Danas sam opet dobro... hehe
Kaj mi je, ne znam. Ne pitajte. Imam opasne promjene raspoloženja. I u komentarima vidim da me se pita kakve su to promijene raspoloženja. Onakve kakve imaju žene kaj su u veksu. hehe
A nisam, premlada sam.
Još sam sinoć bila dobro. Otišla sam na kavu sa Aibreann i naravno da smo sjedile pet sati na toj kavi. Ali doslovno. I dobila sam injekciju koju sam trebala. Digla me cura sa razgovorom, savjetima i slušanjem. Ne mogu vjerovat da se tako dobro kužimo. Kao da smo frendice već godinama. Istina da se čitamo jako dugo, od samog početka i znamo jako puno jedna o drugoj jel smo uvijek pisale ovaj blog kao neku vrstu dnevnika, ali nikad nisam brijala da ću se tako dobro naći sa njom ili sa bilo kim sa bloga. Ali evo, donijelo mi ovo dugogodišnje bloganje jednu divnu osobu.
Ujutro me probudili starini vriskovi. Počela se derat žena, zapomagat, kukat. A inače nije takva, tj. nemam takvo buđenje ujutro. A kako meni trebate dati koju minuticu ujutro da dođem k sebi, da vidim gdje sam uopće, nije ništa čudno kaj mi se mozak nije odmah uključio. I da se razumijemo, bilo je 9 sati a meni je to jako, jako rano. Sve prije podne meni je rano.
A kaj se dogodilo? Dragi moj buraz srušio se u kuhinji. Zateturao, problijedio i samo se skljokao. I ne miče se, ne reagira. Dođem ja k sebi, skužim, nije zajebancija. Počnem ga šamarati (malo preveć, ali zanjelo me)... i otfuram ga do kreveta... lik ne kuži ništa, samo oči izvrnuo. A jebote... di je stari kad ga trebaš? Skilavila sam se. A od stare nikakve pomoći. I dijete ima temperaturu, čeka nalaze... ma sad je dobro... vidim, čim mene pila i tjera sa kompa. A mamica ga dvori kao da je na samrtnoj postelji. A kaj češ... mamino dijete.
Dobro jutro ili dobar dan :)
Sto god da radis, cinis, poduzimas, ili ako ne ucinis nista, tek jednostavno - zivis, nekome ces biti super i voljet ce te, dok te netko drugi zbog istih tih stvari nece podnositi. To je jednostavno tako. Ono sto trebas je: nauciti nositi se s time. Ne uzimati sve previse srcu, jer ce te to uzalud emotivno iscrpljivati. Mi ljudi smo tako cesto puta slabici, nemamo moc ispravnog sagledavanja dogadjaja i pojava koje nas okruzuju. Nerijetko unatoc velikom trudu, donosimo posve pogresne zakljucke. Upravo stoga ne trebamo prestrogo osudjivati one koji nas odbacuju ili ne uvidjaju kakve smo osobe, tj. kakvim osobama tezimo biti. Zapravo, osudjivati ne bismo trebali uopce. Prije nego sto sam osudio tebe, samo da sam pogledao sebe, bilo bi dovoljno da zasutim.
I da, jako nepravedno vazemo. Gram loseg sto nam je netko ucinio danas (a mozda ce se vec sutra pokazati da i nije bilo tako lose kako se u prvi mah cini) tezi je od tone dobrog koja se nakupila tijekom niza godina.
Ima li sve skupa uopce ikakvog smisla? Nedvojbeno ima. Mora biti neki razlog zasto postoji svemir, galaksije, nebeska tijela, planeti... medju njima i Zemlja, a na Zemlji ziva bica, biljke, zivotinje i ljudi. I Beauty Queen From Mars, jedinstvena i neponovljiva. Nisi tu bez veze, dijete. I ne zamaraj se ako ne mozes dokuciti zbog cega. Mozda nikada neces niti moci, i u tome nema nista lose. Zivjeti ucimo stalno, sve dok traje.
Osobe koje su na nizem stupnju duhovnog razvitka od tebe, nastoj oplemeniti, poduciti i uciniti ih boljima. S onima koji su ti na podjednakoj razini, komuniciraj, suradjuj, djeluj, i korak po korak zajedno gradite ljepsi svijet. A onima odabranim, s crtama bozanskog nadahnuca u karakteru, koji su u visoj sferi nego sto smo mi, nemoj zavidjeti. Budi im zahvalna sto te doticu, i upijaj njihovu mudrost i dobrotu svim porama. Bastini od njih da bi mogla prenositi dalje. I budi cool. Ok?
Pusa!
Ovaj mail sam dobila od jedne jako drage osobe. Puno mi znači. Pročitam ga, često... jel napisan je iz srca. A meni je odmah bolje, čim ga pročitam. Kako nije baš proteklo razdoblje bilo bajno, bilo je i uspona i padova... jedan dan me je u inboxu dočekao ovaj prekrasan mail. Čak sam i zaplakala. A ja rijetko kad plačem. I čitam ga opet... i neke stvari su mi jasnije. Hvala!