petak, 18.03.2005.
Cenzura
|
Danas sam napisala jedan baš dobar post, ali me uhvatila frka i paranoja, pa sam sama sebe cenzurirala. Čak si nisam ni pospremila taj tekst u neki arhiv da si ga gledam i uživam u njemu pod stare dane (kad već nisam tip koji bi to poželio raditi s pornićima :lol ), nego sam ga jednostavno obrisala. Cak!
Sad mi je malo žao jer kad budem imala 80 godina neću se sjećati tih svojih misli, a neću ih imati ni gdje pročitati. Ako naravno tada još budem živa, prisebna i željna vlastitih gluposti starih pola stoljeća :-))) |
četvrtak, 17.03.2005.
Blog evolucija
|
Danas sam se malo prošetala po ovom našem blogovlju. Moram priznati da su me neki oduševili, mnogi su dizajn dotjerali skoro pa do savršenstva, mnogi su se sadržajno uvelike obogatili, i nekako sam se osjetila baš sretnom što sam i ja dio ove velike blogovske zajednice. Otkrila sam i jedan meni potpuno novi, ali odličan blog: http://uspjeh.blog.hr
Sutra nastavljam otkrivati koji su me sve blogovi razveselili i zašto. |
Akcija?
Sjedim tu za stolom i gledam udesno kroz prozor. Vani je sunčano, proljeće je, ljudi se šetaju. Uglavnom su mladi, lijepi, veseli i neopterećeni. Večeras opet idem na aerobik i jako se tome veselim.
Crne misli nemaju šanse uz ovakav divan pogled. Perspektiva je svijetla i vedra. Blago meni. |
utorak, 15.03.2005.
Bez naslova
 Čekali smo to proljeće, čekali, čekali, čekali i čekali. I sad nam je došlo. I što sad? Ništa. Jutros me uhvatila kihavica, bliži se sezona alergijske hunjavice, ludilo. Razmišljam o pokretanju vlastitog biznisa. Imam par ideja, al' nemam love. Nemam baš ni hrabrosti. Eh, da mi je bar pola one hrabrosti koju sam imala sa 16, 17 ili 20 godina! Ne bih razmišljala ni sekunde, nego ravno grlom u jagode, pa kud puklo da puklo. Nu, što sam starija sve se više bojim ružnih scenarija koje sa sobom možebitno donose radikalne promjene, da nešto ne krene po zlu, da ovo, da ono... Baš je to bezveze. A znam da mi je tako i tako svejedno, znam da se loši scenariji mogu dogoditi i bez mojih akcija i intervencija. Ali nekako me strah izazivati sudbinu. Pa ću zato eto i dalje tu cendrati po webu da mi je teško, da imam malu plaću (ali redovitu, bogu fala), da si ne mogu ništa priuštiti, da kržljam tu za ovim stolom svaki dan najmanje osam i pol sati, ali ću za kompenzaciju bar moći sama sebi reći da mi je netko drugi kriv. Jadno. Mislim da se ona hrabra, ambiciozna i neustrašiva šesnaestogodišnjakinja sad crveni od srama u nekom paralelnom svemiru. |
utorak, 01.03.2005.
Gdje sam, što sam, zašto sam
Nije me dugo bilo. Najprije mi je riknuo komp. Onda su me zaskočili s poslom. Zatim sam dobila gripu. I još se koješta izdogađalo u međuvremenu, ali ne bih sad o tome.
Najbolja je vijest da sam krenula na aerobic. Znam, znam, to je out, to je staromodno, to je za gerijatriju. Ali ja se osjećam fe-no-me-nal-no! Pojavili su se mišići za koje nisam ni znala da ih imam, imam čak i dovoljno kondicije da se ne uspušem dok dođem do 1. kata (do kojeg više čak ni ne plazim, jeeee), ma osjećam se haj. Još samo da ovi temperaturni minusi malo posustanu i sreći neće biti kraja :-) |
