Šum jutarnjih zvijezda
Vadim Zeland
Izdavač: Planetopija
Neizmjerno je važnije naučiti buditi se u stvarnom, nego u nestvarnom životu.
Jedna je karakteristična pogreška mnogih ljudi želja da baš sve ostvare odmah. Ako se postavi puno viljeva, koji jedni s drugima nemaju nikakve veze, sva se mentalna energija uzaludno rasipa u prazno. Struja varijanti neće vam dopustiti da istodobno plivate na različite strane. Usredotočenost na ciljani sektor najučinkovitije funkcionira kad su sva nastojanja usmjerena na jedan konkretan cilj.
Nema smisla moliti anđele, Boga, više ili kakve druge sile. Zakoni svemira apsolutno su ravnodušni. Nikome ne trebaju vaše jadikovke, uvrede i uzdisanja. Zahvalnost je bitna zato što se zahvalnost u svojoj biti nalazi blizu bezuvjetne ljubavi. Iskrena je zahvalnost odašiljanje stvaralačke energije. Naprotiv, suvišni potencijali molitve usporavaju i kontentriraju energiju na jedno mjesto. Jadikovke, molitve i zahtjevi su izum klatna za izvlačenje energije iz ljudi. Misli oblikovane u riječima 'molim ili želim' automatski stvaraju suvišne potencijale. Vi nešto nemate, ali svojim mislima to pokušavate privući k sebi.
Priroda energije misli, usmjerena na postizanje cilja, očituje se u tri oblika: želji, te unutarnjoj i izvanjskoj namjeri. Želja je koncentracija pozornosti na sam cilj. Kao što vidite, želja nema nikakvu moć. Možemo razmišljati o cilju koliko god hoćemo, željeti njegovo ostvarenje, no zbog toga s eništa neće promijeniti. Unutarnja namjera je koncentracija pozornosti na proces kreanja prema cilju. To već djeluje, ali je potrebno puno truda. Izvanjska namjera jednostavno omogućuje cilju da se sam ostvari. Pod tim se podrazumijeva čvrsta uvjerenost u to da varijanta ostvarenja cilja već postoji i preostaje samo da se izabere. Unutaranjom se namjerom cilj dostiže, a izvanjskom odabire.
Unutarnja namjera teži prema cilju energično, bez okolišanja. Izvanjska je najrea usmjerena na proces samostalnog ostvarenja cilja. Izvanjska namjera se ne žuri postići cilj – on je ionako u džepu. Ta činjenica da će cilj biti postignut uopće nije sputana sumnjom nit se o tome raspravlja. Izvanjska je namjrea neumoljiva, hladnokrvna, ravnodušna i neizbježno pokreće cilj prema ostvarenju.
Ako vaše djelovanje možemo opisati drugim dijelom komparacije, znači da ste uhvatili izvanjsku namjeru. Kad se borite, trudite se pokrenuti svoju realizaciju u prostranstvu varijanti, a kad izabirete, prostranstvo samo dolazi k vama. Naravno, prostranstvo varijanti neće se samostalno premještati u odnosu na vašu realizaciju. Za to morate poduzeti određene radnje. No te radnje leže izvan okvira uobičajenih i općeprihvaćenih predodžbi. Izvanjska namjera je kamen temeljac transurfinga. U njoj se nalazi ključ Čuvareve zagonetke, i razlog zašto se ne trebate boriti s ovim svijetom, nego jednostavno izabrati u njemu ono što želite.
Da biste poletjeli, potrebna vam je bezuvjetna vjera da je to moguće izvesti. Zašto je Krist tako jednostavno odlučno rekao: neka vam bude po vašoj vjeri! Zato što ne možemo nešto dobiti ili napraviti bez namjere. A namjere nema bez vjere.
Ne treba stvarati potencijale važnosti i treba se odreći negativnog razmišljanja.
Najlakše se ostvaruju najgora očekivanja i sve ono što čovjek pokušava izbjeći. U tom slučaju izvanjska namjera djeluje mimo čovjekove volje i na njegovu štetu.
Niska kritičnost prema onome što se u stvarnotsi događa uzrok je pojave kao što je hipnoza ili opčinjenost nečime.
Mnogi ljudi gotovo doslovno spavaju hodajući, ispunjavajući uobičajene aktivnosti automatizmom. To se osobito odnosi na ljude čiji se dnevni raspored iz dana u dan ponavlja.
Stanje pod hipnozom krajnji je stupanj sna koji se događa na javi. Svi ljudi nastavljaju spavati u stvarnosti umanjoj ili većoj mjeri. Možete se trgnuti i reći: svjestan sam onoga što radim i što se u određenom trenutku događa. No zatim će vas neka osoba, problem ili događaj odvući, predat ćete se igri i ponovno zaspati. I spavat ćete sve dok se nalazite na sceni i savjesno ispunjavate svoju ulogu. Probudit ćete se kad se spustite u gledalište i prodrmate svojeg Čuvara. Nalazeći se u gledalištu, nastavit ćete svoju ulogu kao i prije, izgovarati potrebne riječi, ispunjavati nužne aktivnosti, podređivati se propisanim pravilima. Ali sada ćete igrati svjesno, a to znači s odmakom. Dajete sebe u najam i razborito procjenjujete što će se dogoditi.
Unutarnja namjera usmjerena je samo na to da si to zamislite, da dopustite takav scenarij. Ako razum u potpunosti dopušta takvu varijantu razvoja događaja, duša također neće imati ništa protiv. Jedinstvo duše i razuma stvara izvanjsku namjeru i ona ostvaruje izabrani scenarij.
Kao što vidite izvanjska namjera ne nastaje kao rezultat snage volje, već kao posljedica jedinstva duše i razuma. Unutarnja namjera /volja/ mora biti usmjerena samo na postizanje tog jedinstva. U tom smislu izvanjska namjera nije izazvana voljom i djeluje neovisno o volji. No da bi se ona pojavila, potrebno ju je osvijestiti da je scenarij moguće kontrolirati. Osviještenost je prijeko potreban uvjet da bi se izvanjsku namjeru primoralo da radi za nas.
San je nemoguće kontrolirati dok nije osviješten, dok se on 'događa'. U skladu s tim, dok čovjek spava i dok je budan, većina njegovih postupaka odvija se nesvjesno. Neosvješten odnos prema onome što se događa navodi vas da situacije doživljavate kao određene i uvjetovane vanjskim čimbenicima na koje obično nemate snage ili mogućnosti stvarno utjecati. Ako se držite takvog načina razmišljanja, na vaš život obično utječu drugi ljudi ili ćudljivost sudbine. Stvarnost se u tom smilu također događa. Pravila igre ne određujete vi sami, već ih određuje izvanjski svijet.
Da biste preuzeli kontrolu nad snovima i nad stvarnim životom nužno je da iz uloge sudionika prijeđete u ulogu promatrača. Pritom ne prekidajte sudjelovanje u igri, te kao i prije igspunjavajte svoju ulogu. Ali neka u vama stalno djeluje unutarnji Čuvar. Kao da dajete sebe u najam u svojstvu glumca i istodobno sa strane promatrate svoju i tuđu igru iz gledališta. Čuvar je stalno uključen u osnovni režim. Ne miješa se ali prati što se događa i razborito razmišlja.
U pasivno snu Čuvar je isključen, postoji samo glupac. Potpuno ste obuzeti ulogom i ne vidite situaciju izvana. Da u ulogu ne biste bili 'zadubljeni' , potrebno je održavati unutarnju i izvanjsku važnost na minimalnoj razini i Čuvara stalno imati u pripravnosti. Čak i ne računajući izvanjsku namjeru, sposobnost kontroliranja situacije je proporcionalna vašoj svijesti. U snu je stupanj vaše svijesti mali izbog toga vam se san 'događa'. Ako ste svjesni da spavate, cijela je situacija pod kontrolom. Činite što želite.
Izloženost utjecaju ljudi i destruktivnih klatna obrnuto je proporcionalna potpunosti svjesnoti. U snu se mnogi ponašaju poput zombija. Ako vas mući noćna mora i ako bježite, niste ništa postigli. Scenarij je vaš, ali ste ga dali drugom režiseru da ga postavi. Vi ste plijen svojih uobičajenih predodžbi o varijantama razvoja događaja. To su vaše predodžbe, ali one provode svoju volju i zbog toga ste samo glumac, to jest žrtva.
Čim ste u svijesti odvrtjeli 'problematičan' scenarij, postigli ste jedinstvo duše i razuma u zabrinutosti i izvanjska vas je namjera odmah premjetila na 'problematičnu' liniju života. To je vrlo jednostavno jer osjećaji kao što su strah, beznađe, nezadovoljstvo, nemir i zabrinutost zavladaju nama bez imalo muke. A što je poslužilo kao početni uzrok? Važnost! Uvukli su vas u igru i uspavali samo zato što ste igru procijenili kao važnu, za nju samu i za vas. To su izvanjska i unutarnja važnost.
Kontrola nad situacijom podrazumijeva pozornost i punu jasnoću misli.
Svaki složeni problem ima jednostavno rješenje. To rješenje leži na 'vodviljskoj' liniji života. Za prijelaz na tu liniju potrebna je samo namjera da zamislite da će biti upravo tako.
Nikada nećete postići apsolutnu kontrolu nad svime što se događa, čak niti u snu. Zapamtite: imate pravo samo birati, a ne mijenjati. Osjećajte se kao kod kuće, ali ne zaboravite da ste u gostima. Zapamtite – dajući sebe u najam, nužno je djelovati besprijekorno. 'Vodviljsko' raspoloženje prema problemu ne znači nemarnost i bezbrižnost, već razumnu ocjenu važnosti.
Ponavljajte više puta da je potrebno kretati se po tijeku varijanti. Osviještenost nije kontrola, nego promatranje.
Uloga Čuvara puno je privlačnija od uloge Izvršitelja. Kao što je poznato, zapovjednici, upravitelji i slični voditelji imaju puno aktivniju životnu poziciju od običnih izvršitelja i to ne samo zbog toga što imaju veću odgovornost. Zaposlenici rukovodeće karike prije su čuvari nego oni koji ispunjavaju obveze. Položaj ih obvezuje da budu budniji za razliku od običnih zaposlenika koji mogu spavati prisilno ispunjavajući svoje obveze. Zauzevši poziciju Čuvara, odmah ćete osjetiti dotok energije i važ životni tonus će se povisiti zato što više nije dovoljno skrušeno ispunjavati tuđu volju, već sami morate stvarati svoju sudbinu. Odgovornost za vlastitu sudbinu nije teret, već sloboda.
Tajna takozvanih umnih ljudi krije se u njihovoj osviještenosti. Jasnoća uma određuje se stupnjem osvještenosti. Neki ljudi jasno razmišljaju i jasno izlažu svoje misli, dok drugi u glavi imaju zbrku. Pronicljiv um, s jedne strane, i tupost, s druge, uopće ne znače stupnjeve razvijenosti intelekta, nego različite stupnjeve osviještenosti. Tupost je prije psihološka zaštita od neželjene informacije: Ništa ne želim znati, ostavite me na miru! Naprotiv, pronicljiv um znači otvorenost, želju za znanjem, želju za dobivanjem i promišljanjem informacije: Sve želim zanit! Tupost je ponekad posljedica sputavanja. I jedno i drugo može se razvijati u djetinjstvu, na primjer, kad dijete na silu tjeraju da uči i i pritom još na njega vrše psihički pritisak.
Želja se od namjere razlikuje još u tome što ne isljučuje vjerojatnost ne ispunjavanja. Ako nešto želimo, a to je teško postići, želimo još više. Želja uvijek stvara suvišni potencijal. Već je sama želja potencijal po svojem određenju. To je slučaj kad negdje nedostaje nešto, ali postoji energija misli usmjerena na privlačenje toga nečeg. Namjera ne vjeruje i ne želi, već jednostavno djeluje.
Čista namjera nikad ne stvara suvišni potencijal. Namjera pretpostavlja da je već sve riješeno: jednostavno sam odlučio da će tako biti – to je već gotovo činjenica koja se događa. To je spokojna svijest o tome da će upravo tako biti. Na primjer, namjerav otići do kioska i kupitinovine. Ovdje više nema nikave želje, ona je postojala samo do trenutka kad sam to odlučio napraviti. Vjerojatnost neispunjavanja želje je mala, a u slučaju neuspjeha također nema nikakve štete. Zato je u ovom slučaju namjera u potpunosti očišćena od želje, a to znači od suvišnog potencijala.
Mentalana energija želje usmjerena je na cilj, a energija namjere na proces njezivnog ostvarivanja.
Želja ne pomaže, već samo smeta. Tajna ispunjanja želje je u tom što od želje treba odustati; treba je zamijeniti namjerom, to jest odlučnošću imanja i djelovanja.
Izvanjska namjera ukazuje na mogućnost premještanja realizacije po sektorima prostranstva varijanti.
Proces čišćenja namjere od želje moguće je provoditi prema sljedećem algoritmu. Razmišljate o povodu postizanja cilja. Čim se pojavi sumnja, znači da nešto želite. Uzrujavate li se pitajući se vladate li prijeko potrebnim kvalitetama i mogućnostima za postizanje cilja, znači da želja postoji. Vjerujete da će cilj biti postignut – i tada je prisutna želja. Potrebno je htjeti i djelovati ne želeći. Namjera da podignete ruku i počešete potiljak je primjer namjere očišćene od suvišnih potencijala. Ne smijete imati želju, već samo čistu namjeru. Za to je potrebno umanjiti unutarnju i izvanjsku važnost. Za umanjenje važnosti postoji jedno jednostavno i učinkovito sredstvo – unaprijed se pomiriti s porazom. Dok to ne učinite, nećete se riješiti želje.
Nakon što se pomirite s porazom, više ne razmišljajte o njemu, niti o uspjehu, već jednostavno idite prema cilju. Krećite se prema cilju kao prema kiosku s novinama. Naći ćete sreću u svojem džepu, a ako je ne nađete, nećete tugovati. Ne uspije li jednom, uspjet će drugi put ako se ne budete ubijali zbog neuspjeha.
Ne ostvaruje se želja, nego namjera – odlučnost imanja i djelovanja.
Unutarnjom se namjerom cilj postiže, a izvanjskom izabire.
Unutarnja namjera teži izravno utjecaju na okolinu.
Izvanjska namjera daje zeleno svjetlo za samostalno ostvarivanje clja.
Svjesnost se postiže odmakom od igre.
Odmak podrazumijeva pozornost i punu jasnoću misli.
Svjesnost nije kontrola, nego promatranje.
Kontrola mora biti usmjerena samo na to da pustite u svoj život željeni scenarij.
Razum je sposoban zamišljati i fantazirati, ali samo u uskim okvirima svojeg prijašnjeg iskustva.
Hrabrost možete zamijeniti odlučnošću, ljepotu privlačnošću, snagu spretnošću, vještinu govora vještinom slupanja, intelektualnost osviještenošću, tjelesno savršenstvo samopouzdanjem.
Prije svega je korisno biti otvoren za sve dobro, a sve loše ignorirati.
U svemu je dobro znati naći mjeru i misliti na suvišne potencijale.
Smjelo odlazite u skupocjene trgovine i razgledavajte stvari poput vlasnika, a ne poput posluge u bogatom dobu. Naravno, beskorisno se baviti autosugestijom da možete te stvari kupiti. Sebe nećete uspjeti prevatiti, ali to niti nije potrebno. Kako onda povjerovati sebi i usuditi se imati?
Prije svega pokušajmo odvojiti granice unutarnje i izvanjske namjere u frazi 'biti spreman usuditi se'.
Unutarnja namjera podrazumijeva odlučnost da djelujete, to jest nabavite novac.
Izvanjska namjera podrazumijeva odlučnost da imate, drugim riječima, da se smatrate dostojnim i da znate da je izbor na vama. Ne da vjerujete, nego upravo znate.
Tako se onaj tko je postao zvijezda ili milijunaš ne razlikuje od vas sposobnostima, nego samo time što se usudio imati ono što je želio. Nužno je usuditi se imati.
Kad prestanete osjećati duševnu neugodu od misli da vam je dostupno svako maštanje, nestat će sumnje i vjera će se pretvoriti u znanje. Duša će se uskladiti s razumom i pojavit će se odlučnost imanja. Dušu je beskorisno u bilo što uvjeravati jer ona ne razmišlja, nego zna. Nju je moguće samo priučiti. Ona se mora naviknuti na novu zonu ugode, a za to su potrebni slajdovi.
Ne gledajte slajd kao da ste promatrač sa strane, nego se udubite u njega i živite u njemu makar virtualno.
Slučaj je pseudonim za Boga kad se ne želi potpisati svojim imenom.
Metode postizanja ciljeva u transurfingu nalaze se izvan granica zdravog razuma i uobičajenih predodžbi.
Čovjek posjeduje golemu moć koju katkad nazivamo psihičkom energijom. Svako ima magične sposobnosti, ali su one duboko zablokirane. Očito nije potrebno daleko putovati da bi se otvorile unutarnje rezerve i potencijalne mogućnosti. Čudo je sasvim blizu, ali čovjek na to ne obraća pozornost.
Neću izvoditi čarobne rituale, nego ću vam jednostavno reći odgovor: Imate sve što trebate. Preostaje vam samo da to iskoristite. Sposobni ste za sve, samo što vam to nitko nije rekao. Svi ste sposobni stvarati predivna umjetnička remek-djela, dolaziti do genijalnih otkrića, postizati zadivljujuće rezultate u sportu, poslu, bilo kojoj profesionalnoj djelatnosti. Da biste uspjeli, potrebno je samo obratiti se svojoj duši. Ona ima pristup bilo kakvim informacijama, djelima i postignućima. Vi je jednostavno to nikad niste zamolili. Svi veliki geniji umjetnosti, znanosti, poslovanja napravili su svoja remek-djela samo zato što su se obratili svojoj duši. Po čemu je vaša duša lošija? Ni po čemu!
Treba znati odreći se svojih snova. To je jedna od najvećih zabluda čovječanstva. Kako se možete, a i zašto, boriti s tim čudesnim, predivnim i prekrasnim bićem koje živi u vama?! Loše ne živi u vama, nego na površini. To je kao kad prašina padne na sliku. Ako obrišemo prašinu, otvorit će se čista duša.
Duša se ne može realizirati u tuđem sektoru. A kako onda naći vlastiti sektor? Za to se vaš razum ne mora brinuti, duša će sama pronaći način da se izrazi. Razum moram samo zaboraviti tuđe iskustvo, priznati jedinstvenost svoje duše i dopustiti joj da ide svojim putem.
Bolje je na zid objesiti svoju fotografiju i divit joj se. Voljeti sebe vrlo je korisno i pogodno. Ljubav prema sebi pretvara se u samouvjerenost i kažnjava se silama ravnoteže samo ako je praćena omalovažavanjem okolone.
Uistinu ste jedinstvena ličnost i u tome se s vama nitko ne može nademtati. Samo si dopustite da budete svoji. U svojoj jedinstvnosti nemate konkurenciju. Prisjetite se svojeg prava na neponovljivost i ostvarite golemu prednost pred onima koji pokušavaju oponašati tuđe iskustvo.
Teško je procijeniti ulogu anđela čuvara. Već sama spoznaja o tome da postoji biće koje se brine za vas i štiti koliko je u njegovoj mogućnosti, daje dodatnu ravnotežu sigurnosti. A sigurnost koja rezultira smirenošću, igra vrlo važnu ulogu u čovjekovu životu. Ako ste osamljeni, možete s anđelom podijeliti svoju osamljenost. Ako ste tužni ili radosni, i to lako možete podijeliti s njim. Ali anđeo čuvar ima još jednu čudesnu osobinu koju možete iskoristiti: za razliku od vas na njega ne djeluju sile ravnoteže.
Podijelite svoju radost i ponos s anđelom čuvarom. Jer i on se brinuo o vama i pomagao vam. On također zaslužuje pohvale iz zahvalnosti.
Jedinstvo duše i razuma poistovjećuje energiju misli čovjeka s prirodom izvanjske namjere. Zadovoljstvo sobom ili harmonija odnosa između duše i razuma također stvaraju nešto slično. Duševni mir pali unutarnje svjetlo koje dušu podsjeća na njezinu iskonsku prirodu i zato ljepotu harmonije ljudi doživljavaju kao šarmantnost ili duševnu ljepotu. Takva ljepota čak izaziva skrivenu ljubomoru: Zbog čega sva sjajiš?
Duša osjeća ugodu kad je razum ne guši u njezinoj kutiji.
Što ometa usklađivanje odnosa između razuma i duše? Klatna nameću ljudima lažne ciljeve i vrijednosti.
Ni o kakvom jedinstvu duše i razuma ne može biti riječ ako razum juri u potjeru za privlačnom obmanom, a duša želi nešto sasvim drugo.
Povrh toga ljudi su tako jako zauzeti i zabrinuti zbog obavljanja različitih poslova za klatna da jednostavno nemaju vremena sjesti i na miru razmisliti o svojim stvarnim željama. Potrebno je izdvojiti posebno vrijeme i prisjetiti se čemu je težila duša u djetinjstvu. Što joj se sviđalo, što je željela, što ju je stvarno privlačilo i čega se s vremenom morala odreći.
Razmišljajući o cilju ne mislite na sredstva njegovog postizanja. Time ćete odbaciti unutarnju važnost. Mislite samo na svoju ugodu. Ako je cilj postignut, osjećate li se stvarno dobro ili vam na duši ipak leži kamen? Sumnje u realnost postizanja cilja još ne govore da je bio nepotreban. Važno je da pri pomisli na željeni cilj vaša duša pjeva. Unatoč njegovoj privlačnosti, ako vas nešto tišti, znači da je cilj možda lažan.
Ako nemate određen cilj i ništa ne želite, imate smanjenu energiju ili je vaš razum definitivno potjerao dušu u kutiju. U prvom slučaju moguće je povisiti životni tonus, ako ćete brinuti o svojem zdravlju. Moguće je da uopće ne znate što je dobro zdravlje. Uz dobro zdravlje život je ispunjen zadovoljstvom. Želi se sve i to odmah. Duša ne može ništa ne željeti, jer je za nju ovaj život jedinstveno prilika.
U drugom slučaju imate samo jedan izlaz – zavoljeti sebe. Niste li se već previše brinuli za druge? Postavite sebe na prvo mjesto. Drugo od vas neće dobiti ništa dobro, ako ste svoju vlastitu dušu gurnuli u drugi plan. Dajući cijeloga sebe na raspolaganje drugima, pa čak i bliskim ljudima ili, tim više, klatnima, besmisleno ćete potratiti život. Ovaj život nemate da biste nekome služili, nego da biste realizirali svoju osobnost. Zatvarajući dušu u kutiju, stvarate moćni suvišni potencijal prikrivenog unutarnjeg nezadovoljstva koje će se očitovati kroz najrazličitije neprilike usmjerene na vas ili vaše bližnje.
Afirmacije djeluju kao i slajdovi, ali njih treba primjenjivati imajući na umu razlike u jezicima duše i razuma.
Puno je učinkovitije jednom osjetiti nego tisuću puta ponoviti. Zato treba tećiti tome da istodobno proživljavate ono što ponavljate.
Zasebna afirmacija mora biti usko usjerena. Ne valja odmahujedniti nekoliko ciljeva.
Ako želiš biti samouvjeren – budi.
Obratite pozornost na to da je potrebno govoriti: 'sve uspijeva', a ne 'sve će uspjeti'. Ako oblikujete afirmaciju u budućem vremenu, budućnost neće postati sadašnjost, već će postati neka neodređena budućnost. Morate ugoditi parametre svojeg odašiljanja kao da već imate to što naručujete.
Razum ne može ni s kim čavrljati, osim sa sobom. Duša ne zna misliti i razgovarati, ona samo osjeća i zna. Unutarnji monolog čuje se vrlo glasno u usporedbi s nijemim osjećajima duše. Zato se intuicija rijetko i jedva zamjetno ističe.
Postavlja se pitanje jesteli jednostavno predosjetili da će se taj događaj zbiti ili su vaše podsvjesne misli pokrenule izvanjsku namjeru i potakle taj događaj.
Razum ima volju, ali nije u stanju osjetiti izvanjsku namjeru.
Duša je u stanju osjetiti izvanjsku namjeru, ali nema volju.
Vaše su mogućnosti ograničene samo vašom namjerom. Rušeći stereotipene prepreke, otvarate vrata koja su se ranije činila nedostupnima.
Snažan dojam ne izaziva općeprihvaćena ljepota, već uspješno naglašena individulnost.
Ako čovjek skrene sa svojeg puta, na njega se svaljuju najrazličitije nevolje i život se pretvara u neprekidnu borbu za opstanak. Za dušu to je prava tragedija. A vi se uzrujavate ako za vikend imate ružno vrijeme? Možete zamisliti kako se osjeća duša kad joj uzalud propada jedinstvena šansa koju je ovim životom dobila.
Mnogi ljudi koji postignu cilj s velikim trudom, ne osjećaju ništa osim pustoši. Gdje se sakrila sreća? Uopće je nije ni bilo, več samo obmana koju su klatna stvorila kako bi im čovjek na putu do varljive sreće davao energiju. Još jednom ponavljam: u budučnotsi nema nikakve sreće, ona je ili ovdje i sada, na tekućoj liniji života, ili je uopće nema.
Sreća dolazi tijekom kretanja prema svojem cilju kroz svoja vrata. Ako se čovjek nalazi na svojoj liniji žviota na svojem putu, odmah je sretan, čak i ako se cilj ostvari tek kasnije. Tada se život pretvara u praznik. Kada se cilj postigne, bit će to dvostruko veselje. Međutim, već samo kretanje prema vlastitom cilju pretvara svaki dan u praznik. Kretanje prema tuđem cilju sreću ostavlja u iluzornoj budućnosti. Postizanje tuđeg cilja donosi razočarenje i pustoš, nikako sreću.
Ako cilj ne donosi poboljšanje života, onda nije vaš.
Mi prije svega živimo za sebe i nikome ništa nismo dužni. Ne možete druge učiniti sretnima. Ali im zato možete štetiti ako sami budete nesretni.
Ako vas ne zadovoljava mjesto koje na ovom svijetu zauzimate, ili vas pratiniz neuspjeha, znači da ste u određenom razdoblju pali pod utjecaj destruktivnih klatna i krenuli prema tuđem cilju kroz tuđa vrata. Tuđi ciljevi zahtijevaju puno energije i truda. Vaši, pak naprotiv, kao dase postižu sami od sebe, sve ide kao podmazano. Tuđi vas ciljevi uvijek osuđuju na patnju. Pronađite svoj cilj i svoja vrata – i nestat će svi problemi.
Većina ljudi je toliko opterećena poslovima klatna da užurbano trčkara i ne nalazi vremena za sebe i svoju dušu. Pitanja o tome što zapravo žele od života ljudi rješavaju u trku, letimično, u međuvremenu, nepromišljeno, pod pritiskom problema. Nepotrebno je baviti se kopanjem po svojim mislima, dovoljno je da se bar na neko virjeme umirite, izolirate od svijeta i, uza sve to, poslušate šum jutarnjih zvijezda.
A što ako uopće ništa ne želite? To govori da je vaš energetski potencijal krajnje nizak. Stanje depresije i apatije jasno ukazuje na to da energije imate dovoljno samo za preživaljavanje. Predstoji vam da povećate njezine rezerve. Nemoguće je da vaša duša ništa ne želi. Vi je samo nemate snage čuti.
Ne radi se o 'dobroj duši', nego o 'dobrom razumu' koji pritom uopće nije dobar, nego samo bezdušan. Taj je razum zaboravio svoju dušu i bacio se na pomaganje drugim dušama. Svejedno mu je što svoju djecu ostavlja u bijedu, a tuđu spašava. Dobar je razum pospremio svoju dušu u kutiju i sam samcat ostao sa svojim 'razumnim' mislima. Stvorila se unutarnja praznina, a nju treba nečime ispuniti.
Nitko osim vas samih vam ne može pokazat vaš cilj. Postoji samo jedan način da ga pronađete: odbacite važnost, okrenite klatnima leđa, a svojoj duši lice. Najprije volite sebe i brinite o sebi. Samo ćete tako pronaći put do svojeg cilja.
Razmišljajući o sredstvima za postizanje cilja, čovjek se ugađa na liniju neuspjeha.
Čudo se događa samo u slučaju da srušite uobičajene stereotipe i ne mislite na način postizanja cilja, nego na sam cilj.
Neočekivano će. Kao da se radi o slučajnosti, otvoriti potpuno ostvariv put postizanja cilja.
Osjećaj vlastite inferiornosti čovjeka tjera da bude podložan klatnima. Očito je da neopravdan rizik nikako nije dokaz hrabrosti, nego težnja da se skriju vlastiti, također lažni komleksi. Razum neodgovorno gospodari životom svoje duše za volju sumnjivim stereotipima. Jadna se mala duša svija u klupko i s užasom gleda što radi ogoljeni razum, ali ne može ništa napraviti. Razum se u najboljem slučaju prema duši ponađa kao kronični nesretnik koji svoju ništavnost iskaljuje na ukućanima, au najgorem slučaju kao pijani i raspamećeni grubijan koji premlaćuje svoje nazaštićeno dijete.
Neka se vaš razum probudi iz muljevita bunila. Posjeduje neprocjenjivo i predivno blago – svoju dušu. Sjedinjenjem duše i razuma steći ćete istinsku slobodu i moć. Ne bojte se rušiti stereotipe koje su stvorila klatna. Razokrit ćete pravu prirodu mnogih stvari na ovome svijetu. Rušeći stereotipe, otvarate zatvorena vrata.
Što po vašem mišljenju označava udobnost i blagostanje? Potrebu da imamo dom, automobil, lijepu odjeću i slična obilježja udobnog života možemo zamijeniti jednim ciljem – da dobijemo vrlo dobro plaćen posao. No kao što shvaćate, to čak nije cilj, nego su to vrata i to neodređena.
Vrlo dobro plaćen posao možemo zamijeniti konkretnom formulacijom da postanete vrlo dobrim i li jedinstvenim stručnjakom u svojem zanimanju. Za što imate smisla? No postavlja se pitanje hoće li taj posao ispuniti sav smisao života. Ako je tako, znači da ste uspjeli i da se vaš cilj podudara s vašim vratima. Pretpostavimo da imate smisla za određeno područje znanosti, kulture ili umjetnosti. Tada ćete, baveći se bilo kojim poslom, otkrivati nove stvari u znanosti ili stvarati remek-djela. Sreća se na takvoj liniji života nalazi ovdje i sada, a ne u budućnosti. Sva obilježja udobnog života koja drugi ljudi postižu s naporom, doći će sama, kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Zato što idete svojim putem.
Tražite ono što će vaš život pretvoriti u užitak.
Pratite svoje osjećaje puno pažljivije nego što ste to činili ranije. Neka takva uputa stalno djeluje iz pozadine. Svaku informaciju koja dođe do vas propustite kroz filter pitanja: što zbog toga osjećam, sviđa li mi se to ili ne?
Ako na putu do cilja stalno morate svladavati prepreke, izabrali ste tuđi cilj ili prema cilju idete kroz tuđa vrata. Jedinstvena stvar koju u životu možemo smatrati važnom je određivanje svojg cilja i svojih vrata. Težeći prema tuđim ciljevima možete potratiti cijeli život i ništa ne postići.
Svi obmanuti ljudi udaraju u jedna te ista vrata, dok njihova vlastita vrata stoje pored njih savršeno dostupna.
Međutim, ako ste grubo narušili zakon ravnoteže, i ta se vrata pred vama mogu zatvoriti. Na primjer, cilj za vas ima preveliko značenje i sve ste stavili na jednu kartu. Ta vrata možete ponovno otvoriti ako snizite važnost.
Prema svojem cilju trebate se kretati kao da idete po poštu u sandučiću. Što će ostati od namjere ako je očistite od važnosti i želje za postizanjem cilja? Samo odlučnost da imate i da djelujete. Prestanite razmišljati o pošti u sandučiću kao o problemu i samo se počnite kretati u smjeru cilja. Ne mislite na problem, djelujte kako se stvari odvijaju i tada će se problem riješti u procesu kretanja.
Misli i osjećaji koji vas muče pojavit će se kao rezultat nedovoljnog širenja zone ugode. Pretpostavimo da kao rezultat postizanja cilja trebate dobiti veliku sumu novca. Odmah vas okupira cijeli niz uznemirujućih misli: gdje ću ga čuvati, kako ga najbolje investirat, neću ga valjda odmah izgubiti, kako ga razumno trošiti, što ako mi ga ponovno uzmu? Ako ovako razmišljate, znači da ga još niste spremni imati.
Ako vam se vaš cilj čini teško ostvarivim, cijeli će vam užitak pokvariti sumnje i mučna razmišljanja o mogućem neuspjehu.
Snove možemo pamtiti samo dok razum spava.
Tijek varijanti uvijek ide putem najmanjeg potroška energije. Neugodnosti izaziva čovjekova borba s tijekom i ona uvijek troši više energije. Promjene u smjeru tijeka čovjek doživljava kao neugodnost samo zato što se ne podudaraju s njegovim planom.
Majka ne pokušava zamisliti kako njeno dijete odrasta i pretvara se u odraslu osobu izravno pred njenim očima. Ona se raduje sadašnjosti i brižno njeguje sadašnji trenutak i uvjerena je kako će sutra njeno dijete postići nove uspjehe.
Prema takvom istom načelu treba vizualizirati trenutačne etape kretanja prema cilju. Danas je bolje nego jučer, a sutra će biti bolje nego danas. Besmisleno je predviđati sve buduće preokrete tijeka varijanti. Bolje je uživati u trenutačnom momentu te ravnodušno i besprijekorno koračati naprijed.
Ne brinite o budućnosti, živite u sadašnjosti.
Nepotrebno je gledati kako drugi postižu uspjeh i pokušavati ne zaostajati za njima. Ne prepuštajte se instinktu mase, imate svoju sudbinu. Većina ide utrtim putevima, ali pravi uspjeh postižu pojedinci – oni koji se nisu podčinili pravilu 'radi kao ja' i koji su neovinso otišli svojim putem.
Čovjeka koji zapadne i težak položaj uvijek okružuju savjeetnici i manipulatori. Svi oni slijede svoje ciljeve: savjetujući budalu, rastu u vlastitim očima, ili dobivaju mogućnost manipuliranja vama, ili vas samo postavljaju na pravo mjesto. Bilo koje njihove riječi zapakirane u ambalažu iskrenog suosjećanja u prijevodu znače sljedeće: Što se guraš? Zar si bolji od nas? Sjedi s nama i ne guraj se! Živi kao i mi. Mi najbolje znamo kako se živi. U trenutku slabosti u vas će se uvući crv sumnje: Možda su u pravu, a ja ništa ne razumijem?
