odlučila sam. sutra u 13.00 počinje moja prva popodnevna smjena. samo kratko ću se javiti i pročitati vijesti, ide mi na ruku što božićno vrijeme i poseban je blagdanski program, pa je u mom terminu slavni barba mate, od 14.00 - 17.00. da, opet mi zajedno promislit ćete, ali to je jednostavno tako, kad sam ga zamolila da me umjesto pokojnog tate preda na oltaru, nisam znala da će zadržati moju ruku i voditi me kad za to dođe vrijeme. sada je dobio nagradu za životno djelo grada šibenika, a ja ću morati osmisliti neku koju ću mu uručiti za doprinos u scenskom i javnom radu koji obuhvaća moj život. čini mi se da je s njim sve počinjalo i završavalo.
ako vas zanima, radio-ritam se čuje u šibenskoj županiji na 106,40 Mhz. ne brinite, neću zaboraviti šibenske blogere, a i ne šire.

A sada onaj dio posta koji dugo pripremam, a sada ću ga napisati ponukana komentarom jene anonimne čitateljice, iako po izboru imena slutim da se ne radi o anonimcu nego o jednoj blogerici koja rado bira zanimljiva ženska imena kad otvara blogove, možda je "Silvana" iduće.


Ja sam Sanja. Imam 37 godina. Iz prvog braka imam 11 - godišnjeg sina. Iz tog braka sam udovica. Ponovo sam se udala 2000 godine, imam još dvoje djece, 7 - godišnjeg dječaka i dvogodišnju djevojčicu. Iz ateističke sam obitelji. Obratila sam se 1999 godine.
Kao što pišem na početku bloga krenila sam iz potpune tame u predvno svjetlo. Zahvalna sam Bogu na svakom koraku. S ponosom ističem da imam sve sakramente, i ovog Božića sam se uredno ispovjedila, molila se s djecom svaku nedjelju paleći adventske svijeće. Djecu odgajam u vjeri.
Bog je dobar prema meni, zahvaljujem mu svakodnevno na svemu što imam. Malo Ga toga tražim, najčešće mir i strpljenje i da sve što činim bude na Njegovu slavu.
Ovaj blog je otvoren kao vjerski, ali davno je to prestao biti. S razlogom. Zaželila sam se pokušati biti vjernik kao mnogi drugi. Ne obraćenik, ne prezauzeti, samo od onih kojima se u rečenicama i postupcima vidi vjera i kad ne spominju Svevišnjega u svakoj drugoj rečenici.
Postove na ovom blogu i dalje će pisati vjernik. I majka. I kćerka. I supruga. I domaćica. I glumica. I radio voditeljica. I prijateljica. I.... Ovo je moj blog, prostor koji pripada samo meni, a rado ga dijelim sa svim dragim i dobronamjernim ljudima. Neka su svi blagoslovljeni.




...nastavljam dalje... napravila sam 4 vrste kolača, baka još tri. srećom, iduća dva dana boravimo u njenoj kuhinji. baš joj hvala na bakalaru, fritulama, ramabašićima (sinjanka je), pečenju, juhici i ostalim delicijama. ja ću rado pridonjeti još krempitama. borić već svijetli u kutu dnevne sobe, sve četiri svijeće trepere, a božićni aranžman, čeka na stolu. stavila sam svečani stoljanjak na stol, a police krase božićni ukrasi i razne svijeće, godinama skupljane kao mali znakovi pažnje razmjenjeni u poduzeću. rijetko kad moj dom ovako divno izgleda, sav osvjetljen i dječije začaran. ostaje mi još pakiranje poklona, čekam već danima da svi zaspu, a da mene san ne prevari. za sada san vodi. dječica će pod borom dobiti po tri paketa svaki, nadam se da će se obradovati...a tata i ja smo se već dogovorili, naš božićni darak došao je ranije i uredno svira na polici iznad kompjutera. baš smo dobro izabrali.

još jedan božić evo kuca na vrata, a ja kao i mnoge žene određujem 3/4 ugođaja. ne bih mužu otimala zasluge, donio je bor, montirao svjećice, naribao 20 dkg margarina i iskidao jedan kolač i spremio ga u kutije. hvala mu i na tome. zamalo sam zaboravila, danas je skuhao sjajne sarme, da mi bar malo pomogne (30 kom, istina malih, ali nema više ni jedne).

Eto mili moji...sad još samo da zabranim komentiranje anonimnim komentatorima. I to je sve...čitamo se u božićno jutro!