Pao mi je tlak i treba mi kava. Obožavam onaj gorkasto-slatkasti okus u ustima, onaj miris koji asocira na svježinu jutra, onaj osjećaj kad udišući miris svježe vruće kavice posežem za cigaretom, palim, uvlačim prvi dim, opuštam se.
Najdraža mi je ranojutarnja kava na balkonu, dok još svi ukućani spavaju, a ja uživam u miru, tišini i svježini jutra, uzimam svoju prvu dozu kofeina odmarajući misli gledanjem novih izdanaka u cvjetnim posudama.

Ne, ne idem frizerki. Pospremit ću glavu iznutra. Dubinski i temeljito. Najprije izbaciti stare i nepotrebne stvari, zatim porazmjestiti ono što vrijedi zadržati, arhivirati ono što nije za baciti, a trenutačno nije potrebno. Zatim slijedi temeljito čišćenje i uklanjanje mrlja, čak i onih tvrdokornih. Nakon toga bacam završni glanc.

Danas sam opet ušla u nedozvoljeni minus na tekućem računu (jer mi je sjela kartica na tekući) i prešla sam limit na drugoj kreditnoj kartici kamatom koju su si naplatili za korištenje kredita po toj kartici.
Koji luzerski osjećaj! Sama sam si kriva, reći ćete.
Pa da, naravno, tko mi je kriv što živim iznad svojih mogućnosti. Tko mi je kriv što svaki dan kupujem kruh i mlijeko, što svaki mjesec plaćam režije, vrtić, što djeci kupujem šlape i tenisice kad prerastu stare. Tko mi je kriv što sam išla na faks, što sam diplomirala i sad radim za kikiriki. Tko mi je kriv što nisam postala sponzoruša i parazituša, tko mi je kriv što želim živjeti pošteno od vlastitog rada.
Nadam se da će mi danas sjesti honorar za veljaču od drugog posla, pa će mi se bar malo smanjiti nedozvoljeni minus. Onda ću malo manje morati dići s kartice za sljedeći mjesec, pa će mi biti lakše pokriti sljedeći minus. Za koju godinu možda čak uspijem doći do nule. Naravno, ako se u međuvremenu ne dogode neki nepredviđeni troškovi poput sprovoda, svadbe, crknuća vešmašine ili nekog drugog aparata. Bitno je zadržati optimizam. Ako je vešmašina izdržala dvadeset godina, valjda će izdržati još koju. U nadi je spas :-)