Tišina govori
Eckhart Tolle
Izdavač: Čarobna knjiga 2007
Ocjena: ****
Jedina uloga učitelja jeste da vam pomogne da uklonite ono što vas odvaja od istine o tome tko ste istinski vi, a to je ono što vi, u dubini svog bića, već znate.
Riječi nisu ništa drugo do putokazi.
Kad izgubite dodir sa unutarnjim spokojem, gubite dodir sa samim sobom. Kada izgubite dodir sa samim sobom gubite sebe u svijetu.
Kad god je oko vas tišina – slušajte je. To znači – primjetite je. Obratite pažnju na nju.
Kada postanete svjesni tišine, odmah nastupa stanje unutrašnje spokojne budnosti. Postajete prisutni. Iskoračili ste iz hiljada godina kolektivne ljudske uslovljenosti.
Misleći um je korisna i moćna alatka, ali je i veoma ograničavajući kada u potpunosti preuzme život, kada ne shvatite da je on samo mali aspekt svesnosti koja ste vi.
Uvijek kada ste uronjeni u prisilan tok razmišljanja, vi izbjegavate ono što jeste. Vi tada ne želite da budete tu gdje jest. Ovdje, sada.
Osjetite energiju svog unutrašnjeg tijela. Mentalna buka će odmah utihnuti i nestati. Osjetite je u svojim rukama, stopalima, stomaku, grudima. Osjetite taj život koji vi jeste, život koji pokreće vaše tijelo.
Kad uspijevate da se pomirite sa neznanjem, već ste otišli iza uma. Iz tog stanja zatim proističe dublje saznanje, koje nije pojmovno.
Ovladavanje životom je upravo suprotno od kontrole nad njim. Vi ste tada usaglađeni sa višom svjesnošću. Ona djeluje, govori, radi posao.
Šta će ostati od svih strahova i potreba povezanih sa vašom problematičnom životnom situacijom koja svakoga dana oduzima najveći dio vaše pažnje? Jedna crta – par centimetara dugačka – između datuma rođenja i datuma smrti, na vašem nadgrobnom spomeniku.
Za egoistično 'ja' ovo je depresivna pomisoa. Za vas, ona je oslobađajuća.
Spoznaja da ste vi svijest iza glasa, jeste sloboda.
Egoistično 'ja' je uvijek zauzeto traženjem. Ono traži više ovoga ili onoga da bi ga dodalo sebi, da bi učinilo da se osjeća potpunije. To objašnjava kompulzivnu preokupaciju ega budućnošću.
Vi kažete da želite da budete sretni, a u stvari ste ovisnik o svojoj nesreći.
Vaša nesreća u krajnjem slučaju nastaje ne uslijed okolnosti u vašem životu, već uslijed uslovljenosti vašeg uma.
Osjećate li krivicu u pogledu nečega što ste uradili ili niste uradili u prošlosti? U ovo možete biti sigurni, radili ste u skladu sa svojim nivoom svijesti, ili bolje rečeno nesvjesnosti, u datom trenutku. Da ste bili budniji, svjesniji, radili biste drugačije.
Površno gledajući, izgleda kao da je sadašnji trenutak samo jedan od mnogih, mnogih trenutaka. Izgleda kao da se svaki dan vašeg života sastoji od hiljada trenutaka u kojima se događaju različite stvari. Pa ipak, ako malo bolje pogledate, nije li to samo jedan trenutak, uvijek? Zašto život nijeuvijek 'ovaj trenutak'?
Taj jedan trenutak – sada – jedina je stvar od koje nikada ne možete pobjeći, jedini stalni faktor u vašem životu. Bez obzira na to šta se događa, bez obzira na to koliko se život promijeni, jedna stvar je sigurna: uvijek je sada.
Budući da ne postoji bijeg od sadašnjosti, zašto joj ne poželjeti dobrodošlicu, zašto se sa njome ne biste sprijateljili?
Kada se budete sprijeteljili sa sadašnjim trenutkom, osjećat ćete se kao kod kuće gdje god da se nalazite. Ako se u sadašnjem trenutku ne osjećate udobno, nosit ćete u sebi nemir bez obzira kuda krenuli.
Sadašnji trenutak je takav kakav jeste. Uvijek. Možete li da se sa time pomirite?
Osjetite životnost u svome tijelu. To će vas ukorijeniti u sadašnji trenutak.
Sadašnji trenutak je takav kakav jeste zato što ne može da bude drugačiji. Ono što su budisti oduvijek znali, sada potvrđuju fizičari, ne postoje izlovane stvari ili događaji. Ispod površine pojavnog, sve stvari su isprepletene i dio su totaliteta kosmosa, koji je izrodio oblik koji sadašnji trenutak ima.
Kada tome duete rekli 'da' postaćete usklađeni sa silom i inteligencijom samog života. Tek tada ćete postati pokretač pozitivnih promjena u sivjetu.
Kada se vaša pažnja usmejri na sadašnji trenutak nastaje budnost. To je nalik na buđenje iz sna, sna mišljenja, sna prošlosti i budućnosti. Takva jasnoća, takva jednostavnost. Nema prostora za pravljenje problema. Samo ovaj trenutak takav kakav jeste.
Onog trenutka kada stupite u sadašnjost sa pažnjom, shvatit ćete da je život svetinja. Kada ste prisutni, svetost postoji u svemu što opažate. Što više živite u sadašnjem trenutku, više ćete osjećati jednostavnu pa ipak duboku radost Bića, i svetost svog života.
Između misli će se pojaviti praznine – prostori, tišine. Poćet ćete da shvaćate koliko ste širi i dublji od vlastitih misli.
Istina je: vi nemate život, vi jeste život. Jedan život, jedna svijest koja prožima čitav univerzum i koja uzima privremeni oblik da bi iskusila sebe kao kamen ili vlat trave, kao životinju, osobu, zvijezdu ili glaksiju.
Možete li da osjetite da ste duboko u sebi to već znali? Možete li da osjetite da ste vi več To?
Istina je: vi niste netko ko je svjestan drveta, mišljenja, osječanja ili doživljaja. Vi ste prisustvo ili svijest u kojem i putem kojeg se te stvari pojavljuju.
Možete li biti svjesni sebe kao svijesti u kojoj se čitav sadržaj važeg života odvija?
Gdje god da odeš tamo si. drugim riječima, uvijek ste ovdje. Da li je to tako teško prihvatiti?
Ostavite život na miru. Samo pustite.
Izgubili smo se u radu, razmišljanju, sjećanju i očekivanju – izgubili smo se u lavirintu složenosti i u problemima svijeta.
Zaboravili smo ono što kamenje, biljke i životinje uvijek znaju. Zaboravili smo kako da budemo – da budemo smireniji, svoji, da budemo tamo gdje je život. Ovdje i sada.
Ne možete se više približiti toj inteligenciji do da budete svjesni vlastitog unutarnjeg energetskog polja – tako što ćete osjećati životnost, oživljujuće prisustvo unutar svoga tijela.
Kada posmatrate prirodu, neka u vama bud eprostor bez mišljenja, bez uma. Kada prilazite prirodi na ovaj način, ona će vam odgovoriti i učestvovaće u evoluciji čovjećanstva i planetarne svijesti.
Ako svakoga tko stupi u prostor sadašnjeg trenutka primite kao dragog gosta, ako svakoj osobi dopustite da bude to što jeste, i one će početi da se mijenjaju.
Daleko važnije od onog što čujete jeste sam čin slušanja, prostor svjesnog prisustva koje nastaje dok slušate. Taj prostor j ejedinstveno polje svjesnosti u kojem se nalazite sa drugim osobama – bez odvojenosti barijerama koje stvara pojmovno mišljenje. U tom prostoru, vi bivate spojeni u jednu svijest, jedno prisustvo.
Dodatno, postoji još i nataložna emotivna bol iz prošlosti koju vi i svako drugo ljudsko biće nosite u sebi, a koja potiče kako iz vaše osobne prošlosti tako i iz kolektivnog bola čovječanstva, čiji korijeni leže duboko, duboko u prošlosti. To tijelo bola je energetsko polje u vama koje vas povremeno preplavljuje jer mora da osjeti još emotivnog bola da bi se osnažilo i obnovilo. Ono pokušava da kontolira vaše razmišljanje i da vas učini duboko negativnim. Ono voli vaše negativne misli budući da su one usaglašene sa njegovom frekvencijom i jačaju ga. Također, ono izaziva i negativne emocionalne reakcije kod ljudi koji su vam bliski, naročito kod vašeg partnera, sa ciljem da s nahrani dramom i emotivnim bolom koji će uslijediti.
Kako možete da se oslobodite ove duboko ukorijenjene nesvjesne identifikaicje sa bolom koja stvara toliko nesreće u vašem životu?
Postanite ga svjesni. Shvatite da on nije isto što i vi, i prepoznajte šta on stvarno jeste: prošla bol. Pogledajte kako se on stvara u vašem partneru i u vama. Kada razbijete svoje nesvjesno poistovjećivanje s njim, kada budete sposobni da ga posmatrate unutar sebe, više ga nećete ojačavati i on će postepeno izgubiti svoj energetski naboj.
Međuljudski odnosi mogu biti pakao. Ali mogu postati i odlična duhovna vježba.
Ako postoji identifikacija sa stvarima, vi ih u stvari ne cijenite zbog onoga što one jesu, već u njima tražite sebe.
Drugi i ne postoje, i vi se uvijek susrećete samo sa sobom.
Kada se šetate kroz šumu koja nije ukroćena, gdje se čovjek nije umješao, vi vidite ne samo izobilje života svud oko vas nego i brojno palo drveće i natrula debla, istuljelo lišće i uopće materiju koja se raspada. Gdje god pogledali vidjet ćete smrt kao i život.
Međutim, brižljivo isitivanje će vam otkriti da raspadajuće deblo drveta i trulo lišće ne samo što učestvuju u rađanju novog života već su i sami puni života. U njima rade mikroorganizmi. Molekule se razmještaju. Od smrti nema ni traga. Postoji samo preobražaj životnih oblika. Šta iz ovoga možemo naučiti?
Smrt nije suprotnost životu. Život nema suprotnost. Suprotnost smrti jeste rođenje. Život je vječan.
Kada budete uvidjeli i prihvatili nestalnu prirodu svih životnih oblika, zadobit ćete jedan neobičan osjećaj mira.
Suočavanjem sa smrću, vaša svijest se do neke mjere oslobađa positovjećivanja sa oblikom.
Kada se poriče smrt, život gubi na dubini. Mogućnost spoznaje sebe iza imena i oblika, ta transcedentalna dimenzija, nestaje iz naših života zato što smrt jeste ulaz u tu dimenziju.
Ako naučite da u svom životu prihvatite pa čak i pozdravite završetke, otkrit ćete da se to osjećanje praznine, koje ste prvobitno doživjeli kao neprijatnost, pretvara u osjećanje unutrašnjeg prostora koji je duboko miran.
Učeći da svakodnevno umirete na ovaj način, otvorit ćete sebe za život.
