Drugi dan od Božića

Evo me na radiju...već sam ko kući. Malo muckam kad trebam reći nešto pametno, sad ne znam jel to zato što mucam (ha ha) ili zbog deficita pameti...važno je da ja to dobro prikrivam.
Ne idem nikom u čestitanje, čestitati ću odavde svima, posebno mojim dragim blogerima. Evo čujem (prisluškujem) da mi kolega iz tehnike ovog Božića nije baš dobre volje zbog bolesne mame. Sjećam se jednoe godine kad mi ni Božić ni nova godina nisu ništa značili. Bila sam duboko nesretna zbog bolesti bake čiji se život tako očito bližio kraju da nije bilo nijednog Božića koji mi je mogao osvjetliti raspoloženje...a onda, baš te godine, iznenada i nenadano, otkrila sam da ispod mog srca kuca još jedno, malo, moga srednjeg sina...i ta je godina odjednom bila ispunjene nevejrovatnim darovima. Tako to ide, život je ispunjen raznim čudima.
Stariji sin ide danas u Zagreb, pita jel sam tužna? Sad je već dovoljno velik da znam da će nam rastanci biti sve češći, zato se nadam da već sada zna da je moje krilo mjesto gdje se uvijek može vratiti...da ga mama čeka...sretan ti put sine, i još sretniji povratak.
Čudno je svaki dan izlaziti iz kuće i ne biti s djecom...toliko sam se molila za slobodu, ali nisam sigurna da sam ovakvu slobodu htjela...
Idem sad malo brbljati u eter, pričat ću o tome što zapravo danas slavimo...koliko to ljudi uopće zna...