30

ponedjeljak

travanj

2007

Metar

Koliko je nas u životu doživjelo nepravdu? Ne postoji onaj koji nije. KOliko nas je osjetilo bijes i nemoć koji ostaje u duši kada nisi sposoban izboriti se za sebe? Mnogi, kod nekih je taj osjećaj postala neizlječiva bolest.
U strahu da se kod mene, u vrijeme kad su se počele događati prave životne nepravde, ne dogodi isto i ne postane kronično neizlječiva muka odlučila sam promjeniti metar. Umjesto ljudskim počela sam mjeriti božijim metrom. Na svaku nanesenu nepravdu, zapitala bih sebe, što mi to znači u nebu, i boli su bile sve manje, a putovi sve širi i ravniji. Danas mirno, bez gorčine, razmišljam o prošlosti na isti način o njoj pričam, a ona ničim više ne određuje moj put i sve dalje čini mi se da je lijepo i lako živjeti.

Zato vam ostavljam jednu misao koja svima, koji se bore sa ovozemaljskim, neka bude za utjehu!

Kršćani se ne razlikuje od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom, ni načinom života. Ne žive u svojim vlastitim gradovima, ne služe se nekim neobičnim jezikom, ne provode neki osobit život... Žive u vlastitoj domovini, ali kao došljaci. Kao građani s ostalima imaju sve zajedničko, a sve trpe kao tuđinci. Svaka im je tuđa pokrajina domovina, a svaka domovina tuđina. Žene se kao ostali i rađaju djecu, ali ne odbacuju još nerođene djece.
...U tijelu su, ali ne žive po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Pokoravaj u se izglasanim zakonima, a načinom svog života nadvisuju te zakone. Ljube sve, a svi ih progone.
Što je duša tijelu, to su kršćani svijetu. Duša se nalazi u svim dijelovim a tijela, a kršćani u svim gradovima svijeta. Istina, duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani, premda nastanjen i u svijetu, nisu od svijeta"


<< Arhiva >>