Plitko – Što internet čini našem mozgu
Nicholas Carr
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk 2011.
I pored ove široke mirnoće
Ružičasto svetište ću obuć
Finim tkanjem radišnoga mozga…
John Keats, Oda Psihi
Sadržaj medija je samo sočan komad mesa što ga provalnik nosi da bi zavarao psa čuvara našeg uma. McLuhan
Već nekoliko godina obuzima me nelagodan osjećaj da mi netko ili nešto prčka po mozgu, prekraja živčano sklopovlje i reprogramira pamćenje. Nije da baš gubim razum – koliko mi je poznato – ali um mi se mijenja.
Naše misli mogu fizički utjecati na mozak, ili barem uzrokovati fizičke reakcije u njemu. Neurološki gledano, mi postajemo ono što mislimo.
Knjiga nas treba 'uvući' u sebe.
Svijet ekrana jako se razlikuje od svijeta stranice. Nastupa nova intelektualna etika. Putovi u našem mozgu još jednom mijenjaju trasu.
Pokušajte čitati knjigu dok rješavate križaljku – to je intelektualni okoliš Interneta.
Kako korisnici čitaju na Webu? – Ne čitaju.
Prekasno je naprosto se povući u neko tiše vrijeme. Sam Anderson
Google – igra riječi s terminom gugol, koji se odnosi na broj deset na stotu potenciju – odabran je da naglase svoj cilj organiziranja 'naizgled beskonačne količine informacija na Webu'.
Danas nam je dostupno više informacija nego ikad prije, ali imamo još manje vremena da ih upotrijebimo – a posebno još manje da ih upotrijebimo s barem nekom dubinom promišljanja. Sutra će situacija biti još gora. Levy
Za stare Grke pamćenje je bilo božica: Mnemosina, majka Muza. Za Augustina ono je bilo 'riznica nebrojenih slika' koja zrcali moć Boga u čovjeku.
Iako su ispunjeni nekom kombinacijom naizgled nasumičnih aktivacija, aspekata svakodnevnih događaja i elemenata daljnje prošlosti, moguće je da su snovi temeljni postupak kojim um konsolidira tisuće eksplicitnih sjećanja u koherentan skup predodžaba koje, tako konsolidirane, trajno pamtimo. Kad nam se naruši san, narušava se i pamćenje. Um u razvoju – Daniel Siegel
Džepni kalkulator je umanjio pritisak na naše radno pamćenje i dopustio nam da to kritično kratkoročno spremište upotrijebimo za apstraktnije zaključivanje. Kako je pokazalo iskustvo studenata matematike, kalkulator je olakšao mozgu da prenosi zamisli iz radnog pamćenja u dugoročno pamćenje i da ih kodira u pojmovne sheme, tako važne za izgradnju znanja. Učinak Weba je posve drugačiji. On stavlja veći pritisak na naše radno pamćenje, i ne samo što preusmjerava resurse s naših sposobnosti višeg mišljenja nego i priječi konsolidaciju dugoročnih sjećanja i razvoj shema. Pokazalo se da kalkulator, moćan ali veoma specijaliziran alat, pomaže pamćenju. Web je tehnologija zaboravljivosti.
Što određuje što ćemo upamtiti a što zaboraviti? Ključ konsolidacije pamćenja je pažljivost. Pohrana eksplicitnih sjećanja i, što je jednako važno, stvaranje veza među njima zahtijeva jaku mentalnu koncentraciju, pojačanu ponavljanjem ili intenzivnim intelektualnim i emocionalnim angažmanom. Što smo pažljiviji, sjećanja će biti jasnija. 'Da bi se neko sjećanje održalo, dolazne informacije se moraju obraditi dubinski i temeljito. To se postiže tako što obraćamo pažnju na te informacije te ih smisleno i sustavno povezujemo sa znanjem koje već otprije postoji u sjećanju.' (Kandel) Ako nismo u stanju usmjeriti pažnju na informacije u našem radnom pamćenju, informacije traju samo tako dugo koliko neuroni koji ih drže održavaju svoj električni naboj – u najboljem slučaju nekoliko sekundi. Zatim nestaju, s malo ili nimalo traga u našem umu.
Budući da nam je, koristeći se Webom, teže pohranjivati informacije u našem biološkom pamćenju, prisiljeni smo se sve više i više prepuštati umjetnoj a prostranoj i pretraživoj memoriji Mreže, uslijed čega kao mislioci postajemo sve plići.
Osobno pamćenje oblikuje i održava 'kolektivno sjećanje' koje utemeljuje kulturu. Ono što je pohranjeno u individualnim umovima – događaji, činjenice, pojmovi, vještine – više je od 'reprezentacije navlastite osobnosti' koja konstituira naše ja. To je i 'ključ kulturnog prijenosa' (Pascal Boyer). Svatko od nas u sebi nosi i projicira povijest budućnosti. Kultura se održava u našim sinapsama.
U svima nama vidim kako se ta kompleksna unutarnja gustoća mijenja u jednu novu vrstu ljudskoga ja – koja se razvija pod pritiskom informacijskog preopterećenja i tehnologije 'trenutačne dostupnosti'. Kako se iz nas cijedi naš 'unutarnji repertoar gustog kulturnog nasljeđa' dovodimo se u opasnost da se pretvorimo u 'ljude – palačinke – tako razlivene povezivanjem s tom golemom mrežom informacija kojima se pristupa pukim dodirom na tipku. (Foreman)
Kultura je više od nakupine onoga što Google naziva 'informacijama svijeta'. Ona je više od onoga što se može svesti na binarni kod i staviti na Mrežu. Da bi se održala na životu, kultura se mora obnavljati u umovima članova svakog novog naraštaja. Delegirajte pamćenje i kultura će uvenuti.
Mreža preuzima sve veći udio našeg vremena u budnom stanju: 'Internet, kako nas njegovi zagovornici s pravom podsjećaju, doprinosi raznolikosti i ugodnosti, ona nas ni na što ne prisiljava. Samo što se pokazuje da mi to tako ne osjećamo. Ne čini se kao da smo slobodno izabrali način na koji se vladamo na Internetu. Naprotiv, osjećamo da su to navike koje smo bespomoćno preuzeli ili koje je nametnula povijest, i da svoju pažnju ne distribuiramo onako kako smo namjeravali, pa čak ni onako kako nam se sviđa.' Benjamin Kunkel
Ono što nas čini najljudskijima upravo je ono što je najmanje izračunljivo u nama, veze našeg uma i tijela, doživljaji koji oblikuju naše pamćenje i mišljenje, naša sposobnost za emocije i empatiju. Velika opasnost s kojom se suočavamo kako postajemo intimnije vezani za računala – kako sve više toga u svom životu doživljavamo preko bestjelesnih simbola koji trepere na našim ekranima – jest da ćemo početi gubiti svoju ljudskost, da ćemo žrtvovati upravo te kvalitete koje nas odvajaju od strojeva. Jedini način da se izbjegne ta sudbina jest biti svjestan sebe i imati hrabrosti odbiti prepustiti računalima naše najljudskije mentalne aktivnosti i intelektualne pothvate, osobito 'zadatke koji zahtijevaju mudrost'. Weizenbaum
Uska povezanost koju stvaramo s našim alatima dvosmjerna je. Kako naše tehnologije postaju našim produžecima, i mi postajemo produžecima naših tehnologija. Scott Frey
Današnji radnik na industrijskoj farmi, koji sjedi u klimatiziranoj kabini na vrhu divovskog traktora, rijetko i dotiče tlo – iako u jednom jedinom danu obradi polje koje bi njegov predšasnik s motikom preokretao mjesec dana.
Instrumenti uma pojačavaju pa onda i zatupljuju naše najintimnije, najljudskije prirodne sposobnosti – sposobnosti razmišljanja, opažanja, pamćenja, osjećanja. Mehanički sat, unatoč svim blagoslovima kojima nas je obasuo, udaljio nas je od prirodnog toka vremena.
Sat razdružuje vrijeme od ljudskih zbivanja.
Gubimo hodačevu intimnu vezu sa zemljom.
Mi programiramo svoja računala, a zatim ona programiraju nas.
Kako 'eksternaliziramo' rješavanje problema i druge rutinske kognitivne zadatke na računala, time umanjujemo sposobnost vlastitog mozga da 'gradi stabilne strukture znanja' – drugim riječima, sheme - koje se kasnije mogu 'primijeniti na nove situacije'. Polemičar bi to formulirao upečatljivije: što je softver pametniji, korisnik je tuplji. Nimwegen
Širenje dostupnih informacija dovelo je do 'sužavanja znanosti i njezina područja bavljenja'. Evans
Jednostavne i kratke interakcije s prirodom mogu proizvesti vidljiv napredak kognitivne kontrole. Čini se da je provođenje vremena u prirodnom svijetu 'životno važno' za ''emotivno kognitivno funkcioniranje'.
Na Internetu ne postoji Sanjiva dolina, mirno mjesto na kojem bi kontemplativnost mogla obaviti svoju čaroliju obnavljanja. Tu je samo beskrajno, hipnotizirajuće brujanje gradske ulice. One iscrpljuju i ometaju. One lako nadvladaju sve tiše načine mišljenja.
Jedna od najvećih opasnosti s kojima se suočavamo kad automatiziramo rad vlastita uma, kad moćnom elektroničkom sustavu prepustimo kontrolu nad tokom naših misli i sjećanja, a koje se boje i znanstvenik Joseph Weizenbaum i umjetnik Richard Foreman, spora je erozija naše ljudskosti.
'Evoluirat' ćemo tako da postanemo agilniji konzumenti podataka.
Sklopovi u mozgu pritom neizbježno će se izmijeniti tako da se mogu efikasnije baviti s više informacije kako se budemo navikavali na prebiranje među komadićima informacija na Internetu, 'tu zadaću 21. stoljeća'. Možda i izgubimo sposobnost da se koncentriramo na jedan kompleksni zadatak od početka do kraja, ali zauzvrat ćemo steći nove vještine, kao što su sposobnost da istovremeno vodimo 34 konverzacije u 6 različitih medija.
Ono što se računa je što smo postali, a ne kako smo to postajali.
Frenetičnost (opa. pomaman, zanosan, bijesan; lud od oduševljenja, buran) tehnologije prijeti da će se ukopati baš svugdje.
Možda danas ulazimo u završnu fazu tog ukopavanja. Njenoj smo frenetičnosti otvorili put u svoju dušu. Heidegger
Prepustivši računalima da posreduju našem shvaćanju svijeta, naša se vlastita inteligencija spljoštava u umjetnu inteligenciju.
