Odbrojavanje...

Ne ide mi se u školuuuu!!!!

Ove godine opet krećem u prvi, a po drugi put u životu idem u peti. To me nije veselilo ni prvi put.
Kad sam prvi put drugi put išla u prvi osjećala sam ono blago uzbuđenje i ponos, sada već manje...žao mi je zbog tog dječačića koji je na svijet došao nezgodno drugi...znam da je zaslužio moje blago uzbuđenje pa ću ga odraditi primjereno njegovim željama...
Tu je još jedna problem...na takvim događanjima ja se raznježim pa mi to postane dodatni stres...

Kad sam prvi put išla drugi put u prvi razred vodila sam sa sobom, hiperaktivno dijete...umirala sam od straha hoće li sjediti, hoće li slušati...
sada kada idem opet u prvi razred (treći put), vodim šutljivo i zatvoreno dijete i umirem od straha hoće li se uopće pomaknuti s mjesta...
(najlakše mi je bilo "voditi" sebe)...

Izračunala sam na informacije u školu moram ići još punih šesnaest godina...
u kontinuitetu..do svoje 52 godine...

U peti razred krećem sa disleksijom..već sam spremna učiti ponovo povijest i zemljopis...to je dobro...sad učim ovu "novu"...

U 53 godini se prijavljujem na Miljunaša osvajam 1 000 000 (ko zna koja će tada biti valuta)...dio ostavljam djeci i odlazim...na... (ne mogu to dosanjati, ne ide mi danas)..

Izračunala sam još nešto... samo za tenisice 03.09. potrošit ću oko 1200 kn... (po dva para svakome, prosječno uzeta cijena 300 kn)...

Padam u depresiju..da znate...zato ...a šta da vam kažem---