|
Jel ima još vas budala što u ljubav vjerujete?
Ja sam ta. Malo mi se ta vjera bila narušila u zadnje vrijeme ali danas samo želim nekoga kraj sebe. A to nije ostvarivo u ovom trenutku.
Pročitala sam "Što svaka žena triba znat o onim stavrima", Arijana Čulina. Ima par dobrih savjeta. U nekim situacijama sam se i pronašla. Ali sve se svodi na to kako se žena treba promijenit, udovoljit muškarcu i kako ljubav nije onakava kakvom ju mi zamišljamo. Žena je uvijek negdje na drugom mjestu.
A ako žena sama sebi nije bitna, kako može zadovoljiti i usrećiti svoga čovjeka, pitam se ja?
Ne da mi se filozofirati... pročitajte ako želite.
Uglavnom, svatko je krojač svoje sreće, svi smo drukčiji. Ako se dogodi prava ljubav ništa nije teško napraviti za voljenu osobu. Tada nestanu i kalkulacije i predbacivanja... i sve loše. Ali samo sa pravom osobom.
Neću razmišljati o tome. Neću se mijenjati.
Ostajem "svoja" .
Čekam... možda iza sljedečeg ugla baš mene čeka onaj pravi.
Baš mene ovakvu... kakvu jesam.
Jel ne želim se mijenjati.
Ostajem iskrena i vjerna sebi...
A ako opet najebem radi toga... ma jebeš ga, barem znam da se nisam mijenjala radi nikoga i da sam i dalje samo "svoja" .
Ako ti ne paše... a onda i nisi onaj pravi za mene.
Vjerovatno će mi srce biti slomljeno još koji put, možda ću i ja slomiti pokoje na putu dok ne nađem ono pravo... ono koje će kucati samo za mene.
"I'm not old enough to sing the blues
But I wore the holes in the soles of these shoes
You can roll the dice 'til they call your bluff
But you can't win until you're not afraid to lose..."
|