Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/queenfrommars

Marketing

I JUST WANT TO LIVE WHILE I' M ALIVE!!!!!

Snovi...
Sjebali me opet... (ispričavam se svima na rječniku, inače ne psujem, pristojno sam djevojče)...
Bila sam sa dečkima na kavi, a vi dragi moji dečki, muškarci i koji se samo tako nazivate, ne znate pričati o ničemu drugome nego o sisama, guzicama, trebama općenito i sexu naravno. Znate koliko je bilo sati kada sam jedva čekala da se okrene na temu sporta ili politike. Jel mi je bilo dosta... a da odem sa kave, nemoguće, nisu me puštali.
I dok oni razglabaju o ženskom rodu, traže savjete... gdje, kako, zašto, šta volimo, šta ne... ne bi bio problem da tako nije svaku večer.
Ali sad je bio i problem jel se je u svakoj drugoj rečenici spominjao On. I svaki primjer se je uspoređivao sa nama. Sada, nakon 4 mjeseca pričam bez beda o Njemu, prekidu... općenito o svemu. Ali cijelu večer slušati o bivšem... ispizdila sam. Da stvar bude još gora, naravno da ga svi poznaju. Dakle, bilo im je još slađe, pogotovo kada se je o samom sexu pričalo.
I dođem doma i ne mogu iz glave izbaciti njih, neke njihove izjave i Njega.
I sanjam ga... san predivan, kao iz filmova. Ujutro se probudim i ne mogu k sebi doć. Još da ga i sretnem bio bi to šećer na kraju. Sva sreća da je na drugom kraju Zagrebu.
Uletio jedan momčić... on bi nešto. A meni se tako ne da. Baš mi je lijepo. Želim jedno vrijeme biti sama. Raditi baš onako kako i kad ja to želim. Uglavnom... kako mi dođe bez da ikome polažem račune.
Bila sam na razgovoru za posao. Jebeni posao! Preko špage, naravno, jel bez toga danas ništa nejde. Stari povukao neke veze. Žena je mrak... uglavnom prihvatila bi posao bez razmišljanja, u moj struci.
Ma dobro, nije to sada ni bitno. Ženi se sviđam ali problem su moje godine. Imam 21 i premlada sam. Ona bi nekog starijeg. Grrrr.... Ajde dobro. Ali još to nije konačno. Javit će mi se. Ima jednu ženu kaj je radila sličan posao 17 godina i naravno da njoj daje prednost. Ali ako ju ta baba odjebe ja uletavam. Pa držite fige.
Idem... idem sad... ne znam kaj mi je. Nabrijana sam maksimalno, hiperaktivna... Bon Jovi trešti na sav glas... ništa čudno... ili oni ili netko drugi ali uvijek je glasno. I čula sam neke jebeno loše glasine da mi se omiljeni bend raspada. Ne, nije moguće. Ne vjerujem našim novinarčićima i svim tim lošim forumima. Od benda nema izjava nikakvih, dakle još smo sretni. Još jedna Joko Ono i Beatlesi se ne smiju ponovit. Duguju mi koncert, barem jedan!
Idem van, na neku cugu... nagovorit ću dečke i da zaružimo negdje... barem njih nije teško nagovorit na ništa, jel kad sam ovakva uvijek bude dobro vani. Nema veze kaj je danas utorak.
Bit ću najglasnija i najluđa... dođe mi s vremena na vrijeme...

I ain't gonna be just a face in the crowd
You're gonna hear my voice
When I shout it out loud...


Ostajte mi dobro. Živite i ludirajte se... sad... jel kad ćete ako ne sada.
Ja znam da ću večeras biti ono što želim... briga me za sve...
A sutra možda i napišem post, nadam se da me pamćenje neće izdati.

It's my life
It's now or never
I ain't gonna live forever
I just want to live while I'm alive
It's my life
My heart is like an open highway
Like Frankie said, I did it my way
I just wanna live while I'm alive
It's my life...


Post je objavljen 20.02.2007. u 19:55 sati.