Sinoć je bilo... pa možemo reći... zanimljivo.
Šalje jedan od frendova sms za kavu oko 22 sata i sve se dogovorimo. Uto ja pošaljem sms drugom frendu da vidim jel konačno ozdravio i da ga pitam jel za kavu.
Kaže kako su se već dogovorili i kaže da će na toj kavi biti moj Ex.
Lagano sam počela pizdit. Kaj da radim? Da odem, ne odem. Zvrcnem još neke dečke i nitko pojma nema da dolazi. I svi mi naravno rekli da kaj glumim... sam da se spustim i dođem. Jel ako tko nema kaj tražit na toj kavi to je on. hehe Odmah mi je raspoloženje skočilo.
Naravno da nisam u trenirci došla kako znam inače. Malo se koka i sredila. Zašto? Ziher ne zato kaj mi je stalo... ali znate kako je to... vidjet češ bivšeg i naravno da moraš izgledat što bolje možeš. Ali naravno da nisam pretjerivala...
Dobro... lik ovaj put nije bio blijed kao krpa kaj me vidi jel mu je Gogo rekao da ću doći pa se je pripremio.
Uglavnom... samo smo se pozdravili i komunikacije nije bilo.
Ja sam se zajebavala sa frendovima... standard, a on je samo slušao, šutio... nije imao ništa pametno za reći i pogledavao cijelo vrijeme prema meni... nije da umišljam, ali svaku riječ je upijao kaj sam govorila. Vidjela sam čak da me je nešto htio i pitati ali je odustao.
Krenemo prema doma... on na stanicu... svi nešto meljemo... i on započne neki razgovor:
"Jel radiš, jel ti dobro kod staraca, njemu su strci bolesni, ali sve mu je super u životu..."
Mislim, ništa specijalno i onda bum... ubaci lagano u razgovor kako sad ima plaću 7000 kn. hehe Pa dragi, fakat me nisi upoznao. To niti mi kaj znači, ni da smo zajedno, a kamoli sad. I znam da laže. Jel znam di radi i znam da je to nemoguće. Samo sam mu se lijepo nasmijala.
I pozdravimo se... on ode na svoju stranu... a moj frend se okrene i počne ga podjebavat na "muški način"... i tu je on važno ubacio kako on ima curu. Ajme, ubite me. Samo sam se nasmijala... jel zaboli me... a ti, toliko si plitak da to preda mnom, bivšom, spominješ. Nadam se da ćeš na putu negdje pokupiti nešto malo pameti koja ti je potrebna.
I dok sam hodala kraj njega... izmjenili tih par riječi, imala sam felling da hodam pored stranca. Da pričam sa nekom osobom koju sam vidjela jednom, dva puta u životu. Zašto, ne znam!
Ne izgleda najbolje... kaj mu se dogodilo ne znam niti me zanima... nekako je zapušten, a barem je on uvijek držao do sebe.
Toliko o tome.
Pita me frend kasnije... kako si? Dobro, još jedna potvrda da mi ništa ne znači, da sam ga preboljela i ako se ovo još koji put dogodi vidjela sam da mogu sa njim sjest i popit kavu... da me to ne dira i da možemo izmjeniti dvije - tri riječi kao normalni ljudi.
Već sam neko vrijeme u fazi kada mi je dobro biti single. I još uvijek me to drži. Do kada će biti tako stvarno ne znam. Dok traje, dok mi je dobro, uživam.
Ali isto sam tako svjesna da život bez ljubavi ne vrijedi živjeti.
Without love, there's nothing without love
Nothing else can get you through the night
Nothing else feels right without love
There's nothing without love
Nothing else but love can burn as bright
And nothing would mean nothing without love
I see my life
There's some things I took for granted
Love's passed me by
So many second chances
I was afraid
But I won't be afraid no more...
Ne bojim se riskirati... ako uleti netko pravi... netko za mene, normalno da ću se prepustiti. Ali samo se bojim onoga... da kad ću ja htjeti, kada ću osjetiti tu potrebu da se zbližim sa nekim, da neću imati priliku i da ću završiti solo. Jel neke prilike sam olako pustila, nisam htjela.
Jebi ga, takav je život... sada kada ne želim, imam prilike... a kada ću ja htjeti lako moguće da neće biti prilike. To je tako!
Post je objavljen 23.02.2007. u 15:58 sati.