Put
Michael Puett i Christine Gross-Loh
Izdavač: Fokus 2018.
Put je put koji neprekidno stvaramo izborima, djelima i odnosima. Kreiramo novi Put iznova svakim trenutkom svoga života.
Proces gradnje puta ima potencijal preobraziti i nas i svijet u kojem živimo.
Kakva vam je svakodnevnica? Za Konfucija, sve je počinjalo tim pitanjem – pitanjem najsitnijih stvari. A za razliku od velikih pitanja, na ovo svi možemo odgovoriti.
Energije, radosti, ljutnje, tuge i žalosti vođene su prirodom. Kad je riječ o njihovoj manifestaciji u vanjskom svijetu, ona se zbiva jer je pokreću drugi. Priroda koja izvire iz reda, 4. stoljeće p.n.e.
Razvoj ispravnosti ne znači nadvladavanje ili kontroliranje emocija. Emocije nas čine ljudima. To jednostavno znači kultiviranje naših emocija kako bismo internalizirali bolje načine reagiranja na druge.
Ljudska su bića robovi navika.
Smrt uvijek potiče promjene u odnosima među onima koji ostaju.
Kad smo slijepi na vrijednost mogućih rituala koji nam prevladavaju životima, na kraju ih izvodimo napamet. Pretvaramo se u strojeve.
Nema normi koje će nam točno reći što učiniti čim izađemo u neuredni svijet, žonglirajući s bezbroj uloga, emocija i scenarija. Jedina norma je dobrota. Za Konfucija, njegovanje i izražavanje dobrote jedini su način da postanete etična osoba.
Nema etičkog ili moralnog okvira koji nadjačava kontekst i složenost ljudskog života. Imamo samo neuredan unutarnji svijet u kojem se poboljšavamo.
Naši životi počinju u svakodnevnom i ostaju u svakodnevnom. I samo kroz svakodnevno počinjemo stvarati uistinu sjajne svjetove.
Filozofska razlika između Mozija i Menciusa predstavlja razliku između onih koji svijet smatraju koherentnim i onih koji ga smatraju hirovitim. S jedne strane imamo svijet u kojem su vaša djela oblikovana vjerom u univerzalno primjenjiva pravila, dok je s druge strane svijet na koji nikad ne možete računati, svijet koji se iznova gradi njegovanjem samoga sebe i svojih odnosa putem malih djela.
Mencius je vjerovao da je jedini način njegovanja potpune svijesti o složenosti situacije njegovanje naše sposobnosti shvaćanja načina na koji naše akcije mogu dovesti do pozitivnih putanja. I vjerovao je kako smo svi rođeni s potencijalom da to učinimo: s potencijalom za dobrotu.
Ogovaramo susjede, ljubomorni smo na prijatelje, vičemo na svoju djecu. Neprekidno dopuštamo lošijim stranama da izađu na površinu. Ako bismo svi pojurili spasiti dijete u opasnosti, zašto onda, u svakodnevnom životu, tako često povrjeđujemo one oko nas? Zašto onda češće ne njegujemo potencijal za dobrotom?
Dobrota ljudske prirode je poput vode koja teče nizvodno. Baš kao što nema vode koja teče uzvodno, tako nema ni ljudi koji u sebi nemaju dobrote.
Ne možete isplanirati kako će se sve u vašem životu odigrati, ali možete razmišljati na način stvaranja uvjeta unutar kojih će se stvari vjerojatnije kretati u određenim smjerovima: uvjeta koji će otvoriti mogućnost bogatog rasta. Čineći sve to, ne postajete samo farmer. Vi ste i rezultat farmerova rada. Postajete plod svojeg rada.
Ako je naš svijet doista neprekidno fragmentiran i nepredvidljiv, onda je upravo to ono što se možemo neprekidno truditi poboljšati. Možemo ući u svaku situaciju odlučni biti najbolje ljudsko biće koje možemo, ne zbog onoga što ćemo iz situacije izvući, nego jednostavno da bismo dobrotom utjecali na one oko nas, i to neovisno o ishodu. Možemo njegovati svoje bolje strane i suočiti se s tim nepredvidljivim svijetom mijenjajući ga u hodu.
Kod minga nije riječ samo o tragedijama koje nam se događaju. Riječ je i o dobrim stvarima, o neočekivanim mogućnostima, nepredviđenim prilikama da učinimo nešto što volimo, o slučajnom susretu s nekim tko će nam promijeniti putanju cijelog života. Kad se prečvrsto držite plana, riskirate da ćete to propustiti. A kad se jednog dana u toj budućnosti probudite, osjećat ćete se stisnuto životom koji, u najboljem slučaju, reflektira samo komadić osobe za koju ste u nekom trenutku mislili da jeste.
Kad postanemo sposobni otpustiti ideju da postoje jasne smjernice i stabilan svijet, onda nam kao vodič ostaje samo srce-um. Srce-um je sve što postoji i svaki ga dan razvijamo kroz odnose s ljudima oko nas. Ono nam pomaže osjetiti stvari ispravno, postaviti temelje rasta i rasti s onim što imamo. I dok to činite, sve što ste mislili da jeste počinje se mijenjati. Pronaći ćete dijelove sebe za koje niste znali da postoje. Svijet koji ste nekoć smatrali stabilnim sada se pretvara u svijet beskrajnih mogućnosti.
Svatko od nas ima potencijal postati učinkovitim i utjecajnim u transformiranju svjetova u kojima živimo. Mi ponovo stvaramo Put.
Cijeli niz stvari postaje aktivno i ja ih gledam kako se vraćaju.
Stvari se razvijaju i mijenjaju, ali svaka se vraća svojem korijenu.
Možda se radujete dugoj šetnji plažom ili satu joge. Ali, mi koji odlazimo na planinarenja, povlačimo se i uživamo u meditaciji jednom se moramo vratiti normalnim životima i ostaviti za sobom kratak osjećaj deblje povezanosti sa svijetom.
Slabost nadjačava snagu, blagost nadjačava grubost.
Ako osjetimo da je sve međusobno povezano i uvidimo da sve što činimo utječe na druge, postajemo učinkovitiji. Jednom kada shvatimo da je sve međusobno povezano i da je, paradoksalno, više moći u slabosti, razumjet ćemo kako djeluje utjecaj. A to zbunjuje: naposljetku, naša kultura toliko cijeni snagu i ambiciju.
Unutarnji trening uči nas da je duboko disanje mnogo više od pukog disanja, udišemo energiju koja nam pomaže da se umirimo, smirimo negativne emocije i opustimo se.
Kad god radite nešto fizički, mentalno ili društveno, to sjajno uzbuđenje i jedinstvo sa svijetom isti su fizički osjećaji. Unutarnji trening kaže da sve što doživljavamo dolazi iz energija nazvanih qi i da su najeteričnije od tih energija – one koje nam daju taj isti uzbudljivi osjećaj životnosti – energije božanskog.
Energija stijena, biljaka i duhova ostaje konstantna. Ljudska se bića, međutim, razlikuju od svega drugoga na Zemlji jer se ta kombinacija energije u nama neprekidno pomiče.
Kad se u nama stvore ljutnja ili zamjeranje, oni postaju naš zadani način kretanja kroz dan i skloni su iz drugih izvlačiti slične energije. Naše najgore emocije potiču najgore emocije drugih i pokreću negativan niz događaja.
Ako nadrastemo svoju ljudskost i saznamo što znači gledati svijet iz svih perspektiva, mogli bismo život doživjeti potpunije i spontanije.
Proces gradnje boljeg svijeta nikad ne završava ni naši pokušaji izgradnje boljih odnosa, ali dok učimo kako poboljšati svoje odnose, učimo kako promijeniti situacije i tako stvoriti beskonačan broj novih svjetova. Otvaramo se mogućnostima u tim filozofskim idejama koje ukazuju na put prema boljem životu. Ako je svijet fragmentiran, onda nam daje svaku mogućnost da ga iznova stvaramo. To počinje sa sitnicama u svakodnevnom životu iz kojih se sve iznova mijenja.
