subota, 16.08.2008.
Iz nemira u mir
 Ovo je jedna druga ja. Ja koja je prošla scile i haribde, borila se u gladijatorskoj areni i uspjela iz nje izaći živa, plazeć doduše, ali živa, ja koja se nagledala svega ružnog, isplakala jezera suza, zamalo se utopila u njima, do pasa već pa zamalo do vrata bila uronjena u svijet mrtvih i isplivala skoro pa do gležnja. Isprva se povratak činio nemogućim. On i dalje to jest jer to nije povratak, ne može se čovjek nakon svega toga osjetiti povraćenim i istim kao prije. Može se eventualno pokušati prisjetiti kako je to bilo biti. Biti neopterećen zazbilj, a opterećen mislima i nekim crnim slutnjama koje su se doista imale ispuniti iako se čovjek tome nikada ne nada pa makar noć prije sanjao da se utapa u prljavoj vodi. Dakle druga ja stupila je na scenu. Nakon svega zna da ima puno toga za ispripovijedati, ali nije sigurna ima li to smisla. |
