Hey, man, it's been a while
Do you remember me?
When I hit the streets I was 17
A little wild, a little green
I've been up and down and in between
After all these years
Can you believe I'm still chasing that dream
But I ain't looking over my shoulder...
Znala sam, jučer sam se smijala danas plačem.
Kako mene pogađaju neke stavri a ljudima je to nepojmljivo.
Nazvali su me ledenom kraljicom. Ali nisam. Osjećam, i više nego što neki misle. Samo što teže pokazujem svoje osjećaje. Istina je da nisam previše sentimentalana ali nisam ni ledena.
I uvijek me pitaju kako to da si uvijek nasmijana? , ili ti si uvijek dobro! , ili kako to da si ti uvijek dobre volje? .
A samo dvije osobe znaju sve. Znaju istinu... i kad sam loše i kad sam dobro... za ostale sam dobro... možda zato i pišem toliko o tome u zadnje vrijeme, lakše je.
Za ostale tu je maska... jel ne plačem u društvu... držim se Akijeve... "zaplači kad te nitko ne vidi"...
Zašto sam ovako? Jedan san je propao.
Koji? Ma nema ni veze. Već sam i ja zaboravila. Više se ne osvrćem i ne gledam unazad.
Idem van, samo na kavu... maska je tu i smiješak ne silazi sa lica.
Jooj, kad ću se ja opametiti i shvatiti da nisu svi ljudi dobri?
Pusa... ali samo vama dobrim dušama.
Znam da vas ima. :)))
Post je objavljen 21.02.2007. u 17:02 sati.