utorak, 11.01.2005.
Ti si mi u krvi
Maloprije sam, nakon 15 godina, na radiju čula Zdravka Čolića i pjesmu Ti si mi u krvi.
Najprije me Boombar raznježio svojim postom o didi, a već za par sekundi ovaj me prastari hit vratio u osnovnu školu, moj prvi sentiš, na kraju 8. razreda. Ne znaš tko se više tresao od treme, moj plesač iz osmog a ili ja (osmi be). Bože, kako čovjek brzo odraste! Mojoj je generaciji u odrastanju uvelike pridonio rat, možda bismo dulje bili djeca da oko nas nije bjesnio rat, a tko zna, možda i ne bismo. Tko zna... Nekad sam negdje pročitala da te ništa toliko ne čini starim kao sve veći broj prijatelja s one strane života. Iz mog ih je razreda već nekoliko u vječnim lovištima. Neki su poginuli u ratu, neki na cesti. Ja sam se sve do ovog trenutka osjećala jako mlado. A zapravo sam ostarila još davno, davno, dok još nisam pošteno ni odrasla... |
ponedjeljak, 10.01.2005.
Sretna nam nova godina!
|
Komp mi je riknuo od starosti na Novu godinu. Pokušavali smo ga reanimirati, ali neki su dijelovi bespovratno izgubljeni. Vrijeme je za novi, samo još ne znamo čime ga kupiti.
Pozdrav Boombaru, žao mi je što sam morala ovako dugo apstinirati od bloga :( |
