to starost? Pa naravno da nije.
Naveli su par razloga zašto misle da je umrla.
Na vrhu liste je stajalo njezino često gubljenje kilograma i ponovno dobivanje istih. A ona nije gubila kilicu, dvije ili tri nego čak po 30 do 40 kilograma.
Zatim su naveli i mogućnost predoziranja metadonima.
Ostale nisam zapamtila ali i tako je to bilo samo nagađanje. Obdukcija je danas pa će se znati i nešto više.
Nađena je u hotelskoj sobi u Miamiu.
Bila je Playboyeva zečica, a bila je udana za teksaškog milijardera koji je bio stariji 63 godine od nje. Njegova obitelj nikad nije odobravala tu vezu jel su mislili da je golddiger. Možda je i i bila, možda ga je voljela kako je sama tvrdila. No, nije ni važno, samo ona zna. Nakon njegove smrti vodila je čak dvije bitke za nasljedstvo.
U jednom intervjuu kod Larrya Kinga na pitanje da li pazi na zdravlje radi svih tih izgubljenih - vraćenih kilograma, odgovorila je da se sada ne zamara sa tim, da je premlada. Očito nije bila.

| 14:52 | Komentari (22) | Isprintaj | #

srijeda, 07.02.2007.

IMA LI KANDIDATA???

Sinoć sam sanjala... nešto jako interesantno... mislim meni...
Bila sam malo vani sa dečkima sinoć i narvno da je bila tema sex. A kako oni ne znaju stati kada počnu pričati o toj temi (nije da sam se bunila, naučila sam svašta) valjda mi je ostalo u glavi, podsvijest se javila i ja sam sanjala jebeni erotski san.
Bilo je jaaakoooo dobro.
Brzo, pa polako, pa jako, jako žestoko. Uglavnom probudila sam se sva znojna i uspuhana... u kurac...
Zanima vas glavni akter? Glavom i bradom Steven Tyler! I bio je i više nego dobar. Da, da!
I danas sam jebeno napaljena... za popizdit mi je... a trenutno nema nikog.
Ima neki mladi dečkić koji želi biti iskorišten?
Mislim, ne mora baš biti ni mlad... :)

| 15:06 | Komentari (10) | Isprintaj | #

subota, 03.02.2007.

SLIPPERY WHEN WET!

Nakon dugo vremena slušam omiljeni album. Jel... Nisam dobro danas...
Takva faza... takav dan. Još malo pa je gotov, sva sreća.
Možda da odem van... pa ću biti bolje.
Bit će bolje jednom, tako barem kažu... danas se osjećam tako usamljenom, ne bi trebala ali kaj da radim? Ma, imam i ja pravo žalit samu sebe ponekad.
Sutra će biti bolje.
Snovi o odlasku i novom životu tu su... jači nego ikada i svakim danom sam svjesnija da nije hir. Čak je i realizirajuće. Treba samo pokrenuti neke stvari. Ali ne odmah, ne sutra... treba prvo riješiti neke stvari.


I guess there' ll be no happy endings
when "once upon" is doing time
there' s different kind of meaning now
to livin' on a prayer
some don't seem to notice
and the rest don't seem to care...


Zašto neki ne mare više? Našli su neki svoj bolji život i nestali. Jave se povremeno kada nešto trebaju. Ma neka, neka se jave i tada, barem znam da su još uvijek živi.
Neki su odrasli... postali ozbiljniji...
Treći pak vode meni neshvatljiv život... jel ne trudim se shvaćati više...
A ja sam još tu... ostala sama jel ne znam kako dalje... planovi su tu... mnogi od njih ostvarivi i krećem da ih i ostvarim... za sebe, onako kako ja to želim. Kužim da se vremena mijenjaju... ja ostajem ista. A koliko je to dobro? Ne znam, vrijeme će pokazati.

| 19:33 | Komentari (23) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>