Opet ja s domjenka. Moram se odmah predbilježiti za program odvikavanja od alkohola jer ak ovak nastavim do Nove godine sam alkić na kvadrat.
Danas sam pila crno vino, he he.
Dan je opet sunčan.
Život je lijep.
Živili!

Danas je lijep sunčan dan. Nije neka ekskluziva, ali kad uzmemo u obzir skoro mjesec dana magle, tmurnosti i mraka, ovo je predivna vijest! Kolega u uredu slavi rođendan. Počastio nas je viskijem. Ja sam malo liznula, spržilo mi probavni sustav, ali grije li ga grije :-)
Sve u svemu, lijep dan. I, napokon, s ponosom predstavljam vrijeme u Zagrebu:

Ketering, ta divna hrvatska riječ. Naročito je aktualna sad u prosincu kad svatko tko iole drži do sebe organizira domjenak-dva-tri.
Mama od jedne djevojčice koja ide s mojim djetetom u vrtić radi u keteringu. Plaća joj je 2000 kuna, a radno vrijeme nema. Radi 'po potrebi', što znači da, ako treba, ostaje i 12 sati.
Maloprije sam prošla pokraj HNK (išla sam u banku obaviti uobičajenu mjesečnu transakciju - najprije na bankomatu dignem lovu s kreditne kartice, pa odem u banku i uplatim na tekući da izađem iz nedozvoljenog minusa), i vidjela crne i tamnoplave makine (Mercedes, Opel...) parkirane tamo blizu mjesta na kojem je onaj glasoviti tip pogazio maćuhice (sjećate se, zar ne?). Bočno od HNK nekoliko vozila keteringa. "Opa, domjenak je u toku", pomislim ja. Ispred Zdenca života iz grmlja izlijeće prosjak, starac koji inače prosi ispred Kavkaza. Nemam mu što dati, sve sam uplatila na račun, ostalo mi je za Zvečevo čokoladicu na akciji i već sam pola pojela. Na brzinu razmišljam bih li mu dala malo čokolade, a opet si mislim možda bi se čovjek uvrijedio, pa prolazim pokraj njega i ne dajem mu ništa.
Sad me malo grize savjest, ali ostaje mi nada da će mu dečki iz keteringa dati nešto ostanjaka.

Jučer sam se ubila od posla. Radni dan mi je počeo u 8 ujutro i završio malo prije ponoći. Zato danas plandujem :-) Razmišljam si što ću kupiti djeci i mužu za Božić.
Inače nisam tip koji podliježe potrošačkoj groznici iz par razloga. Prvo, nemam baš previše love. Drugo, ide mi na živce ta predblagdanska gužva u Zagrebu, svi nahrupe u dućane i otimaju se, guraju i natrkavaju kao na sajmu i kao da se dijeli besplatno, pa ovih dana izbjegavam dućane. Nije mi gušt.
Ljudi kupuju ko blesavi, peglaju se kartice, pišu se čekovi, nanašaju se vrećice, a svi znaju da će im to kad-tad doći na naplatu, ali se ipak blaženo cere i sliježu ramenima. Za mjesec dana će im svi biti krivi.
Čestitke ću napraviti sama jer su mi takve najljepše. Na kraju me skuplje koštaju nego da ih kupim, ali volim to raditi. Imam i komplet Unicefovih. Volim slati čestitke, baš kao što volim pisati i primati pisma, ali ne sjećam se kad sam zadnji put primila ili napisala pravo papirnato pismo. Šteta što je klasično dopisivanje u izumiranju. U sandučić mi dolaze samo računi i blesave reklame, pa eto hajde da razveselim drage mi ljude - neka u sandučićima nađu barem moju čestitku ako već neće pismo.
Trknut ću poslije posla u papirnicu, kupiti hamera u boji i još nekih sitnica, pa ćemo djeca i ja večeras imati kreativnu radionicu.

Na poslu smo imali predbožićni domjenak. Upucavao mi se tip od svojih 6 banki. Hvalio se na sva usta, unosio mi se u facu (bljak, to mrzim pa da je i sam Apolon!), pravio se frajer. A ja sam gledala kako ću šmugnut i razmišljala o tome kako mi je sve to glupo i kako bih radije bila doma. Morala sam biti na domjenku po sili dužnosti. OK, bilo je jela i pića, bilo je i veselih dobro raspoloženih ljudi, ali meni je bilo bezveze.
Kad se samo sjetim koliko me puta starci nisu pustili navečer van, a meni se išlo i bila sam nesretna kao da će se cijeli svijet srušiti što sam ostala doma. Da mi je netko rekao da ću jednog dana željeti biti doma radije nego vani, ne bih mu vjerovala. A eto i to se dogodilo. Čovjek se mijenja do neprepoznatljivosti. Sva sreća!
Kad sam se napokon uspjela iskobeljati s domjenka i doći doma, djeca su već spavala. Podragala sam ih po anđeoskim glavicama i poljubila ih. Došlo mi je da zaplačem od sreće.

Danas je Sveta Lucija. Ta je svetica katolička zaštitnica vida.
U Hrvatskoj se na njen dan sije pšenica kao simbol života i blagostanja. Po naraslim vlatima koje nalikuju travi, njihovoj gustoći i zelenoj boji, na Božić se predviđa kakva će biti 'žetva' sljedeće godine.
Ja pšenicu posijem u tanjurić na deblji sloj vate koja zadržava vlagu. Prvi se dan zrnje mora dobro natopiti vodom, a kasnije svaki dan vodom prskam pšenicu i listiće. Nije baš da mi služi kao sredstvo predviđanja 'uroda' sljedeće godine, ali volim imati te lijepe zelene vlati u kući usred zime. Ako se dobro posije i redovito prska, listovi doista budu lijepi gusti i zeleni. Osim toga, lijepo je promatrati biljčice kako rastu iz dana u dan, napreduju te najavljuju kraj zime i početak proljeća.

Pokušala sam si danas malo doraditi blog, a na kraju je ispala totalna papazjanija. Nema veze, ipak svakoga dana u svakom pogledu napredujem.
Kolegica odmila zvana Bimbo dobila je novi posao. Mi ćemo dobiti božićnicu, sad je već 100% sigurno. Imam posla preko glave, a ovo depresivno vrijeme na mene ne djeluje nimalo poticajno. Jedva čekam da dođem doma i zagrlim svoju dječicu. Danas ću im ispeći kolače. Sineku ću nastaviti štrikati dolčevitu. Kupila sam fenomenalno mekanu vunu i već sam naštrikala leđa i pola prednjice. Naprijed će imati dvije pletenice. Ajme kako se veselim kad svom djetetu sama izradim odjeću, to me na neki način vraća u djetinjstvo kad sam šivala haljinice za lutkice.

Djed Mraz/Djed Božićnjak/Isusek

U posljednjih desetak godina nastala je cijela zbrka u definiranju naziva izmišljenog lika koji navodno dobroj djeci u noći s Badnjaka na Božić donosi darove.
Djeda Mraza smo dobili kao supstitut u vrijeme kada se Božić nije slavio javno, pa nam je taj djedica dolazio na Dan dječje radosti iliti Staru godinu. Moram priznati da mi je to bio jedan od najljepših dana u godini. Na televiziji su cijeli dan prikazivali dječje filmove i crtiće, iz kuhinje su mi do nosnica dopirali mirisi kolača koje je pekla moja mama, vani je obično bio snijeg, i sve mi je bilo bajkovito.
Djed Mraz je navodno nastao kao hibrid Svetog Nikole i Coca-Coline reklamne kampanje, kada je dobio prepoznatljivo crveno odijelo. Ameri ga zovu Santa Claus, a Rusi ga prozvaše Djeduška Moroz, te mi tako prigrlismo Djeda Mraza. Ne za Nikolinje, ne za Božić, nego za Novu godinu.
Koliko god Djed Mraz nekima danas bio mrzak, ideja da se isti preimenuje u Djeda Božićnjaka i preseli u Badnju noć još je gluplja i luđa. Svim katolicima tu noć darove donosi mali Isus čije se rođenje slavi tu noć. Pretvoriti Božje dijete u djeda u crvenoj uniformi apsurdno je. Taj nesretni pokušaj seljenja američko-rusko-komercijalnog Djeda Mraza u noć kada Dijete ljudima donosi najveće darove - mir, ljubav i nadu u novi život, katolicima vjerojatno nije čak ni smiješan.
Zato sam ja prosinačke likove u svom domu organizirala na sljedeći način, slijedeći naravno pritom osjećaj stečen u djetinjstvu i poštujući običaje koji su se u našim obiteljima uspjeli zadržati nekoliko stoljeća:
U noći sa 5. na 6. prosinca Sveti Nikola u savršeno očišćenu čizmicu donosi naranču, čokoladicu, neki sitni znak pažnje. Krampusa sam izbacila jer od istog imam traume iz djetinjstva kad mi je pokucao na vrata zveckajući lancima i noseći veliki koš na lađima prijeteći mi da će me ubaciti unutra i odnijeti u nepoznato. Brrrrrr.
U Badnjoj noći dolazi nam Djetešce i donosi nam, kao što već spomenuh, najvrednije darove - mir, ljubav i nadu u novi život. Donese nam i poneko materijalno dobro (igračke, neki komad odjeće, parfem...), pa se svi na Božićno jutro veselimo dok trgamo šarene papire i otkrivamo svoje darove.
Na Staru godinu dođe nam Djed Mraz i donese nam nešto slatko da nam sljedeća godina bude malo manje gorka od prethodne.

Vrijeme u Zagrebu: predbožićno :-)

Šit, u općoj oduševljenosti početkom stvaranja vlastitog bloga razlajala sam okolo i adresu i naslov i sve živo, pa sad ne mogu pisati o svojim skrivenim željama, snovima i motivima. Šit. A baš mi je nadošla inspiracija, i tako bih nadahnuto o svemu tome pripovijedala, ali ne mogu kad svi živi koji me poznaju znaju da je ovo moj blog. Sad i dalje moram kenjati neutralne skice iz svojega kvazirealnoga života u ovaj kakti dnevnik. Baš sam ljuta na sebe i svoju jezičinu koju ne znam držati za zubima. Šit. Bila sam na ručku i pojela svoj rudarski obrok od 5000 kalorija, pa me sad i zbog toga grize savjest. A mogla sam si lijepo i danas kupiti ab kulturu s 0,1% masnoće i bila bih si sva komifo. Šit. Danas mi je baš šiterski dan za zbljuvat se.
Vrijeme u Zagrebu: Šit!

Usamljenost za razliku od osamljenosti. Osamljenost je stvar izbora, poželjna je i zdrava. Usamljenost je kad sam okružena hrpom ljudi, a osjećam se samo. Bilo bi lijepo imati u blizini srodnu dušu, nekoga tko razumije tvoju šalu, nekoga tko se uhvati za tvoje veselje iskreno i od srca, i koga nadahnjuješ na radost i tko, naravno, isto tako nadahnjuje tebe.
Vjerojatno tražim previše.
Vrijeme u Zagrebu:

Vrijeme u Zagrebu:
Subota je. Polako uz kavicu planiram današnje aktivnosti. Najprije ćemo u dućan, pa ćemo skuhati ručak (juha, pečeno pile, mlinci, zelena salata). Zatim ćemo oprati nekoliko mašina veša, pokušati ispeglati onu hrpu koja čmrlji već danima u spavaćoj sobi, pa pospremiti, pa počistiti. Poslijepodne idemo na klizanje.

Danas smo dobili plaću. Izgleda uvećano jer smo dobili i lovu za dječji dar. Ipak mi neće pokriti minus. Pokrit će malo više od pola minusa. Nadam se da ću prije Božića dobiti i honorar za drugi posao koji sam odradila u listopadu. Ajd bar neću biti u nedozvoljenom minusu. I kupit ću djeci poštene darove za Božić. Zadužit ću se još malo više kako bih platila baš sve režije. Nema veze. Život je lijep!

Jutros mi je moja kći na putu prema vrtiću rekla: "Mama, danas imaš lijepu glavu, lijepe oči i lijepe usnice. Sva si mi lijepa".
Danas sam se, naime, napokon stigla našminkati ujutro. I bila sam dobre volje jer sam napokon ustala na vrijeme i spremila se u miru. Mislim da je dijete zbog moje smirenosti i neuobičajenog veselja, a ne malo boje na licu, zaključilo da sam lijepa.
Od danas sam na dijeti. Bojkotiram kantinu. Svaki dan, naime, nude pomfrit, sve nešto prženo, masno, kalorično. Jelovnik prikladan za rudare, a mi 8 sati čmrljimo na stolcima pred računalima. Danas sam zato za promjenu na ab kulturi sa 0,1% masnoće i graham dvopeku. Imam i jabuku za desert :-))

Pletenje i ukrašavanje zimzelenih vijenaca običaj nastao još prije kršćanstva. Drevna germanska plemena imala su običaj paliti svijeće na zimzelenim vijencima kako bi otjerali hladne prosinačke noći. I u ostalim sjevernim predjelima, primjerice u skandinavskim zemljama, postojao je sličan običaj. Tamo su pak palili svijeće na 'krugu zemlje' te tako zazivali ponovni dolazak ljeta i dugih dana. U srednjem vijeku kršćani su preuzeli ovu tradiciju, pa je tako adventski vijenac postao dijelom i naše tradicije.

Plete se od zimzelenog lišća ili grančica. Tako je pleten da nema početka ni kraja, pa označava Boga koji je vječan. Četiri svijeće na vijencu simboliziraju četiri godišnja doba odnosno četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.
Prve se nedjelje pali prva svijeća, i tako redom do Božića, kada gore sve četiri.
Danas ćemo adventskih vijenaca naći u crkvama, ali i u kućama i stanovima. Naravno, u kućama on je poziv na obiteljsku molitvu.
Advenski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti da preraste u ukras, a izgubi simboličnost i snagu poziva na božićnu pripravu.