Nakon dugo vremena slušam omiljeni album. Jel... Nisam dobro danas...
Takva faza... takav dan. Još malo pa je gotov, sva sreća.
Možda da odem van... pa ću biti bolje.
Bit će bolje jednom, tako barem kažu... danas se osjećam tako usamljenom, ne bi trebala ali kaj da radim? Ma, imam i ja pravo žalit samu sebe ponekad.
Sutra će biti bolje.
Snovi o odlasku i novom životu tu su... jači nego ikada i svakim danom sam svjesnija da nije hir. Čak je i realizirajuće. Treba samo pokrenuti neke stvari. Ali ne odmah, ne sutra... treba prvo riješiti neke stvari.
I guess there' ll be no happy endings
when "once upon" is doing time
there' s different kind of meaning now
to livin' on a prayer
some don't seem to notice
and the rest don't seem to care...
Zašto neki ne mare više? Našli su neki svoj bolji život i nestali. Jave se povremeno kada nešto trebaju. Ma neka, neka se jave i tada, barem znam da su još uvijek živi.
Neki su odrasli... postali ozbiljniji...
Treći pak vode meni neshvatljiv život... jel ne trudim se shvaćati više...
A ja sam još tu... ostala sama jel ne znam kako dalje... planovi su tu... mnogi od njih ostvarivi i krećem da ih i ostvarim... za sebe, onako kako ja to želim. Kužim da se vremena mijenjaju... ja ostajem ista. A koliko je to dobro? Ne znam, vrijeme će pokazati.
Post je objavljen 03.02.2007. u 19:33 sati.