Knjiga o egu – oslobođeni iluzije
Osho
Izdavač: Nova arka 2007.
Ego je ledeni brijeg.
Otopite ga u dubokoj ljubavi,
Tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.
Nema mjesta na kojem ćete osjećati da je vaše putovanje završeno, da ste dostigli najviši vrh koji ste željeli. Nitko u cijeloj povijesti čovječanstva nije to mogao učiniti zbog jednostavnog razloga jer se čovjek kreće u krugu. I tako je netko u nečem uvijek ispred vas.
Prošlosti više nema, budućnosti još nema, ni jedna ni druga ne postoje. Ego može postojati samo s onim što ne postoji jer on je sam nepostojeći.
U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći ego u sebi, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa.
Da bi preživio i borio se za preživljavanje u životnoj borbi, čovjek treba saznati tko je. A nitko nema nikakve ideje o tomu. Jer u najdubljoj svojoj biti čovjek je misterija. Vi niti ne slutite tko ste. U vašoj najdubljoj srži vi niste pojedinac, već univerzum.
Smrt dođe i uništi fikciju vašeg uma, vašeg ugleda. Smrt dođe i jednostavno izbriše sve, ne ostavlja ni otiske stopala. Štogod učinimo sa svojim životom nije ništa drugo nego pisanje na vodi, čak nije ni pisanje na pijesku, nego na vodi. Niste još ništa ni napisali, a već je svega nestalo. Ne uspijete to ni pročitati. Prije nego pročitate, svega nestane.
Ono što se događa na vrhuncu ljubavi mora postati vaša disciplina, ne samo iskustvo, nego disciplina. Tada sve što činite i kamo god pođete… rano ujutro sa suncem koje izlazi, sve će imati isti osjećaj, sve će biti isto upijanje postojanja. Kad legnete na tlo pod nebom punim zvijezda, doživjet ćete isto stapanje. Kad legnete na zemlju, osjetit ćete se jedno sa zemljom.
Polako, polako, ljubavni čin vam mora dati ključ kako da budete zaljubljeni u samo postojanje. I tada ćete ego prepoznati kao fikciju, bit će korišten kao fikcija. A kad ga tako koristite, on nije opasan.
Gdje god je opasnost blizu, um zastaje. Um može misliti samo onda kad niste u opasnosti, on nema što reći u opasnosti. U opasnosti postajete spontani i u toj spontanosti vi iznenada saznajete da niste ego.
I dobro je da postoje trenuci kad ego uzmakne i vi na čas ugledate istinu i stvarnost. Zbog tih bljeskova religija nije umrla. Nije se to dogodilo zbog svećenika – oni su sve učinili da je ubiju. Nije to zbog tako zvanih religioznih ljudi, onih koji posjećuju crkve, džamije i hramove. Oni nisu uopće religiozni, oni se samo pretvaraju da to jesu.
Religija nije umrla zbog onih nekoliko trenutaka koji se događaju više ili manje gotovo svakom čovjeku. Obratite više pažnje na njih, upijte više duha tih trenutaka, stvorite prostor da se ti trenuci češće dogode. To je pravi put u potrazi za Bogom. Ne biti u egu jest biti u Bogu.
Vi imate mnoge maske, jednu na drugoj, slično slojevima luka. Ako maknete jednu masku, evo druge, ako i tu maknete, postoji još jedna. I možete nastaviti istraživati i istraživati, bit ćete iznenađeni kako mnogo lica imate. Kako mnogo lica! Životima ste ih skupljali. I sva su ona korisna jer morate se mijenjati mnogo puta.
U jednom jedinom trenutku vi mnogo puta mijenjate svoje lice. Čovjek mora biti vrlo budan da zna koliko lica ima. Bezbroj! Ne mogu se ni izbrojiti.
To je vaše pravo ja, ono je lažno. Nazovimo ga egom. Dalo vam ga je društvo, ono je dar društva, dar političara i svećenika, dar od roditelja i pedagoga. Oni su vam dali mnoga lica, samo zato da vam život protječe mirno. Oduzeli su vam istinu, umjesto toga dali su vam zamjenu. I zbog tih zamjenskih lica vi ne znate tko ste. Ne možete ni znati, jer se lica mijenjaju tako brzo i ima ih tako mnogo da više ne vjerujete sebi. Ne znate točno koje je lice vaše. Zapravo, nijedno nije vaše.
Rođeni ste kao mudrac – buddha, a živite lažno. Ovaj dar koji vam je dalo društvo, morate napustiti. To je značenje inicijacije – samnyasa. Vi ste kršćanin, hinduist ili musliman. To morate napustiti, to nije vaše pravo lice, to su vam dali drugi ljudi, bili ste odgajani tako. A nisu vas ni pitali, nisu to ni tražili od vas. To vam je nametnuto na silu.
Svi su roditelji nasilni i svu odgojni sistemi nasilni jer se ne obaziru na vas. Oni imaju apriori ideje, oni znaju što je ispravno. I oni svojataju pravo nad vama. Vi se meškoljite, vi vrištite u sebi, ali bespomoćni ste. Dijete je tako bespomoćno i nježno, možete ga formirati na sve moguće načine. To je ono što društvo čini. Prije nego što dijete postane dovoljno jako, već je onesposobljeno na tisuću i jedan način. Paralizirano je, otrovano je.
Onog dana kad poželite saznati tko ste, morat ćete odbaciti sve odgovore koje su vam dali. Sve što je posuđeno, mora biti spaljeno.
Dijete je prekrasno, odrastao čovjek je simbol ružnoće. On nije više buhica, zaustavljen je na mnogo načina. On se smrznuo, dosadan je i mrtav. Izgubio je žar, izgubio je entuzijazam, on jednostavno usporava tempo pa je dosadan i nema nikakva osjećaja tajanstvenosti.
Zaboravite sve o svom ocu, djedu i pradjedu. Slušajte samo svoju stvarnost. Ako se smrzavate, učinite nešto. A nešto se uvijek može učiniti.
Gledajte ravno u problem i uvijek ćete ondje naći rješenje. Pogledajte pitanje, ne tražite odgovore.
Ne posuđujte ništa od drugih. Nikad nemojte biti drugorazredni. Bog voli ljude koji su originalni. Nije poznato da je ikad volio duplikate. Budite samo originalni, budite jedinstveni, budite individualist, budite ono što jeste i suočite se s vašim problemom.
Ne rađate se kao drvo, već kao sjeme i morate narasti do cvjetanja. To cvjetanje bit će vaše zadovoljstvo, vaše ispunjenje.
Na stvarnom životnom putovanju vaša vlastita intuicija vaš je jedini učitelj.
Intuicija je dar vaše prirode, ona izvire iz vas. Vi imate svog vođu u sebi.
Ono što vas ispunja je osjećaj da volite ono što radite, da u to unosite svu svoju energiju, da ne želite biti nitko drugi, da je to upravo ono što želite biti, da se slažete s prirodom – da je dio koji ste dobili u toj drami prava je uloga, da je nećete promijeniti ni za ulogu predsjednika ili vladara. To je pravo bogatstvo, to je prava moć.
Kad bi svi ljudi željeli biti ono što jesu, uskoro biste otkrili da je Zemlja puna moćnih ljudi nevjerojatne snage, inteligencije, razumijevanja i ispunjenja, bili biste puni radosti da ste stigli kući.
Što se mene tiče, društvo ne postoji. Postoje samo pojedinci. Društvo je samo struktura koja djeluje i misli samo na korist. Na društvo ne možete naići. Jeste li se ikad susreli s društvom? Jeste li se ikad susreli s čovječnošću? Ili s kršćanstvom, hinduizmom ili islamom? Ne, uvijek se susrećete s pojedincem, stvarnim i homogenim individualcem.
Onaj tko stvori krivnju u vama, stječe moć nad vama. Zapamtite tu strategiju – jer samo tada vas on može spasiti krivnje, a vi mu se morate obratiti za pomoć. Svećenik najprije stvara osjećaj krivnje u vama, a tada vi morate doći u crkvu na ispovijed. Počinio sam ovaj grijeh, i on vama oprašta u ime Boga. Najprije je u ime Boga stvorio u vama osjećaj krivnje, a tada vam u ime Boga oprašta.
Ja volim ovaj svijet jer je nesavršen. Nesavršen je i zato raste. Da je savršen, bio bi mrtav. Rast je moguć samo onda, ako postoji nesavršenost.
Savršenost znači točku, to je konačna smrt. Tada nema načina da se čovjek uzdigne. Želio bih da se neprestano prisjećate kako ste nesavršeni, cijeli je univerzum nesavršen. A voljeti tu nesavršenost, radovati se toj nesavršenosti, to je cijela moja poruka.
Čovjek koji se ne može naljutiti neće moći ni voljeti, jer i za ljutnju i za ljubav potrebna je strastvenost, ista strastvenost. Čovjek koji ne može mrziti, neće moći ni voljeti, to dvoje ide zajedno. Njegova ljubav bit će hladna. Zapamtite, vruća mržnja bolja je od hladne ljubavi. Bar je ljudska, ima svoj intenzitet, život, ona diše.
A čovjek koji je izgubio svu strastvenost bit će dosadan, tvrd, mrtav, cijelog života samo će se ljutiti. On to neće pokazivati, već će i dalje skrivati svoju ljutnju. Ljutnja će se slojevito povećavati, on će biti jednostavno ljutit čovjek.
Postoji ritam između mržnje i ljubavi, između ljutnje i suosjećanja. Ako napustite jednu, i druga će nestati. A ironije je u tome da, što god napustite, zapravo ste samo zatomili. Ono će ostati dio vašeg sistema. Ljutit ćete se jednostavno bez ikakva razloga. Vaša će ljutnja biti iracionalna. Ona će se očitovati u vašim očima, u vašoj tuzi, u sumornosti, u vašoj ozbiljnosti. Bit ćete nesposobni veseliti se.
Božanski trenutak je onaj u kojem se potpuno izgubite, to je trenutak u kojem nestaju vaše ograničenosti, kad na čas ne postojite vi, nego Bog.
U posljednjoj analizi života, ime i ugled su tek irelevantni, sve što je važno u tom konačnom zbrajanju jest kako ste živjeli svaki trenutak svoga života. Jeste li bili radosni? Jeste li bili sretni u malim stvarima? Jeste li bili sretni dok ste se kupali, dok ste srkali čaj, čistili pod, dok ste lutali vrtom, sadili drveće, razgovarali sa prijateljem ili dok ste u tišini sjedili s voljenom osobom, dok ste gledali Mjesec – ili dok ste samo slušali cvrkut ptica – jeste li bili sretni u tim trenucima? Je li svaki taj čas bio transformirani trenutak sreće? Je li zračio radošću? To je ono što vrijedi.
Pjevajte! Ako vas nitko ne sluša, pjevajte sami i uživajte u pjesmi. Pođite od drveća, ono će vam pljeskati i uživati u toj pjesmi. Ili razgovarajte s pticama i životinjama, one će vas mnogo bolje razumjeti od ljudskih bića koja su trovana stoljećima krivim predodžbama o životu.
Budi onakav kakav jesi i poštuj svoje biće, ono je Božji dar.
Promatrajte dijete koje postavlja pitanje: njega ne zanima vaš odgovor, zato mu nemojte dati dugačke odgovore iz enciklopedije. Njega to ne zanima. Dijete jednostavno uživa postavljati pitanja. Njegova sposobnost profunkcionirala je u njemu.
Moguće je staviti prekidač na um i ugasiti ga kad nije potreban. To je korisno iz dva razloga: ispunit će vas tišinom, mirom koji nikad prije niste znali, upoznat će vas sa samim sobom što nije bilo moguće prije zbog brbljavog uma. On vas je uvijek držao aktivnima.
Meditacija vam daje oba svijeta. Daje vam onaj drugi svijet – božanski svijet, svijet pobožnosti, a daje vam i ovaj zemaljski sivjet. Tada niste siromašni. Imate bogatstvo. Ali ne u novcu.
Ima mnogo vrsta bogatstava, a čovjek koji je bogat zbog novca najniži je u kategoriji bogatih.
Čovjek u svoj um svašta ulijeva, ali sve to nestaje. Um uvijek traži sve više, a uvijek je prazan. On je zapravo prosjak, tu ne možeš ništa promijeniti. Možeš ga samo razumjeti i osloboditi ga se.
Um je izvor svih čovjekovih napetosti, tjeskoba i briga. Čovjek ne može biti miran, to je nemoguće.
Isus ima pravo kad kaže: Čovjek ne može živjeti samo od kruha. A um može osigurati samo kruh. Vi možete preživjeti, ali preživljavanje nije život. Život treba nešto više – pjesmu, ples, radost.
Vaš um je nešto što je u vas usadilo društvo u kojem ste slučajno rođeni.
Toliko je mnogo bijede u svijetu jer nitko ne živi autentično, nitko ne živi svoje vlastito sebstvo, već jednostavno slijedi zapovijedi koje su mu usadili drugi.
Čini se da će ljudi početi vjerovati u sve što im ponavljate. A kad se nešto ponavlja stoljećima, to postaje naslijeđe.
Pogledajte drveće, pogledajte rijeke i zvijezde i shvatit ćete djelo bez djelovanja. Lao Tzu
Potisnuti životinju! Ali vi to ne možete učiniti jer životinja ima silnu energiju. To je vaša cijela prošlost, stara milijune i milijune godina. Ona se duboko ukorijenila u vama, ne možete je se tako lako osloboditi.
Čovjeku je potrebno da bude potreban. To je jedna od najosnovnijih njegovih potreba. Čovjek počne umirati kad se drugi prestane brinuti za njega. Ako prestane osjećati da je nekomu važan, barem nekomu, cijeli njegov život postane beznačajan.
Kao da čovjek neprestano sjedi za stolom i jede, dvadeset i četiri sata na dan. To je stanje modernog uma – on je pretovaren, opterećuje ga tako mnogo stvari. Nije nikakvo čudo što se on slomi. Postoji granica svakog mehanizma. A um je najsuptilniji i najosjetljiviji mehanizam.
Zaista zdrav čovjek je ona koji koristi pedeset posto svoga vremena da asimilira svoja iskustva. Pedeset posto akcija, pedeset posto mirovanje – to je prava ravnoteža. Pedeset posto razmišljanja, pedeset posto meditacije – to je lijek.
U prošlosti čovjek je živio u gotovo statičnom svijetu. Sve je bilo statično. Vi ste napuštali svijet točno onako kako je to činio i vaš otac. Niste ništa mijenjali. Ništa nije bilo promijenjeno. Niti se postavljalo pitanje da se previše nauči. Bilo je dovoljno malo znanja. Tada ste u umu imali prostora, praznog prostora što je pomagalo ljudima da ostanu zdravi. Sada više nema praznog prostora, osim ako ga vi ne stvorite hotimično.
Danas je meditacija potrebna više nego ikad prije. Potrebna je tako mnogo da je to gotovo pitanje života i smrti.
U prošlosti ona je bila luksuz, za nju su se zanimali samo neki ljudi: Buddha, Mahavira, Krišna. Drugi ljudi su bili prirodno tihi, prirodno sretni i zdravi. Nije im bilo potrebno razmišljati o meditaciji, oni su meditirali na podsvjesni način. Život je bio tako tih, odvijao se tako polako da su se čak i najgluplji ljudi mogli prilagoditi. Sada je promjena tako strahovito brza, sve je tako brzo da se čak i najinteligentniji ljudi osjećaju nesposobnima da se prilagode takvom životu. Život je drukčiji svog dana i vi morate ponovno učiti – morate učiti uvijek iznova.
Sada ne možete nikad prestati učiti, učenje je postalo proces dug kao život.
Roditelji će morati neprestano učiti ako će željeti pomoći svojoj djeci da rastu. I učitelji će morati stalno učiti. Brzina tog učenja stalno se povećava. Danas nitko ne smije prestati učiti. A broj onih koji uče stalno raste.
Problem se može riješiti ako na njega gledate kao svjedok. Tada ste ga već napola riješili. Jer kad možete biti svjedokom problema, kad ga možete promatrati nepristrano, kad niste uključeni u njega, tada možete stajati po strani i promatrati ga. Sama jasnoća koja nastaje iz toga svjedočenja daje vam ključ rješenja, daje vam tajni ključ. A gotovo svi problemi nastaju zato jer nisu jasni pa ih ne možete razumjeti.
Meditacija je nastojanje da najprije postanete neovisni. A zatim da izmijenite sebe i kvalitetu svoje svijesti.
Ne kopajte nigdje, kopajte u sebi. Ne odlazite nikamo. Budite u sebi.
Meditacija je samo svijest koja odražava. Vi samo promatrate sve što dođe do vas.
Ljubav uvijek izaziva strah, jer ljubav je smrt, veća smrt od one obične koju znate.
U običnoj smrti tijelo umire, ali to uopće nije smrt. Tijelo je poput odjeća: kad je istrošeno i staro, vi ga zamijenite novim. To nije smrt, to je samo promjena, izmjena odjeće, ili promjena kuće ili boravišta. Ali vi nastavljate i dalje, um nastavlja, upravo isti stari um u novim tijelima, isto staro vino u novim bocama. Oblik se mijenja, ali ne i um, lik se mijenja, ali ne i um. I tako obična smrt i nije prava smrt. Ljubav je prava smrt. Tijelo ne umire, već um umire, tijelo je i dalje isto, ali ega nestaje.
Ako volite, morat ćete napustiti sve predodžbe koje imate o sebi. Ako volite, ne možete biti egoist, jer egoist ne dopušta ljuba. Oni su prava suprotnost. Izaberete li ego, nećete moći izabrati ljubav. Izaberete li ljubav, morat ćete napustiti ego. Zato se bojite ljubavi.
Zbog toga što je ljubav bolna, milijuni ljudi žive bez ljubavi. I oni pate, ali njihova je patnja uzaludna. Patiti zbog ljubavi ne znači patiti uzalud. Patiti od ljubavi je kreativnost, ta patnja vas vodi do viših razina svijesti. Patiti bez ljubavi potpuni je gubitak vremena, jer vas nikamo ne vodi, već vas prisiljava da se krećete u istom pogrešnom krugu.
Cijeli moj pristup životu je pristup ljubavi. Ja vas poučavam samo ljubav, samo ljubav i ništa drugo. Možete zaboraviti Boga, Bog je samo prazna riječ, možete zaboraviti molitve, one su samo rituali koje su vam nametnuli drugi. Ljubav je prirodna molitva koju vam nitko ne nameće. Vi ste rođeni s njom.
Budućnost je trik da se odgodi sadašnjost. Budućnost je trik da se izbjegne sadašnjost. Ne samo da biste nešto učinili u budućnosti, ne – jer opet će isti um biti ondje i govorit će: Sutra, sutra! Umrijet ćete a nećete ništa učiniti u budućnosti, samo ćete razmišljati.
Slobodan čovjek pripada sebi i nikomu drugom. Slobodan čovjek je jednostavno energija bez imena, bez oblika, ona ne pripada nijednoj rasi, nijednoj naciji. Dani nacija i rasa su prošlost, dolaze dani individualaca.
U jednom boljem svijetu neće biti ni Nijemaca ni Indijanaca, neće biti hinduista ni kršćana – bit će samo čistih pojedinaca savršeno slobodnih, koji će živjeti na svoj način, koji neće smetati drugima, niti će ikom dopustiti da ometa njihov život.
Izaći iz uma je najteži posao. Ali to nije nastojanje, to nije svijest. To nije nastojanje, već intenzivna budnost.
Prosvijetljenost znači biti u skladu s postojanjem.
Biti u skladu s prirodom – s pravom prirodom – to je prosvjetljenje. Ako ste protiv prirode, to je bijedno. A tu bijedu ste sami stvorili nitko drugi nije odgovoran za nju.
Svako mjesto je posebno, jer je preplavljeno Bogom. Nijedno mjesto nije obično. Prosvjetljenje se može dogoditi u vašoj kupaonici. Ono s ne boji vaše kupaonice i može se dogoditi svuda. Ne morate ići na sveta mjesta, nema takvih mjesta. Cijelo postojanje je sveto. Ne morate odlaziti u Benares, Jeruzalem ili Kaabu – to je ludost. Sva su mjesta ispunjena Bogom. Svaka točka je nešto posebno.
Ne postoji ništa zbog čega se treba brinuti. Treba to tek razumjeti.
Prosvjetljenje nije nešto što se može željeti.
Što onda treba činiti? Čovjek treba razumjeti svoju osobnost, sloj po sloj. Zaboravite sve o prosvjetljenju, ono nema nikakve veze s vama. Jedno je sigurno: vi ne možete biti prosvijetljeni. Počnite s onim što jeste.
Kao što čovjek guli luk, gulite i vi svoju osobnost, sloj po sloj. Odbacite sve slojeve. Naći ćete uvijek nove slojeve, ali konačno će doći trenutak kada luka nestaje, a u vašoj ruci ostaje samo praznina. To je trenutak prosvjetljenja. Vi ga ne možete željeti jer želja dodaje drugi sloj vašem luku – i to opasniji sloj od svih drugih.
Ako zaista želite uživati u postojanju, najbolji je način da budete apsolutno običan, posve običan čovjek, da živite običnim životom, bez ikakvih težnji.
Što čovjek više uranja u sebe, postaje zreliji. Kad stigne do samog središta svoga bića, on je savršeno zreo.
Ali u tom času osobnosti nestaje, ostaje samo prisutnost.
Ja nestaje, ostaje samo tišina.
Znanje nestaje, ostaje samo prostodušnost.
Charles Darwin nije imao pravo. On je počeo svrstavati čovjeka u isti red sa životinjama. Ima među njima jedna temeljna razlika koju on nije uzeo u obzir: sve životinje rođene su s programom, samo je čovjek rođen bez programa. On je rođen kao tabula rasa, kao čista ploča, ništa na njoj nije zapisano. Na njoj morate napisati sve što želite. Ona će postati vaša tvorevina. Čovjek nije slobodan – rekao bih radije da je on sama sloboda.
To je njegova glavna srž, to je njegova duša. Onog časa kad čovjeku poreknete slobodu, zanijekali ste mu njegovo najdragocjenije blago, njegovo kraljevstvo. Tada on postaje prosjak, u težoj je situaciji od bilo koje životinje. Jer životinja barem ima svoj program. Tada je čovjek jednostavno izgubljen.
Kad shvatite da je čovjek rođen slobodan, tada se otvaraju sve dimenzije. Tada ovisi o vama što ćete postati, a što ne. Vaš je život vaša vlastita tvorevina, on postaje pustolovina – ne razotkrivanje, nego pustolovina, istraživanje, otkriće.
Istina vam nije dana, vi je morate stvoriti. Na neki način, vi svakog trenutka stvarate sami sebe.
Želja je energija života, želja je život.
Ja je pogrešan, vi je pogrešan, oni su utilitaristički, korisni su u svijetu. Bit će lako upravljati svijetom bez ja i vi. Dobro koristite te pojmove, ali oni su samo pomoćna sredstva svijeta, ne postoji ni ja ni vi. Nešto, netko, neka energija postoji koja nema granica, koja je beskrajna. Iz nje dolazimo, u noj ponovno nestajemo.
