dječija usta...

Onaj pjesnik iz prošlog posta do pjesništva je prošao trnovit put. Posut je bio nestašlukom i raznim domišljatostima. Jučer je razrednicu pogodio olovkom, u bujnu kosu, da je bar neko drugi to uradio pa da se mogu na miru smijatI, a ovako, glumim strogoću. Slučajno se to dogodilo, dobacivao je olovku prijatelju, razrednica se našla na putu. Pa nije on kriv!

Ne znajući da ima disleksiju upisala sam ga na engleski sa četiri godine...pitaju ga što si naučio od engleskog, on šuti.
Pitaju ga znaš li kako se kaže KUĆA, a on sa izvrsnim engleskim naglaskom kaže KUUUČ!

Kad je bio prvi razred, pitaju ga nadobudne tete u frizera koji predmet najviše voli u školi, a on odgovara, vrlo ozbiljno
- TROKUT!