Ljudski um i kako ga najbolje iskoristiti
Robert Winston
Izdavač: Mozaik knjiga
Žene redovito istodobno izvode više zadaća, recimo na poslu ili kod kuće. Muškarci su, pak, skloniji usredotočavati se na pojedine zadaće i dovršavati ih jednu po jednu. Smatra se da bi žuljevito tijelo u žena prosječno moglo biti veće zbog više neuronskih veza, što omogućuje bržu i jednostavniju komunikaciju između moždanih područja. Muškarci imaju manje veza između polutka, pa je neuronska komunikacija nešto sporija i stoga učinkovitija kad se funkcija odvija u jednom moždanom području, a ne između dviju polovica. Predlažu i da bi ta razlika imeđu žuljevitih tijela čak mogla objasniti neke dobro poznate čuvstvene razlike između muškaraca i žena. O tome se mnogo nagađa, pa tako neki izvori tvrde da je čuvstveno procesiranje uglavnom smješteno u desnoj polutki, a da je sposobnost izražavanja čuvstava govorom u lijevoj polovici. Je li onda muškarcima, s manje veza između polovica, teže govoriti o čuvstvima? S dodatnim vlaknima u žuljevitom tijelu, ženama je izražavanje emocija, pak poput urođenog ponašanja. Možda dakle mi muškarci ipak imamo nekakvo opravdanje za svoje ponašanje.
Čini se da osobe s aktivnijim lijevim mozgom uspostavljaju povratnu spregu između sebe i pozitivnih podražaja u okoloini, što im jamči postojanije pozitivno raspoloženje, a osobe s aktivnijom desnom polutkom čine upravo suprtno, kao da su sklonije tomu da budu ganutije tužnim zbivanjima u okolini.
Osobe s oštećenom lijevom polutkom sklonije su depresiji, a svoje teškoće obično doživaljavaju kao potpune katastrofe. Nasuprot njima osobe s oštećenim desnim mozgom katkat uopće ne uviđaju da imaju teškoća.
Sjećate li se kad su vam rekli da ste rođeni s konačnim brojem moždanih stanica te da one od trenutka rođenja odumira, i da im nema zamjene? To je uobičajena zabluda. Mozak ne samo da je najsloženiji organ u tijelu, nego je vjerojatno organ s najvećom sposobnošću obnove. I zato um može biti proizvod organa od krvi i mesa i istodobno se mijenjati s vremenom zato možemo učiti nove vještine i zaboravljati druge kojima smo nekoć dobro vladali, i zato žrtve moždanog udara strpljivom vježbom mogu vratiti izgubljene sposobnosti.
Možda zvuči čudno, alimozak nema receptora bola, pa je neosjetljiv na dodir ili ozljedu. Većinu bolova u glavi doživaljavamo putem drugih tkiva, primjerice krvnih žila.
Olaf Blanke injegovi suradnici primijetili su da je tijekom svakog podraživanja određenog područja pacijentičinog mozga – angularne vijuge, u ovome slučaju – epileptična pacijentica izvješćivala o izvantjelesnom doživljaju. Vidim se odozgo kako ležim u krevetu, izjavljivala je. Kad je zamoljena da podigne ruku i pogleda je, vjerovala je da je ruka želi udariti. U tekst u časopisu Priroda Olaf Blanke nije spominjao da je dirnuo u sjedište duše, nego je napisao da je samo našao područje u kojem se preklapaju dvije funkcije: ona vidnog sustava, kojim gledamo vlastita tijela, kao i ostali svijet oko sebe, te funkcija sustava koji rabi dodir i ravnotežu kako bi stvorio svijest o tijelu.
Kako god Blankeovi nalazi bili zanimljivi, i potencijalno razočaravajući za osobe koje vjeruju da su izvantjelesna iskustva istinski dokazi života poslije smrti, ili neke duše koja postoji izvan fizičkog tijela, oni nisu novost u znanstvenom svijetu.
Taoci koji su mjesecima, ili čak i godinama bili zatočeni u samicama, po oslobođenju imaju velikih teškoća s govorom. Naime, kako govorna područja nisu rabili za njihovu izvornu namjenu, ona su preuzela druge funkcije. Kao što smo već vidjeli, nerabljene plastične neuronske mreže odumiru, a s njihovom smrću moga nestati čak i vitalne osjetne funkcije poput vida i sluha. Vrijedi i obrnuto – što više rabimo neko moždano područje, ono se donekle može povećati. Iz toga slijedi da će se do određene mjere naši mozgovi razlikovati samo zato što smo izloženi ponešto dručijim okolinskim uvjetima.
Mozak razvija samo doista potrebne funkcije. Svi imamo proporcionalno sličaj ustroj, no intenzivna uporaba ili neuporaba dovodi do pojedinačnih razlika.
Žene u određenim razdobljima njihovih menstrualnih ciklusa nesumljivo su osjetljive na mirise. Njihove su olfaktorne sposobnosti obično na vrhuncu kad su najspremnije začeti, tijekom ovulacije. No žene ne luče feromone koji djeluju samo na muškarce. Utječu i na druge žene, osobito kad su posrijedi mjesečnice. Nije neobično da se ženama koje nekoliko mjeseci provedu u fizičkoj blizini usklade menstruacijski ciklusi. Jedan od mojih starijih kolega na poslu ispričao mi je kako se u našem laboratoriju, u kojem radi 85% žena, nakon nekoliko mjeseci zajedničkog rada ženama počnu usklađivati mjesečnice.
Mozak ne ravrstava stvari prema njihovu izgledu ili funkciji, nego prema našem osobnom odnosu s njima.
Indijanska poslovica kaže da želimo li nekoga doista razumjeti, moramo prehodati milju u njegovim mokasinkama. Jasno je kako se ta mudrost uklapa u naše putovanje umom. Način na koji vidimo, čujemo, dodirujemo, kušamo i općenito percipiramo svoju okolinu, čini nas onima tko smo. U nečiju osobnost, ako već ne u svoju, možemo proniknuti tako da shvatimo kako ta osoba opaža svijet.
Dva vidna puta pokazuju da predmete iz lijevog vidnog polja obrađujemo u desnoj polutki, a predmete iz desnog polja u lijevoj polutki.
Postoji određeni moždani posrednik koj odlučuje na što ćemo usmjeriti pozornost, a što ćemo zanemariti.
Neka moždana područja, uključujući moždano deblo, aktivnija su tijekom REM spavanja nego u budnom stanju.
Depresivne i anksiozne osobe mogu imati teškoća sa usnivanjem nakon prvog prekida sna.
Spavanje djeluje kao mazivo za moždane zupčanike. Prije sam spomenuo važnost REM spavanja u pamćenju i učenju. Čini se da mozak tijekom sna doista provjerava dnevne učinke, pa ojačava novonastale orasce neuronske aktivnosti i urezuje ih u pamćenje. Brojne su studije pokazale da ljudski i životinjski ispitanici brže i potpunije ovladavaju zadaćama ako nakon učenje uslijedi spavanje. Znakovito je i što novorođenčad i mala djeca – čiji mozgovi moraju učiti najviše – trebaju mnogo više sna od odraslih.
F. Crick i G. Mitchison prihvatili su kontroverzno stajalište prema kojem sanjamo da bismo zaboravili. S obzirom na to da čovjekov mozak tijekom života primi stotinu trilijuna bitova informacija, a može ih pohraniti samo sto bilijuna, mora postojati proces kojim se sjećanja brišu. Njihova tvrdnja da su snovi moždana kanta za smeće zvuči prilično uvjerljivo, ali ne objašnjava činjenicu da sanjanje stvara sjećanja, od kojih mnoga zauvijek čuvamo.
Mozak je iznimno plastičan organ, njegove se neuronske veze grupiraju i regrupiraju prema informacijama koje u njega uđu. Ako se funkcije poput govora i jezika ne rabe, osobito u vrlo ranoj dobi, one se neće pravilno razvijati i njihove će neurone preuzeti druge funkcije.
Hipokampus kao središte dugoročnog pamćenja ne sazrijeva do treće godine, i vrlo je izgledno da je većina ranih sjećanja netočna. Osobe koje tvrde da se mogu sjetiti boravka u maternici ili rođenja, vjerojatno se varaju. Čovjekov je mozak poput složene zgrade. Kao što konstrukcija i opremanje njezinih soba i hodnika traju dugo, tako i neki dijelovi mozga neće sazrijeti dok ne uđemo u kasnu mladost ili tek početkom dvadestih.
Mnogi od nas priznat će da su ljubomorni na malu djecu koja nakon samo nekoliko tjedana u novj zemlji mogu čavrljati poput domaćih stanovnika. Razlog tome je plastičnost moždanih jezičnih krugova – koja postoji samo unutar određenog vremenskog okvira. Svi se rađamo sa sposobnošću razlikovanja govora i drugih zvukova, neovisno o tome jesu li ljudskog podrijetla. Također, čini se da smo predodređeni za prepoznavanje jedinstvenog uzorka fonema koji tvore naš materinski jezik.
Ali kad navršimo približno godinu dana, više ne prepoznajemo foneme i govorne obrasce jezike kojima nismo bili izloženi. Moždani su krogovi završili proces rasta i potkresivanja i to tako da možemo prepoznati samo foneme jezika koji svakodnevno čujemo, a najčešće je to materinski jezik.
Položaj u kojem majke instikvitno drže djecu također može pridonijeti usvajanju jezika. Oko osmadeset posto majka svoju djecu drži na lijevoj strani, neovisno jesu ljevakinje ili dešnjakinje. Zvukovi uglavnom ulaze u djetetovo lijevo uho, pa će se većina obrade odvijati u desnoj polutki. Desna polutka u većine nije sjedište jezičnih funkcija, ali se razvija prije lijeve. Također je bolja u tumačenju ritmičnih i melodičnih zvukova kojima se roditelji obraćaju dojenčadi. Torija kaže da se tako uspostavlja krug neverbalne komunikacije između majke i djeteta, jer će i djetetovi zvukovi najprije ući u lijevo majčino uho, a zatim otići u njezinu desnu polutku.
Odakle ti urođeni stavovi? Nisu ono što smatramo najispravnijim, niti su to naše želje: iskrive se i zatvore poput vrata. Više su breme življenja koje život sa sobom nosi: navika neko vrijeme, što odjednom otvrdne u naše jedino veselje. P. Larkin
Sreća piše bijelo – u radosti nastaju samo isprazne riječi. Motherlant
'Kao što pijanac postane imun na čašu alkoholnog pića, učinak tih kemikalija slabi, pa se ljudi unutar dvije godine vraćaju u razmjerno opušteno stanje uma'. Razine dopamina i feniletilamina vrhunac dosežu tijekom ranijih faza ljubavi. Nije jasno zašto razine tih kemijskih spojeva opadaju poslije tog razdoblja, ali možda mozak razvije svojevrsnu toleranciju na vlastite 'droge' pa ih naposljetku prestaje izlučivati u višim razinama od normalnih.
Sposobnost naglašavanja pozitivnog i zanemarivanja negativnog zacijelo je velika prednost u svakome braku kao i u svakom suradničkom ili prijateljskom odnosu.
Podizanje djece nikad nije lak posao, ali neka kao da su nezadovoljna od prvog dana. Teška su kod kuće i u školi. Svojeglava su, impulzivna, tvrdoglava i svadljiva. I jedino što roditeljima naposlijetku preostane jest povući se i pustiti ih da slijede vlastiti put. Neka se dobro snađu, a drugoj zbog neodlučnosti ili tvrdoglavosti, nedostatka socijalnih vještina ili odbijanja da igraju po pravilima, život bude mukotrpan.
Valja zapamtiti da mozak obožava izazov. Premda je stalno zaposlen, bilo da se odmaramo ili radimo, većina je aktivnosti rutinska. Kako bi stvorio i ojačao nove veze, mozgu je potreban izazov novih i neobičnih podražaja. Stoga pokušajte četkati zube drugom rukom, pripremite čaj zavorenih očiju, pročitajte ovaj odlomak unatrag. Nećete postati genij, ali ćete potaći rad mozga.
Slušanje Mozartove glazbe ubrzalo je razvoj mozgova djece mlađe od 3 godine.
Jedan od važnih čimbenika inteligencije djeteta sretno je životno okruženje.
Samo 5 minuta skaktuanja na početku dana pridonosi koncentraciji i učinovitijem usvajanju gradiva. Jednostavno objašnjenje tog nalaza jest da svaka tjelesna aktivnost povećava brzinu srca i opskrbu tijela krvlju, uključujući mozak.
Čini se da postoji veza između visokog kvocijenta inteligencije i dugovječnosti. Istraživanje provedeno na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu nameće da bi to moglo biti povezano s imunitetom.
Sposobnost mozga da utječe na imunološki sustav odvisi o stavu. Primerice, možd aimunosni sustav ne slabi stres sam po sebi, nego osobni stav prema stresu. Možda je samo važno tko igra bridž i s kim si u paru.
Dakle, mozak ima moć liječenja tijela.
Razne vrste nenadziranog stresa najviše štete imunosnom sustavu.
Ako je tako, ljudima treba pomoći da povrate nadzor te tako poprave funkcioniranje imunosnog sustava. To je možda razlogom zašto aktivnosti poput grupne terapije i tehnika opuštanja mogu pozitivno djelovati na prognozu bolesti. Što imamo jači osjećaj nadzora nad stresom, izglednije je da će imunosni sustav biti spremniji za nošenje s njegovim učincima.
Inticija nije neka paranomalna sposobnost predviđanja budućnosti, nego tehnika učenja važnih znakov ai njihova traženja u danoj okolini bez uplitanja svjesnog uma.
