Život kao igra
Velimir Srića
Izdavač: Algoritam 2009
Ocjena: *****
Ne čini li vam se da živimo u svijetu punom paradoksa? Gradimo sve više zgrade, a sve smo nižeg praga tolerancije. Autoceste se šire, a pogledi na svijet sužavaju. Trošimo i kupujemo više, ali u tome sve manje uživamo. Imamo veće stanove, a u njima živi manje ljudi. Obitelji su bogatije, ali se parovi sve češće razvode. Raste broj lijepih kuća, ali raste i broj razorenih domova.
Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje. Naučili smo se žuriti, a zaboravili strpljivo čekati. Daju nam više obrazovanja, a manje smisla. Više znamo, ali slabije prosuđujemo. Raste broj stručnjaka, ali i neriješenih problema. Sve je više medicine, a sve manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, smijemo se premalo, vozimo prebrzo. Previše se ljutimo, prekasno liježemo. Preumorni ustajemo, premalo čitamo, previše gledamo televiziju, prerijetko razmišljamo. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Jedni pate zbog gladi, a drugi zbog bolesne debljine. Gutamo lijekove i droge koje trebamo da čine umjetna 'čuda' jer smo u prirodna čuda prestali vjerovati.
Živimo u svijetu brzo hrane i spore probave, raste broj visokih ljudi i sitnih duša. Okruženi smo materijalnim bogatstvom i duhovnom prazninom. Bavimo se pročišćavanjem zraka, a mediji nam zagađuju duh. Stvorili smo kompjutere u koje pohranjujemo sve više informacija, a sve manje komuniciramo.
Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti. Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo svemu smanjili vrijednost. Često se svađamo, rijetko volimo i s lakoćom mrzimo. Bili smo na Mjesecu, a imamo problem upoznati najbliže susjede. Osvajamo svemir, a izmiče nam neistraženi svemir u nama.
Ironični će ljudi reći da je život zapravo bolest od koje se dugo, ali sigurno umire. Ostatak je ono što radimo u međuvremenu. Optimisti će reći: život je igra. Pravila te igre postavljamo sami, a možemo ih uvijek mijenjati jer smo mi tvorci igre.
Metoda vlastite kože najskuplja je, ali i najvjerodostojnija.
Davno su filozofi proglasili čovjeka bićem igre (homo ludens). Pojam igranja uz sebe veže najljepše ljudske emocije kao što su: sreća, zadovoljstvo, stvaranje, uspjeh, pobjeda, zabava, istraživanje, opuštanje, dokazivanje, napredak, veselje, kreativnost, učenje, druženje, timski duh, zajedništvo.. Kroz igru smo postali ono što jesmo, razvijali se, odrastali, učili, stjecali prijatelje.
Život nije generalna proba i sve što iza tebe ostane su uspomene. Zato neka budu dobre!
Neki teorije kažu: sve je u glavi, moraš mozak nahraniti pozitivnim idejama i vjerovati da svakog dana u svakom pogledu sve više napreduješ! Druge otkrivaju 'tajnu' koja tvrdi da privlačiš događaje svojim mislima, azto nemoj razmišljati o problemima i nevoljama jer ćeš ih dovući u svoj život kao leptire na plamen svijeće. Treće sve objašnjavaju emotivnom inteligencijom, ako je razviješ, bit ćeš povjednik. Četvrte će dokazivati da je sve zapisano u zvijezdama, pogledaj horoskop i u njemu nađi odgovore o tome kako uspjeti u žviotu.
Svako poglavlje počinje pitanjem i cijeli je tekst posut uptinicima. To je zato što vjerujem d aje put do istine spoznaje popločan pitanjima a ne odgovorima. Tko god me je ikad poticao na pitanja, činio mi je dobro. Tko god mi je nudio odgovore, ili je podcijenio moju inteligenciju, ili mi je htio soliti pamet.
Postavimo prava pitanja, odgovori će nam se nametnuti sami od sebe.
Radim li ono u čemu sam najbolji?
Zašto nemate razloga biti zadovoljni s vašim profesionalnim i privatnim životom? Zato što ne radite ono u čemu ste najbolji, već ograničeno životno vrijeme trošite na stvari u kojima niste tako dobri. Umjesto da se svakodnevno osjećate kao heroj i ekspert, stavljeni ste u položaj da se doživljavate kao prosjek i promašaj. A tako će vas vidjeti i okolina.
U životu kao i na poslu, uspjeh se temelji na znanju, vještinama i osobnosti.
Budi ono što jesi! Razmišljaj, uči na greškama, razvijaj se i mijenjaj, drugim riječima: Radi na sebi!
Nek ti posao bude hobi.
1. Upoznaj sebe – izradi točnu listu svojih talenata.
2. Postavi cilj – razmisli i zapiši što bi trebao poduzeti da radiš ono u čemu si najbolji.
3. Planiraj akciju – na primjer, osnovat ću poduzeće, promijeniti ili redefinirati radno mjesto, iću ću na dodatno školovanje...
4. Postavi rokove – za svaku akciju valja utvrditi termine njezina početka i završetka.
5. Prati napredak – gdje si u odnosu na postavljene ciljeve i rokove.
Jesam li proaktivan?
Svi slijede onoga koji krene prvi. Proaktivne osobe zamisle što bi željele da im se dogodi,a onda ulože energiju da bi im se želja ostvarila. Njihov je cilj maštu pretvoriti u realnost. Spremni su riskirati, vjerujući da se samo tako može profitirati.
Naš uspojeh uvijek ovisi o sposobnosti da mislima dalekovidno i aktivno se pripremamo za budućnost. Murphyjev zakon o tome kaže: Količina energije potrebna za ispravljanje krivog smjera geometrijski se povećava s vremenom. Zato je korisno odmah odabrati pravi smjer, a tako čine dalekovidne i vizijama usmjerene osobe.
Riječ kriza sastoji se iz dva ideograma. Jedan do drugoga, oni znače krizu, a stoje li svaki za sebe, prvi znači 'opasnost', a drugi 'prigodu'. Nije li to idealan slikoviti prikaz situacije u kojoj se moramo mijenjati?
Promjena se u pravilu uvijek događa kao odgovor na neku kriznu situaciju. Zato možemo reći da se u svakoj promjeni istovremeno kriju i šansa i opasnost.
Imam li viziju i ciljeve?
Uspijeh i kako ga mjeriti presudne su dvije osobine pojedinca – jasan cilj i upornost da ga se ostvari.
Najpametniji ponekad ne uspijeva zato što svoju energiju troše na mnoštvo ciljeva.
Osoba s malim brojem jasnih ciljeva koji je potpuno zaokupljaju i koje svakodnevno ostvaruje, pobijedit će one koji rasipaju snagu na mnoge ciljeve jer nijedan neće uspjeti kvalitetno realizirati.
Istraživanje je pokazalo da su strpljiva djeca, spremna izdržati čekanje i oduprijeti se iskušenju, kasnije u školi i životu postizala daleko bolje rezultate od ostalih. Psiholozi to nazivaju načelom odgođenog zadovoljstva.
Želimo li biti povjednici, moramo biti spremni žrtvovati se, biti strpljivi i uporni, motivirajući se očekivanjem većih efekata u budućnosti.
Mala efikasnost Velika efikasnost
Jaki ciljevi Sanjar Pobjednik
Slabi ciljevi Žrtva Radilica
Posjedujete li veliku efikasnost a nemate ciljeva u životu, rado bih vas zaposlio jer ste prava radilica. Na žalost drugi a ne vi, imat će koristi od vaše radne snage. Želim vam jake ciljeve i veliku efikasnost, to su obilježja pobjednika!
Izaberemo li krivi cilj, radit ćemo potpuno krivu stvar, rješavat ćemo krivi problem.
U čuvenoj dječjoj knjizi za odrasle Lewisa Carrolla čuvar Zemlje čuda zabrinuto gleda u Alicu koja mu se približava, prvo kroz teleskop, zatim kroz mikroskop te konačno kroz kazališni dvogled, da bi joj priopćio svoj neopozivi zaključak: Putuješ u krivom smjeru.
U istoj knjizi Alica pita Mačku kamo vodi neki put. Ovisi o tome kamo želiš stići, mudro odgovara Mačka. Tek ako znaš kamo ideš, ima smisla birati putove koji će te tamo dovesti. Ako ne znaš, svaki put je podjednako dobar. Ne znaš li kamo želiš stići, svaki će te put tamo dovesti.
Odredi svoju viziju! Budi spreman na žrtve! Pokušaj kroz život ići proaktivno a ne reaktivno. Izradi listu deset osobnih i poslovnih ciljeva!
Imam li strasti?
Većina religija slaže se u ideji: Bog je ljubav. Uzimam si slobodu parafrazirati tu misao i reći: Uspješan čovjek je ljubav.
Oni koji vole, pripravni su na žrtve, borbu, trud i muku. Oni koji vole, nastoje biti bolji, uspješniji, rade na sebi, razvijaju se i pokušavaju ostvariti snove koji ih pokreću. Oni znaju što žele, pa se uporno trude do toga doći, bez obzira na cijenu.
Valja vjerovati da može biti drugačije. Pogledajmo iskustva tvrtki poput Googlea ili Goretexa u kojima vladaju neobične ideje: Moguće je stvarati profit i biti pošten! Vođa tima je osoba koja sazove sastanak i ljudi se pojave! Zabranjeno je izdavati naređenje djelatnicima, treba ih nadahnuti! Svatko ima pravo izabrati s kim želi raditi, a s kim ne želi!
Profesionalni pristup Emotivni pristup
Stara paradigma Nova paradigma
Sposobnost Strast
Marljivost Kreativnost
Poslušnost Inicijativa
Inicijativa Sposobnost
Kreativnost Marljivost
Strast Poslušnost
Želite li živjeti sretno i zadovljno, morate voljeti svoj posao. Ako vaš sadašnji nije takav, zašto na njemu provodite najvažniju trećinu života? Vrijeme je da nešto poduzmete!
Pokaže li šef da me cijeni kao osobu a ne samo kao radnika, imat ću dodatnih motiva za kvalitetan rad i osjećaj zadovoljstva na poslu. Tada ću davati bolje rezultate, biti uspješniji i sretniji.
To nas vraća na polaznu ideju poglavlja: Uspjeh je ljubav, a ona je vezana uz strast. Kad volim, onda grizem borim se, ne odustajem i čini se da me pokreće nepresušan izvor enegrije. Nema li te strasti, ništa nema pravog smisla.
Znam li se baviti bitnim?
Suština sugestije nalazi se u jednom od ključnih savjeta za uspješan život: Utvrdite svoje prioritete! Nemojte trošiti vrijeme i energiju na nebitne stvari!
Čuvena Paretova krivulja kaže da 80% poslova koje moramo obaviti ima 20% vrijednosti, dok preostalih 20% poslova ima 80% važnosti. Pomaže li nam takva podjela? Da, ako je konkretiziramo.
Tko hoće, nađe način, tko neće nađe izgovor!
Onome što je nebitno valja posvećivati minimalnu pozornost, ili čak potpuno ignorirati ako možete.
Usmjerite većinu energije na bitne stvari pod vašom kontrolom, pokrenite akciju i mijenjajte taj dio.
Stvari koje su bitne a izvan su vaše kontrole, valja prihvatiti kakve jesu i prilagoditi se!
Suštinu ovog pristupa sjajno su razumjeli Indijanci Sioux i izrazili je u čuvenom aforizmu s početka naše knjige: Bože daj mi snage da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i daj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugoga. Upravo po toj snazi, hrabrosti i mudrosti razlikujemo uspješne od neuspješnih.
Kraj svakog poglavlja donosi nam pravila za pobjednika koja glase: Nauči se razmišljati o prioritetima u poslovnom, obiteljskom, osobnom i javnom životu! Utvrdi što je bitno i pod tvojom kontrolom, što je bitno i izvan kontrole i tome prilagodi svoje ponašanje. Pokušaj postepeno ovladati onim što je važno, a izvan je tvoje kontrole!
Kako koristim vrijeme?
Da biste shvatili vrijednost jedne godine, zamislite studenta koji je pao godinu. Da biste osjetili vrijednost jednog mjeseca, pitajte majku koja je prerano rodila. Da biste shvatili vrijednost jednog tjedna, pitajte urednika tjednog lista. Da biste cijenili vrijednost jednog dana, pitajte nadničara koji ujutro kupuje hranu djeci. Da biste doživjeli vrijednost jednog sata, budite zaljubljeni i nestrpljivo čekajte sastanak. Da biste spoznali vrijednost jedne minute, razgovarajte s osobom koja je zakasnila na vlak. Da biste cijenili vrijednost jedne sekunde, upoznajte čovjeka koji je upravo izbjegao prometnu nesreću. Da biste osjetili vrijednost jedne milisekunde, postanite sportaš koji je osvojio olimpijsko srebro, a ne zlato.
Uzmi si vremena za sve bitne odluke! Važne probleme ne treba rješavati na brzinu niti ih 'lomiti preko koljena'! Ako je nešto uistinu bitno, nikad ne smije biti hitno!
Zato sam i tražio da sjedneš u vlak da bi sa sobom u miru porazgovarao o svojoj dilemi, reče mu prijatelj. Ti najbolje znaš rješenje svojih problema. Trebaš si samo uzeti vremena da ga potražiš. Stara irska molitva kaže:
Uzmi si vremena da radiš, to je cijena uspjeha.
Uzmi si vremena da razmišljaš, to je izvor snage.
Uzmi si vremena da se igraš, to je tajna vječne mladosti.
Uzmi si vremena da čitaš, to je temelj mudrosti.
Uzmi si vremena da budeš ljubazan, to je put ka sreći.
Uzmi si vremena da ljubiš i budeš ljubljen, to je povlastica bogova,
Uzmi si vremena da se smiješ, to je muzika duše.
Staroindijski ep Mahabharata kaže: Vrijeme je sjeme svemira. To je najvažniji resurs kojim moramo znati efikasno upravljati. Minute, sati, dani, tjedni, i godine ispred nas donose šanse koje valja iskoristiti.
Jučer je povijest, sutra je misterij, a današnji dan je poklon, uči nas poznati aforizam, a drugi nudi nadu tvrdeći da sa svakim novim danom započinje ostatak našeg poslovnog i pravnog života.
Razmišljajte ponekad o vremenu, više ćete ga cijeniti. Svakod dana dobivate na dar 86.400 sekundi da s njima uradite što god želite.
Vrijeme je pravedan resurs. I bogat i siromašan imaju istih 24 sata na dan. I budala i mudrac raspolažu s istih 1.440 minuta dnevno.
Sve što radiš, pokušaj otprve napraviti kako treba.
Valja samima sebi znati reći kad je dosta, u slučaju da neki posao, aktivnost, zadatak ili djelovanje počnu gubiti smisao. Odlično je biti uporan u važnim stvarima, ali je loše biti uporan u besmislenim sitnicama.
Jedna od mudrosti uspješnih ljudi nalazi se u njihovoj /prirodnoj ili naučenoj/ sposobnosti da tvrde stvari kažu na mekan način.
Posebno značajnom smatram poruku jednog aforizma: Iziskuje li problem monoge sastanke, na kraju sastanci postaju važniji od problema.
Jesam li emotivno inteligentan?
Bez obzira na to koliko se netko ponaša kao stručnjak, mi u njemu uvijek prvo gledamo osobu! Ne svidi li nam se kao čovjek, neće nam se svidjeti niti kao ekspert, neovisno o količini znanja i umijeća koje posjeduje.
Idealna je osoba sa visokom razinom i emocionalne i profesionalne inteligencije.
Nitko neće biti uspješan samo zato što je najbolji stručnjak u svojem poslu! Želite li ostvariti uspjeh, morate profesionalnim znanjima dodati meke vještine, povećavajući svoju emotivnu inteligenciju. Drugim riječima, morate postati bolja osoba.
Japanska riječ KAIZEN /vezana uz proces upravljanja kvalitetom/ moće se na hrvatski prevesti podužom sintagmom: Dobro je, ali može biti bolje. Kad god u našoj kulturi želimo pristupiti promjenama, reći ćemo: Loše je, sve treba mijenjati da bi bilo bolje.
Znam li upravljati svojom glavom?
Drevne borilačke vještine ponajprije su sredstvo upoznavanja samoga sebe i pobjeđivanja neprijatelja u sebi. Sve je u glavi!
Učini da autosugestija radi za tebe! Nahrani svoje nesvjesno pozitivnim mislima o sebi! Shvati da je sve u glavi i da time možeš upravljati! Vjeruj da si ono što o sebi misliš i da možeš postati ono što misliš da jesi! Jačaj samopouzdanje /percipiranu samoefikasnost/, to je glavni alat za postizanje uspjeha.
Jesam li ambiciozan i uporan?
Bitna osobina svakog pobjednika je ambicija ili želja da se napravi nešto veliko.
Isti projekt može u rukama ambiciozne osobe postići na stotine puta veće efekte nego kad se nađe u rukama neambicioznog pojedinca.
Cijela kultura, školovanje, odgoj, rad medija i svakodnevna životna praksa oslanjaju se na sustav vrijednosti koji potiču samopouzdanje, pobjednički mentalitet i ambiciju.
Naravno, ambicija sama po sebi nije dovoljna, nemamo li odlučnosti da ono što smo započeli dotjeramo do kraja.
Odlike koje, pomiješane zajedno, prilično sigurno donose dugoročni uspjeh su: ambicija, upornost, pobjednički duh, samopouzdanje, strpljenje i ponos. Propitajte i razvijajte ambiciju. Jačajte upornost. Njegujte pobjednički duh i samopouzdanje. Učite se strpljenju. Budite ponosni.
Znam li razmišljati pozitivno?
Najmanji pas koji se boji vlastite sjene, uvijek najglasnije laje. Moćni pas, svjestan svoje snage, ne mora uopće puštati glas. Isto je i s ljudima. Oni koji se osjećaju moćno, voljeno i sposobno, bit će dobročudni i velikodušni, drugim riječima pozitivni. Životima onih drugih dominirat će zavist, zločestoća i agresivnost. Kad jednom postanu rukovoditelji, odgajatelji, roditelji i šefovi, neće znati poticati druge, hvaliti ih i motivirati nagradom, jer su puni negativne emocije o sebi i svijetu koja se u njima godinama taložila.
Negativna emocija jedan je od najopasnijih otrova naše svakodnevnice.
Ne možete razgovarati o budućnosti optereći prošlošću. Nema smisla dogovarati buduće zajedništvo u uvjetima kad dominiraju negativne emocije. Tek kad odbacite retrovizor, možete u ruke uzeti dalekozor i uspješno raspravljati o strategiji i planovima za sljedeću godinu.
Budi uvjeren da si najbolji, pa ćeš to od sebe stalno zahtijevati. Dogodi li se nevolja ili pogreška, smatrat ćeš to iznimkom, jer vjeruješ da si uvijek uspješan. Takav će te nesvjestan stav naučili smo iz autosugestije, činiti boljim nego što jesi.
Negativizam je prva od bolesti neuspješnih radnih i životnih okruženja. Druga se zove nesposobnost prihvaćanja kritike.
Ako je problem nerješiv, rekao je Thomas Edison, drukčije ga definiraj pa ćeš ga možda riješiti.
Znam li učiti i dijeliti informacije?
Tko ne zna i ne zna da ne zna, dijete je, odgoji ga. Tko ne zna i zna da ne zna, budala je, kloni ga se. Tko zna i ne zna da zna, spava, probudi ga. Tko zna i zna da zna, mudrac je, slijedi ga.
Stara kineska poslovica kaže: planiraš li godinu dana unaprijed, posadi rižu, planiraš li deset godina unaprijed posadi drvo, planiraš li stoljeće unaprijed, odgajaj ljude.
Imam li mentalitet obilja?
Stara je istina da nemožeš zaraditi novac ako prvo nisi spreman potrošiti. Tko ne sadi, taj nema što ubrati.
Poznati hrvatski političar Stjepan Radić volio je reći da nije važno puno imati nego malo trebati.
Koliko želim zarađivati?
Kao i druge stvari u životu, novac sam po sebi nije ni dobar ni loš. Dobrim ili lošim čini ga naš odnos prema njemu, način na koji stječemo, koristimo i raspoređujemo materijalne stvari.
Najslobodniji si kad nemaš ništa, jer onda ništa ne možeš izgubiti. Svaka te imovina čini zarobljenikom.
Bit ćeš bogat onoliko koliko omogući tvoj financijski mentalitet. Pokušaj pomaknuti svoje mjesto u kvadrantu stvaranja novca prema desnoj strani /sa zaposlenika i samozaposlenih na poduzetnike i ulagače/! Propitaj svoj stav o bogatstvu i usmjeri misli na blagostanje.
Znam li raditi na sebi?
Planiraj ono što je komplicirano dok je još jednostavno. Čini ono što je veliko dok je još malo. Najteže stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su lake, najveće stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su male. Mudraci nikad ne čine ono što je veliko i zato tu veličinu mogu postići.
Orijentirani smo na formu a ne na suštinu, na materijalno, a ne na duhovno, na površinu, a ne na dubinu, na agresiju, a ne na harmoniju, na bogatstvo a ne na blagostanje.
Jučer sam bio pametan, zato sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar, zato mijenjam sebe.
Možemo li se promijeniti u graničnim situacijama, znači da se možemo promijeniti kad god želimo. U životu uspijeva onaj tko je mentalno jači, a ne onaj tko je tehnički vještiji. Pobijedimo li u glavi, pobijedit ćemo na poslu, u obitelji, u sportu, među prijateljima, na tržištu! Rad na sebi sjajna je stvar.
Težim li zajedničkom uspjehu?
Od svakoga treba tražiti ono što može dati. Autoritet počiva prije svega na razumu.
Znam li poticati i motivirati?
U stvarno svijetu šefovi najviše vremena provode s najslabijim suradnicima jer ih moraju brižljivo nadgledati, kritizirati, ispravljati pogreške. Roditelji najviše energije potroše na problematičnu djecu, dok su ona dobra prepuštena sebi jer ne izazivaju nevolje. Često provodimo beskonačne sate u svađi s partnerima ili prijateljima koji nam ne odgovaraju, umjesto da to vrijeme upotrijebimo na traženje osoba s kojima bismo mogli uživati u skladu bez konflikata.
Prvoklasni menadžer okružiti će se suradnicima koji su bolji od njega, dok će drugorazredni tražiti trećerazredne suradnike.
Znam li odlučivati?
Zadovoljavajuće odluke su često bolje nego težnja optimumu. Naučite postizati konsenzus jer to omogučava najbolje odluke. Odlučivanje je podjednako znanost i vještina, zato budite spremni procjenjivati rizik i koristiti raspoložive informacije. Izbjegavajte sidrenje i ostale pogreške u korištenju informacija pri odlučivanju.
Jesam li racionalan ili intuitivan?
U Aristotelovoj Retorici moće se naći briljantna analiza između mladih i starih koja i danas vrijedi: Mladi imaju uzvišene pojmove o svemu jer ih život još nije ponizio, niti su shvatili sva njegova ograničenja. Ispunjeni su nadom, zamišljaju da su dorasli velikim stvarima i da će ih moći ostvariti. To je glavni razlog zašto su skloni u svemu pretjerivati. Stari reagiraju sasvim drukčije. Oni žive već mnogo godina, često su ih varali, često su griješili, a život sam po sebi loša je stvar. Posljedica je da stari prestaju biti u bilo što sigurni. Umjesto da znaju, oni misle ili sumnjaju. Kolebajući se uvijek dodaju neku novu mogućnost i poneki suvišni možda.
Put do spoznaje je kao putovanje niz planinu. Do mudrosti možemo doprijeti tek kad shvatimo da ono što se vidi s vrha planine nije jednako onome što vidimo s njezine sredine ili podnožja. Ova spoznaja ruši naše predrasude, otvara nam duh za usavršavanje i uči nas da poštujemo stvari koje ne možemo sami vidjeti.
Ne valja vjerovati čovjeku koji nikad nije promijenio svoje mišljenje.
Zašto smo toliko 'zaljubljeni' u racionalnost? Zašto vjerujemo u svijet u kojem caruju logika, činjenica, objektivnost i znanstvena istina, iako ni jednu od ključnih životnih odluka nismo donijeli racionalno, niti se tako ponašamo kod svakodnevnih sitnih, životnih izbora?
Mislim da je odgovor jednostavan. Zato što su nas tako učili i odgajali, davali su nam znanja, metode, modele i racionalne pristupe koji se mogu prenositi, objašnjavati i podučavati. Za razliku od toga, puno je teže, a ponekad i nemoguće, naučiti kako se osluškuje, razvija i primjenjuje intuicija, kako joj vjerovati i osjećati se dobro kad odlučujemo na temelju 'šestog čula'.
Intuicija nije moć koja se stječe već je njezin izvor u nama kao sastavni dio iskustvenog, emotivnog, mentalnog i psihičkog nasljeđa svakog čovjeka. To znači da intuicijom možemo nadopuniti, a ne zamijeniti zdravu logiku i prosuđivanje.
Problemske situacije dobro je procjenjivati i odluke donositi koristeći četiri izvora informacija, kao što pokazuje sljedeća slika: što znam o problemu (iskustvo i sječanje), što mislim o problemu (prosudbe i tumačenja), što osjećam prema problemu (emocije i čuvstva), te kako problem intuitivno doživljavam.
Znanost još nije do kraja objasnila porijeklo i suštinu intuicije. Ja je vidim kao evolucijsku stečevinu akumuliranju kroz povijest i razvoj ljudske vrste.
Mijenjajte svoj način gledanja na problem pa ćete ga bolje sagledati! Ljudi nisu apsolutno racionalni već ovise o potrebi naknadne racionalizacije. Odluke često donosimo logikom 'prečice'. Jeste li sigurni u neku odluku, onda je nepotrebno osluškivati intuiciju. No ako niste, možda je upravo intuicija jedino na što se možete čvrsto osloniti.
Razumijem li kreativnost?
Njujorški taksist Frank dobiva najveće napojnice ikad zabilježene u njegovoj struci. Kako to postiže? Svakog putnika pozdravlja na njegovu jeziku (naučio je pedesetak najčešćih svjetskih pozdrava), nudi ga novinama, voćem ili osvježavajućim pićem, svira glazbu po željama, daje turističke ili prometne informacije, a spreman je po potrebi biti cjelodnevni turistički vodič kroz grad.
Primjeri pokazuju da nema proizvoda ili usluge u kojima originalna ideja ne bi mogla dati vrijednosti i stvoriti konkurentsku prednost. Inovacija i dodavanje vrijednosti osnovni su pokretači uspjeha.
Nikad rješenje neće sinuti onome tko ga ne traži, niti će slučaj pokloniti šansu onome tko nije spreman da je prepozna i upotrijebi.
Osobe pretrpane rutinskim zadacima ne stignu zastati i razmisliti o njima, kako bi ih unaprijedile i inovirale.
Znam li svoju ulogu u skupini?
Želimo li postići uspjeh, moramo kvalitetno i tijesno surađivati s osobama drugih struka i drukčijih načina razmišljanja.
Jesam li etičan?
Nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi!
Jedno od osnovnih pitanja etike svakodnevnog života vezano je uz postavljanje granica.
Čovjek u ogledalu
Pobijediš li lako u životnoj trci
I želiš zahvaliti sreći
Ogledalu priđi i pogledaj dobro
Da vidiš što će ti reći.
Što misli tvoj otac, majka il' žena
Do tog' ti je, naravno, stalo
Ali najviše trebaš pohvalu onog
Koji te gleda kroz ogledalo.
Mnogi će misliti da si sjajan
Na putu te ništa ne koči
No tip u ogledalu zvat će te gadom
Jer mu ne gladš u oči.
Njemu se najviše svidjeti moraš
Sve ostalo ode u dim
Jer najteži životni test ćeš proći
Tek kad se sprijateljiš s njim.
Sve ljude možda povučeš za nos
I zaslužiš kakvu medalju
No dobit ćeš samo gorčinu i jad
Prevariš li sebe u ogledalu.
Imate li etičkih dilema, najbolje pomažu pitanja: Je li to protuzakonito? Je li to pravedno? Kako ću se osjećati ako to učinim! Morate li nekoga povrijediti, učinite to onima koji zaslužuju. Razmišljajt eo metodi postizanja cilja, a ne samo o cilju. Zapamtite da se morate svidjeti 'čovjeku u ogledalu'.
Znam li prodavati?
Na ovom mjestu moramo reći svima koji misle da u životu u ili na poslu rade nešto drugo, a prodaja im se gadi, da žive u zabludi. Sve što radimo, bez obzira na to koji posao radimo, svodi se na prodaju i jest prodaja.
Trgovina je 'legalna prijevara'. Friedrich Engels
Što god radili, morate naučiti biti dobar 'prodavač'. Želite li u tome uspjeti, morate razviti mentalitet konzultanta i naviku pomaganja klijentu da uspije. Potrudite se izgraditi svoj image i stvoriti pozitivan halo-efekt. Pritom budite dovoljno drukčiji, ali ne previše drukčiji.
Znam li komunicirati?
Nema glupih pitanja, glupi mogu biti samo odgovori.
Usmenu komunikaciju korisno je podijeliti u tri cjeline: recite o čemu ćete govoriti, govorite, recite o čemu ste govorili. Tako ćete poboljšati razumijevanje, primatelj će lakše shvatiti osnovne misli, glavne prijedloge, zaključke i otvorena pitanja.
Značenje riječi 'asertivan': Govori ono što misliš. Komuniraj jednako sa svima u hijerarhiji. Budi iskren i otvoren. Trudi se biti pristojan i nemoj nikoga namjerno uvrijediti. Ono što dopuštaš sebi, dopusti i drugima. Nemoj se vrijeđati ako ti se ne sviđa što ti kažu, a izrečeno je u dobroj namjeri. Nemoj informacije niti davati niti primati doživljavajući ih osobno, već se usmjeri na problem.
Činjenica: nisi došao sinoć na ugovoreni sastanak.
Mišljenje: valjda si zaboravio ili ti nije bilo važno.
Osjećaj: ne volim kad se ne ispune obećanja i krše dogovori.
Očekivanje: ako ne možeš doći, želio bih da mi sljedeći put na vrijeme javiš.
Jedno od važnih komunikacijskih pravila nučila nas je priroda. Dala nam je dva uha i jedna usta te time pokazala da je dvostruko važnije od govorenja znati slušati. No mi se u svakodnevnom životu ponašamo upravo obrnuto.
Ezopova basna govori o tome da su mane drugih u torbi koju nosimo na prsima, tako da svatko jasno sagledava tuđe nedostatke. Naše vlastite mane nosimo u torbi na leđima, zato ih ne vidimo tako dobro kao drugi.
Sto dvadeset godina ljudi će glumit da svi imaju posla i radni će se zadaci 'razvodniti'. Zaposleni će biti neiskorišteni, preostat će vremena za tračeve, svađe, pad discipline, kvarenje međuljudskih odnosa i smišljanje smicalica. Svima će biti jasno da nema posla za sve, ali će se o tome šutjeti. Organizacijske laži bit će doživljene kao ubičajena stvar 'od općeg interesa'.
Znam li pobijediti stres?
Literatura je bogata prijedlozima i sugestijama kako se boriti sa stresom. Prije svega važno je shvatiti da stres nije objektivna pojava nego njezin odraz u našoj svijesti. Mi ga sami proizvodimo načinom na koji vidimo ljude, stvari i događaje oko sebe. Ista životna ili poslovna situacija nekoga će baciti u totalnu depresiju, a drugoga ostaviti mrtvim hladnim.
Stres je reakcija u nama, on nema izvora izvan nas. Uzrokuje ga naš odnos prema sebi, poslu i svijetu. Želite li promjenu u svom životu, onda ste vi ta osoba koja se mora mijenjati. Kad se promijenite, svi ljudi u vašem svijetu promijenit će odnos prema vama.
Pogledajmo listu stresom izazvanih nevolja i njihovih vjerojatnih uzroka: Glavobolja /ljutnja na sebe, strah/, ukoćenost leđa i vrata /potiskivanje brige, neizvjesnost i iščekivanje/, nesanica /strah, nepovjerenje, osjećaj krivnje/, kožne bolesti /uplašenost, tjeskoba, osjećaj ugroženosti/, povišeni kolesterol /odbijanje radosti/, gastritis /osjećaj trajne nesigurnosti/, depresija /ljutnja, osjećaj beznađa/, artritis /osjećaj nevoljenosti/.
Istočnjačka mudrost kaže da se nikad ne valja uzbuđivati oko događaja koji nas je pogodio. Možemo li riješiti problem, treba se baciti na posao, a ne na 'živciranje'. Ako je problem nerješiv, pomirimo se s tim i nemojmo se nervirati. Podsjetimo se da je sve u glavi. Zato i nastanak, kao iliječenje mnogih bolesti, upravo tamo započinje, a ponekad i završava. U glavi!
Izvor stresa naša je percepcija događaja oko nas, a ne sami događaji. Isti problem nekome izgleda nerješiv i tjera ga u beznađe, dok se netko drugi potpuno opusti i kaže: Čemu panika! Dosad sam uspijevao riješiti slične probleme pa ću riješiti i ovaj!
Zato je korisno naučiti prepoznavati i kontrolirati svoje porive, temperament i osjećaje. Kontrola ne znači potiskivanje, već usmjeravanje. Ikad smo najopterećeniji obvezama, valja naći prilike i vremena za opuštanje. Bavimo se sami sobom. Razmišljajmo o svojim postupcima i unaprijed izgradimo obrambene strategije za situacije u kojima možemo izgubiti.
Borba protiv stresa u suštini je borba sa sobom. Pritom se ne treba 'pobijediti' nego je cilj upoznati svoju pravu prirodu, svoje reakcije, svoje strahove i svoju snagu. Stvorite li mir i sklad u svojim mislima, pronaći ćete ga i u svome životu.
Poznata je istina da su sve velike stvari nekad bile male. Mudra osoba vidi problem dok je u kolijevci i ne da mu da doraste do puberteta. Tko mora drastičnim metodama rješavati kriznu situaciju nalik je osobi koja je skrivila šumski požar jer nije ugasila malu vatricu.
Znam li voditi ljude?
Priče nam daju barem tri pouke: Vođe su oni koji se usuđuju! Svi slijede onoga koji krene prvi! Nema li u skupini prirodnih vođa, neće biti ni akcije!
Prava je zadaća onoga tko nas vodi da podari znanje, razvije vještine i odgoji svoje sljedbenike. Radeći na sebi, on proizvodi dobru osobu i lidera. Radeći na drugima, on stvara osposobljenu skupinu (radni tim, obitelj, sportsku ekipu, političku stranku...) koja će znati pobjeđivati i kad ga više ne bude na čelu.
Biti lider isto je kao biti dama. Ako drugima morate objasniti da to jeste, onda to niste! Margaret Thatcher
Naučite voditi. Primjenjujte model vođenja u četiri koraka (prosvjetitelj, vizionar, usmjerivač i poticatelj) u raznim životnim situacijama. Razvijte svoju karizmu, znajući da ono na što obični ljudi (u obitelji, na poslu, u politici ili sportu) moraju tjerati, karizmatične osobe dobiju i kad ne traže.
Znam li biti organizator ili dezorganizator?
Da bi ovladao sadašnjošću vođa mora biti dobar organizator. Da bi ovladao budućnošću, mora biti dezorganizator. Prvog možemo nazvati administrator, a drugog lider, kao što smo to i do sada činili.
Obje sposobnosti teško je naći u istoj osobi. Zato se jedna skupina ljudi mora baviti održavanjem, razvojem i optimizacijom postojećeg sustava i njegovih procesa, a druga mora stvarati budućnost, gradeći temelje novog sustava i novih procesa koji će postojeće 'baciti u staro željezo'.
Razmišljam li kao poduzetnik?
U poduzetničkom se okruženju mladi brzo probijaju, au birokratskom se svi trude da mladi ne napreduju 'preko reda'.
Znam li vidjeti cjelinu?
Osposobljavanje sposobnih je odlična ideja. Sinergija znači da je optimum cjeline suma suboptimuma dijelova.
Znamo li kontrolirati?
Istraživanja pokazuju da je najbolja kontrola koja nas hvata u onome što radimo dobro, koja stimulira, a ne koja kažnjava.
Murphyev zakon kaže: Napor da se uhvati stvar koja pada proizvest će više štete nego da smo tu stvar odmah pustili da padne.
Snalazim li se u političkom manevriranju?
Ne kaže narodna poslovica uzalud: S kim si, takav si!
Oduvijek sam se pitao zašto se loši uvijek udružuju, a dobri to rijetko čine. Ljudi koji imaju poštene namjere, rijetko stvaraju klanove i interesne skupine. Oni smatraju da je istina, pravda i objektivnost na njihovoj strani pa im ne treba ni udruživanje ni umrežavanje. Istodobno, 'zločesti' čiji se skupni interesi kose sa zakonom, dobrim poslovnim moralom i običajima, uvijek se potrude udružiti i stvoriti mreže poput klanova, zločinačkih organizacija ili bandi.
Poslovica kaže da riba smrdi od glave, a čisti se od repa. To znači da su najodgovorniji za razmjere političkog manevriranja u sustavu oni koji su mu na čelu. Ostali će slijediti njegov primjer. Zato u borbi protiv svih pojava koje dovode do nepravdi, uzurpacija ili stvaranja osobne koristi treba s vrha uvoditi pravila ponašanja koja će spriječiti neželjena događanja.
Znam li delegirati s povjerenjem?
Delegiranje se temelji na povjerenju! Dobar voditelj (i roditelj) nije ni autokratski ni demokratski već se prilagođava situaciji i osobi. Naučite primjenjivati model delegiranja u četiri koraka, on daje rezultate, štedi vrijeme i razvija suradnike (i djecu) do njihova punog potencijala.
Razumijem li organizacije?
Kad nekog promovirate, dobili ste sto nezadovoljnika i jednog nezahvalnika.
Jack Welch je tvrdio da su hijerarhije suštinski pogrešne iz jednostavnog razloga; glavom si okrenut šefu, a stražnjicom klijentu.
Postoje dvije vrste ljudi koji ne zavređuju napredovati. Prvi su oni koji ne urade ono što im je rečeno, a drugi su oni koji ne urade više od onoga što im je rečeno.
Naši zaključni savjeti za pobjednika glase: Hijerarhije dovode do Peterova principa! Treba prepoznati konstruktivni konformizam kod pitanja koja doprinose ostvarenju organizacijskih ciljeva, a boriti se protiv slijepog konformizma koji produbljuje konflikte, uzrokuje loše odluke, koči razvoj i stvara štetu. Čuvaj se glupih i marljivih!
Jesam li tamo gdje treba?
Budite uvijek tamo gdje se zbivaju važne stvari. Nemojte se sakrivati u hladovinu ureda ili sigurnost pozadine jer vam suradnici neće vjerovati niti će vas slijediti.
Jesmo li spremni na eru žena?
Treba zamijetiti da su ženske osobine sukladne suvremenim trendovima razvoja menadžerskih vještina. Era žena kao vođa u političkom i gospodarskom svijetu nezaustavljivo nailazi.
Jesam li multikulturan?
Postanimo globalisti, ali istodobno radimo na afirmaciji lokalne zajednice i njezinih specifičnosti. Multikulturalnost je prednost, iako u sebi nosi rizik.
Razumijem li milenijce?
Glavna borba na tržištu postaje bitka za talente. Svi se trude pronaći i zaposliti pobjednika, genijalnog inovatora, rođenog prodavača, dobrog timskog suradnika...
Milenijci donose sustav vrijednosti u kojem mladost postaje roba koju svi žele kupiti.
Nekad su nas učili struci, a nije bilo važno kako se snalazimo u međuljudskim odnosima. Danas je emotivna inteligencija važnija od profesionalnosti. Dobar stručnjak vrijedi samo ako je i dobar čovjek. U životu kao i u sportu pobjeđuje onaj koji jače grize jer mu je stalo, a ne onaj koji je tehnički spremniji.
Usudi-se-svijet: Roditelji Milenijanaca prvo su morali naučiti pravila, a tek onda su mogli stupiti u svijet akcije. Nerado su se izlagali riziku i hodali su utabanim stazama. Ništa ne može brzo. Prvi koncert dolazi nakon desetljeća vježbanja za klavirom, prvi se pravi projekt radi nakon mnogih godina školovanja, prvi se roman piše nakon tisuća pročitanih knjiga, prvi se poduzetnički pothvat započinje nakon dugog skupljanja iskustva u sjeni šefova i autoriteta. Milenijanci uče radeći i rješavaju probleme kad na njih nalete poput djeteta koje otkriva novu računalnu igru, krečući se bez kompleksa po virtualnom prostoru kao da je pravi. I njihovi roditelji bi rado igrali igru, ali samo nakon što dobro prouče pravila, inače bi mogli ispasti budale. Za Milenijance, budale su samo oni koji se ne usude, koji ne probaju.
Staro je počelo umirati, a novo se još nije do kraja rodilo. No jasno je da ne možemo vidjeti bolje ako i dalje gledamo u istom smjeru. U kojem smjeru bismo trebali gledati?
Ima mjesto koje je utemeljeno na vrijednostima Milenijanaca. Kao infrastruktura i filozofija ono ooslikava glavne odredice sutrašnjice. To je naravno, internet.
Za razliku od svakodnevnog života u kojem smo izloženi starim idejama, internet nudi sjemenke novih koncepcija i pokazuje na kakvim će se vrijednostima razvijati poslovni, javni i privatni, gospodarski, politički i kulturni svijet budućnosti.
Današnje organizacije počivaju na autoritetu koji proizlazi iz pozicije u strukturi moći. Internet donosi nehijerarhijski, mrežni sustav vrijednosti. Autoritet se temelji na snazi ideje i sposobnosti da se ona realizira. Nitko na internetu ništa nikome ne može nametnuti.
Timovi klasičnih organizacija stvoreni su u kabinetima menadžera i neprirodni su. U organizaciji budućnosti, kao na webu, sve su strukture samoorganizirane i prirodne, nastale na zajedničkoj viziji i interesu.
U klasičnim organizacijama imaš onoliko resursa koliko si izborio u budžetu. Internetski utemeljena organizacija donosi logiku distribucije resursa prema privlačnosti projekta, ideje ili rješenja. Nudiš li ono što ljudi hoće, bio to eBay, Amazon.com ili Facebook, resursi će doćik tebi a da ih i ne tražiš.
Pozitivne emocije postat će negativne. Umjesto ozbiljnih i nesimpatičnih organizacija temeljenih na strahu (država sa svojim instrumentima sile, patrijarhalna obitelj, škola i korporacija temeljene na kontroli, hijerarhiji i disciplini), organizacije budućnosti će poput interneta nastajati iz pozitivnih emocija kao inspirativno okruženje koje osigurava beskonačnu kreativnost i potpuno je prilagodljivo.
Danas se ideje u organizacijama prihvaćaju ovisno o tome tko ih je izrekao i predložio. Internet nudi novu vrijednost: sve ideje su ravnopravne, bez obzira na to otkud dolaze. Današnje organizacije traže bezlične, sive, poslušne i disciplinirane radike. Internetski sustav vrijednosti pokazuje da su heroji hakeri, oni koji ruše pravila, drukčiji su i originalni.
U današnjem poduzeću radite ono što od vas traći kompanijska administracija. U organizaciji budućnosti, baš kao na webu, svatko bira što će raditi i bavi se onim u čemu je najbolji.
Cilj putovanja nije naći odredište, već putovati i uživati u samom putu.
Umjesto odgovora, knjiga nudi pitanja, umjesto recepata pruža poticaje na razmišljanje, umjesto vječnih istina, zalaže se za istraživanje i prilagođavanje, umjesto racionalnog ukazuje na emotivno, umjesto apstrakcija afirmira fleksibilnost i ovisnost o konkretnoj situaciji, umjesto teorija govori o važnosti iskustva i intuicije. Umjesto težnje da budemo ispravni, usmjerava nas na traganje za sobom. Umjesto sumorne ozbiljnosti, nudi nam zabavnu igru.
Iako svaka igra ima početak i kraj, igranje je vječno.
Pravilo za pobjednika glasi: Uči od svoje djece i njihovih prijatelja! Potrudi se razumjeti svijet Milenijanaca. U njemu ćeš provesti ostatak života.
Djeluj ispravno. Čini ono u što vjeruješ. Budi ono što vjeruješ. Istražuj, razmišljaj, radi na sebi, živi težeći skladu s okolinom i samim sobom.
Promjeni svoje mišljenje i osobnost, postani bolja osoba. Učini to bez napora, neobavezno, igrajući se. Jer igra je naša prava priroda.
Što gusjenica naziva krajem svijeta, to Učitelj naziva leptirom.
