Transurfing Prostranstvo varijanti
Vadim Zeland
Izdavač: Planetopija
Ne treba mijenjati sebe, već se treba vraćati k sebi.
Svaki put kad sam se trudio boriti s ovim svijetom, on je u početku namjerno popuštao, ulivajući mi nadu, ne bili me zatim dobro opalio po nosu. Samo filmski junaci dolaze do cilja, sklanjajući sve sa svog puta. U stvarnosti je drukčije. Život je sličan rultu. U početku dobiješ jednom, dvaput, triput. Umišljaš da si pobjednik i već ti se čini da je cijeli svijet tvoj, no u konačnici uvijek ostaješ gubitnik. Ti si tek praznična guska, koju šopaju kako bi je potom ispekli i pojeli uz zvuke vesele glazbe i smijeha. Pogriješio si, to nije tvoj blagdan. Pogriješio si...
Savjetnici su i za taj slučaj imali spreman odgovor: slab si, prvo se promijeni, a onda traži nešto od svijeta. Pokušao sam se boriti protiv sebe, ali pokazalo se da je to još teže.
Svaki je čovjek slobodan izabrati vlastitu sudbinu. Jedinstvena sloboda kojom raspolažemo je sloboda izbora. Svatko može izabrati sve što poželi.
Sigurno vam je poznata ideja da je stvarnost iluzija koju stvaramo mi sami. Premda, nitko nije smisleno objasnio odakle ta iluzija dolazi.
Čovjekov život, kao i svako drugo kretanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijati uvijek nalazi blizu svog uzroka. Jedno slijedi za drugim te se stoga sektori sudbine postrojavanju u liniji života. Scenariji i scenografije sektora najednoj takvoj liniji uglavnom su istovrsni. Čovjekov život teče ravnomjerno u jednom smjeru sve dok se ne dogodi nešto što mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrati i prelazi na drugu liniju života.
S jedne strane materijalna se realizacija kreće kroz prostor i vrijeme, a s druge varijante ostaju na mjestu i postoje vječno? Znači li to da je sve bilo, da sve jest i da će sve biti? Zašto nebi značilo? Vrijeme je zapravo tako statično kao i prostor. Protok vremena osjeća se kao vrtnja filmske role i nizanje kadrova jednog za drugim. Razmotajte rolu filma i pogledajte sve kadrove zajedno. Kamo se izgubilo vrijeme? Svi kadrovi postoje istovremeno. Vrijeme je statično sve dok ne počnemo promatrati kadar za kadrom u nizu. I u životu je isto tako, stoga se duboko u našoj svijesti usadila ideja da sve dolazi i prolazi.
Ustvari, sve što je zapisano u polju informacije oduvijek je ondje bilo i ondje će i ostati. Linije života postoje kao i filmske vrpce. Ono što je prošlo nije nestalo, već je ostalo. Onošto će tek biti, postoji i sada. Tekući odsječak života je materijalna realizacija prostranstva varijanti na određenom odsječku linije života.
Čovjekova spoznaja oblikuje njegovu sudbinu.
Odašiljanje energije misli materijalizira potencijalne varijante.
Odašiljanje energije misli 'osvjetljava' određeni sektor prostranstva varijanti, što rezultira time da varijanta dobiva svoje materijalno utjelovljenje. Odašiljanje, isto kao i sektor, ima određene parametre. Odašiljanje misli nalazi svoj sektor, varijanta se ostvaruje i tako se događa da spoznaja određuje zbilju.
Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti. Svako biće ima svoje parametre odašiljanja misli.
Svako biće ima svoju spoznaju i oblikuje sloj svojeg svijeta. Može se reći da sve na ovom sivjetu nosi u sebi česticu Boga i na taj način On upravlja cijelim svijetom.
Svaki čovjek ide svojom linijom života. Istovremeno svi ljudi žive u istom svijetu. Materijalni je svijet jedan za sve, no konkretna je realizacija različita za svakog čovjeka. Recimo da ste turist i šetate se predivnim gradom. Divite se znamenitostima, oduševljavate se ljepotom arhitekture, vidite nasade cvijeća, vodoskoke, parkove, nasmiješena lica bezbrižnih građana. Prolazite kraj kontejnera uz koji se zaustavio beskućnik. I on se, kao i vi, nalazi u isstom svijetu, a ne u drugoj dimenziji. A ipak, on ne vidi isto što i vi. On vidi prazunu bozu u kontejneru, prljav zi, dvog konkurenta koji nije uspio ranije dohvatiti bocu i razmišlja neće li privući policajca, koji je bacio podozriv pogled. Vi živite na jednoj liniji života, aon na drugoj. Vaše su se linije života presjekle u točki prostranstva varijanti, stoga je ovaj svijet, kao materijalna realizacija, zajednički za vas oboje.
Promotrimo energiju kao neku apstraktnu silu, koja je nevidljiva, no zato ništa manje stvarna. Za naše je ciljeve sasvim dovoljno prihvatiti činjenicu da je energija čovjekovih misli u potpunosti materijalna. Energija misli ne vrti se zaključana u čovjekovoj glavi, već se širi prostorom i uzajamno djeluje na energetsko polje oko nje.
Životne okolnosti oblikuju se ne samo pomoću konkretnih postupaka već i pomoću karaktera čovjekovih misli. Ako ste neprijateljski nastrojeni prema svijetu, on će vam odgovarati na isti način. Ako postojano izražavate svoje nezadovoljstvo, povoda za njega bit će sve više. Ako u vašem odnosu prema stvarnosti prevladava negativnost, tada će i svijet prema vama okretati svoju lošu stranu. I suprotno, pozitivan odnos bit će najprirodniji način da izmijenite svoj život na bolje. Čovjek dobiva ono što bira. Takva je stvarnost, sviđalo se to vama ili ne.
Dok su vaše misli manje-više istovrsnog smjera, nalazite se na jednoj te istoj liniji života. Kako se odnos prema stvarnosti mijenja na ovu ili onu stranu, parametri odašiljanja misli dobivaju nove karakteristike te materijalno sotvarenje sloja vašeg svijeta prelazi na drugu liniju. Tamo se događaji već odvijaju prema drugom scenariju, u skladu s parametrima vašeg odašiljanja. Ako je scenarij na neki način neugodan, borit ćete se i truditi izmijeniti situaciju. U susretu s preprekama, svatko reagira negativno, izražavajući nezadovoljstvo ili padajući u depresiju. Vaše odašiljanje misli prestrojava se na liniju gdje su prepreke još veće. Rezultat koji dobivamo: život kreće nizbrdo.
Zabrinuto razmišljate o problemima i oni uvijek postoje u vašem životu.
Pokušavajući izmijeniti neugodne trenutke u scenariju, razmišljate upravo o onom što vam se ne sviša. Time se vaš izbor uspješno ostvaruje i vi dobivate ono što ne želite.
Na toj liniji života nemoguće je bilo što izmijeniti. Upravo tako, kao u galeriji slika, ne možete ukloniti ili presložiti kompoziciju koja vam ne odgovara. Ovdje niste gopsodar. No nitko vas ne sprečava da se vratite i prijeđete u drugu dvoranu kako biste gledali ono što vam se više sviđa. Naravno, prijelaz na liniju života, gdje svatko ima ono što mu treba, ne ide samo po želji. Ne ispunjavaju se želje. Nije stvar u sadržaju misli, već u kvaliteti. Obično maštanje ili želja još nisu izbor. Maštanja se ne ostvaruju.
Nemamo razloga žaliti se na svoju sudbinu, jer nam je dano pravo birati.
Sudbini ne možeš pobjeći. I to je do određenog stupnja istina, jer ne treba mijenjati scenarij varijante. Boriti se sa svijetom oko sebe kako bi izmijenili svoju sudbinu jako je teška i neplemenita zadaća. Ne valja se truditi izmijeniti scenarij, može se jednostavno izabrati varijantu po volji.
Nije li jednostavnije učiniti tako da vam svijet krene ususret? On se samo i bavi time da ostvari vaš izbor.
Svakome služimo, no sebi – tek na kraju.
Nove snage životno su nužne za klatno, bez njih će se ono zaustaviti, i zbog toga je bitka klatna – prirodna i neizbježna borba za život.
Klatnu je svejedno s koje ćete ga vi strane njihati. Njemu odgovara i pozitivna i negativna energija. Glavno je da frekvencija emitiranja bude rezonantna.
Jedan od klatnu najdražih načina za dobivanje pristupa vašoj energiji: izbaciti vas iz ravnoteže. Izbačeni iz ravnoteže započinjete se 'ljuljati' frekvencijom klatna i na taj način ljuljate i njega.
Najčvršća nit pomoću koje vas klatno može držati jest strah.
Dopuštate da informacije o katastrofama i stihijama prolaze pored vas. Pa, ako se to vas ne tiče, zbog čega nepotrebna rastrojstva? U tom slučaju, u pravilu se negdje zbiva katastrofa, ali se vi osobno nalazite na liniji života dje niste žrtva, nego promatrač. Ta linija, na kojoj ste vi žrtva ostala je po strani. I obrnuto, ako u sebe puštate informaciju o katastrofama i nesrećama, kritizirate i raspravljate o tome s poznanikom, sasvim je moguće da se uskoro prebacite na liniju na kojoj ćete biti žrtva.
Pto je jača vaša želja da nešto izbjegnete, to je veća vjerojatnost da ćete to dobiti. Aktivno se boriti s onim što ne želite – znači uložiti svu snagu kako bi to bilo u vašem životu.
Boriti se s klatnom je beskorisno. Kao što je več rečeno, boriti se s njime – znači davati mu svoju energiju. Prvi i glavni uvjet za uspjeh jest odustajenje od borbe s njime. U prvom redu, što aktivnije izmičete klatnima koja vam dosađuju, to će ona aktivnije navaljivati. Možete beskonačno ponavljati: 'Ostavite me već jednom na miru! Maknite se svi od mene!' čini vam se da se mičete od njih, a ustvari hranite klatna svojom energijom, i ona se još više lijepe za vas. Drugo, nemate pravo nikoga na ovom svijetu osuđivati i mijenjati.
Treba ga mirno prihvatiti kao nužnost, kao neizbježno zlo, i potom otići. Izražavanjem mržnje u bilo kojem obliku, predajete energiju klatnu.
Nije važno volite li nešto ili mrzite. Ako su vaše misli privezane za vaše osjećaje, energija misli učvršćuje se na određenoj frekvenciji – zato dopuštate da vas klatno uhvati – i prebacujete se na odgovarajuće linije života na kojima predmeta fikcije ima u izobilju.
Ako nešto ne želite imati, jednostavno nemojte o tome razmišljati, ravnodušno prolazite pored toga i to će nestati iz vašeg života. Izbaciti iz života ne znači izbjegavati, nego ignorirati. Izbjegavati znači pustiti u svoj život, ali se aktivno truditi izbaviti se. Ignorirati znači nikako ne reagirati, i stoga, ne imati.
Kako se, dakle, zaštiti od klatna? Prazninom. Ako sam prazan, ne moće me ni za što uhvatiti.
Ako ignorirate klatno, ono će vas ostaviti na miru i priključit će se na druge, zato što ono djeluje samo na one koji prihvaćaju njegovu igru, odnosno započinju emitirati na njegovoj frekvenciji.
Za svaki složeni problem postoji jednostavno rješenje. Ključ rješenja leži uvijek na površini. Pitanje je samo kako ga prepoznati. Prepoznavanju smeta klatno, koje je i stvorilo problem.
Pozitivno uobičajenim stereotipima i navikama, dočekajte svaki problem kao dio puta koji treba prijeći, a ne kao prepreku koju je potrebno svladati. Ne ostavljajte u sebi mjesta za problem. Budite za njega prazni.
Ako trebate riješiti neki zadatak pri čemu je potrebno razmisliti, ne bacajte se odmah na logičko razmišljanje. Vaša je podsvijest izravno povezana s poljem informacije. Tamo već postoji rješenje za svaki zadatak. Stoga se najprije opustite, odbacite i najmanji strah i nemir. Ta već znate kakvo je rješenje. Oslobodite se, zaustavite tijek misli, promatrajte prazninu. Sasvim je vjerojatno da će se rješenje odmah stvoriti, i to vrlo jednostavno.
Uskoro ćete uvidjeti da postoji i druga strana. Ako ste se prije nalazili u središtu događaja, sada se oni odvijaju pored vas. Za one koji vas okružuju prestajete imati prijašnje značenje, sve manje obraćaju na vas pozornost. Brige se smanjuju, ali ne dolaze ni nove želje. Pritisak vanjskog svijeta slabi, ali to ne donosi prihode. Broj vaših problema se smanjuje, ali se ne povećavaju ni postignuća.
Čovjek je stvoren tako da mu je uvijek potrebno nečemu težiti.
Nužno je razabrati nametnute ciljeve zbog kojih se, trčući za njima, sve više udaljujete od smjera svog sretnog života. Zadatak je da, ostajući slobodni, birate životne smjerove na kojima vas čeka potpuni uspjeh i osobna sreća.
Klatno se stvara energijom ljudi koji razmišljaju na jednak način.
Klatno je energetsko-informacijska struktura.
Klatno čvrsto drži mentalnu energiju sljedbenika na svojoj frekvenciji.
Među klatnima se vodi žestoka bitka za sljedbenike.
Destruktivno klatno nameće sljedbenicima tuđe ciljeve.
Klatno igra na ljudske osjećaje, uvlačeći ih u svoje mreže.
Ako vi nešto aktivno ne želite, to će biti u vašem životu.
Osloboditi se klatna – znači izbaciti ga iz svojeg života.
Izbaciti iz života ne znači izbjegavati, već ignorirati.
Za gašenje klatna nužno je narušiti scenarij igre.
Pozitivna vizualizacija na blag način gasi čovjeka – klatno.
Energija ugašenog klatna prelazi k vama.
Problemi se rješavaju uništenjem ili gašenjem klatna, koja su probleme stvorila.
Da biste riješili problem dajte se u najam.
Kako biste izbjegli stanje obješenosti, trebate pronaći svoja klatna.
Nužno je stvoriti naviku podsjećanja na sve ovo.
Postoje li energetske stukture kojima nije nužna vaša energija? Čini se da postoje. Jedna od njih je val sreće ili vaš blagonakloni splet okolnosti. Svaki čovjek ima svoje valove sreće. Često se dogodi da vam nešto krene, a zatim slijedi niz drugih ugodnih iznenađenja. Doslovno je nastupilo bijelo razdoblje u životu. Sličan niz ne događa se uvijek, ali dogodi se ako vas je prva sretna okolnost razveselila i stvorila vam ugodno raspoloženje.
Kolo sreće ili sretan kao ptica nisu samo apstraktne metafore. Val sreće se oblikuje kao skup blagonaklonih linija života. U prostranstvu varijanti postoji sve pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, možete po inerciji skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i pomaknulo u stranu od zlatne žile.
Val nije zainteresiran za vas, zato ga je lako izgubiti. On će proći pokraj vas i neće se vratiti. Odatle i potječe sveopće uvjerenje da je pticu sreće teško uhvatiti. Ustvari, nije potrebno pribjegavati sili kako biste uzjahali val sreće. Sve je samo pitanje vašeg izbora. Ako ga primite u svoj život, on će biti s vama. Ako se pak prepustite utjecaju destruktivnog klatna i njegove destruktivne energije, odmičete se od vala sreće. Ljudi uvijek tako postupaju: ono što imaju ne čuvaju, a kad izgube plaču. Ptica sreće nema ništa protiv da pozoblje zrnje s vašeg dlana. Nju nije potrebno loviti. Sasvim je dovoljno ne tjerati je.
Ako vam je teško nekamo se preseliti, bolje je da ostanete živjeti u dosadnoj okolini jer niste podešeni na frekvenciju linije života gdje vas čeka dom iz mašte.
Neka vam se dom i ne sviđa, ali u krajnjoj liniji, budite zahvalni što vas je primio. Vani puše vjetar, pada kiša. Dom to sve prima na sebe, a vas čuva i grije.
Uvijek ima stvari i situacija koje trajno vladaju našim mislima. Naše nam se misli uvijek vraćaju poput bumeranga.
Umjesto da prihvaćate igru destruktivnih klatna, tražite klatna čija igra ide vama u korist. To znači uvesti naviku obraćanja pozornosti na sve dobro i pozitivno. Čim vidite, pročitate ili čujete nešto dobro, ugodno, što ulijeva nadu, usadite to u svoje misli i razveselite se.
Praznici prolaze, a dolaze radni dani. Kako u sebi zadržati osjećaj praznika? Isprva ga treba pamtiti. Po navici guramo glavu u jednolike radne dane, zaboravljamo ono dobro i prestajemo se veseliti. To je loša navika. Klatna nas tjeraju na zaborav.
Potrebno je u sebi održavati plamičak praznika, brižno njegovati taj osjećaj. Treba mijenjati život na bolje, hvatati se za svaku slamku radosti, u svemu tražiti dobre znake.
Ne puštajte loše novosti u svoje srce, što znači i u svoj život. Zatvarajte se za loše i otvarajte se za dobre vijesti.
Kada se nalazimo u dobrim odnosima sa sobom i svijetom oko sebe, prenosimo skladno zračenje u svoju okolinu. Oko sebe stvarate područje skladnih gibanja, gdje se sve uspješno slaže. Pozitivan naboj uvijek vodi uspjehu i izgradnji.
Moguće je da čovjek kasni na avion kojem je suđeno da padne i zato se jako uzrujava. I naprotiv, propušta tu jedinstvenu priliku, osim ako to nije ulazilo u njegove planove.
Što negativnije čovjek razmišlja o svijetu koji ga okružuje, svijet je za njeg gori. Što se više uzrujava zbog svoje nesreće, lakše će doći nove. Kako vikneš, tako ćeš i odjeknuti.
Kada jednom naiđete na val sreće, klatno vas neće moći zbaciti u stranu. Na taj će način ptica sreće ostati u vašim rukama. A kako biste je zadržali, trebate oko sebe prenositi pozitivnu energiju – neojte biti isključivo pozitivnim prijemnikom, već i prenositeljem. To će rezultirati time da će se svijet oko vas brzo mijenjati nabolje. A vi ćete kliziti na sve uspješnije linije života.
Slične situacije mogu proizaći ne samo na poslu, već i u obitelji i među poznanicima. Stoga je važno da u svakoj situaciji u kojoj se dajete u najam, svoje obveze obavljate precizno kako vam ne bi mogli predbacivati. Za besprijekornost se treba pobrinuti vaš unutarnji promatrač, Čuvar. Inače ćete opet upasti u igru do vrata. Unutarnji Čuvar nema nikakve veze s podvojenom ličnošću. Jednostavno stvorite naviku da pratite što i kako radite.
Ako se ni tada ne možete voljeti, prestanite se boriti sa sobom i prihvatite se takvima kakvi jeste. Samo će u tom slučaju duša biti saveznikom razuma. A ona je vrlo moćan saveznik.
S gledišta transurfinga jako nam šteti loše navika izrašavanja nezadovoljstva zbog različitih sitnica. I obratno, navika iskazivanja sitnih radosti zbog različitih, čak i beznačajnih, stvari jako je korisna. Izbor je samo jedan: potrebno je zamijeniti staru naviku novom.
Tehnika zamjene navika vrlo je jednostavna. Prvo, zvuči banalno, ali nema zla bez dobra. Ako si zadate cilj u svemu lošem, po vašem mišljenju, naglasiti pozitivne momente, postići ćete ga bez muke. Pretvorite to u igru.
S novom ćete navikom generirati pozitivnu energiju koja će vas snažno usmjeriti na pozitivne linije života.
Nikada ne prezirite ljude zbog nečeg što nemaju. To je najopasniji oblik osude, jer se zbog djelovanja sila ravnoteže možete naći na mjestu onog koga prezirete. Za sile je to najizravniji i najjednostavniji način uspostavljanja narušenog sklada. Prezirete siromahe i beskućnike? I sami možete izgubiti novac i dom i ravnoteža je uspostavljena. Prezirete ljude s tjelesnim manama? Bez problema, nesretnim slučjem i vi možete postati takvi.
Nije potrebno dokazivati da vam javno izražavanje vaše nadmoći neće donijeti ništa osim zlobe onih oko vas. Uspoređujući se s drugima u svoju korist, čovjek na umjetan način nastoji postići samopotvrđivanje na tuđi račun.
Željeti imati i nemati: Moguće je izdvojiti tri oblika želje. Prvi je oblik kada silna želja prelazi u čvrstu namjeru imati i djelovati. Tada se želja ispunjava. Potencijal želje pritom se rasipa, jer se njegova energija usmjerava na djelovanje. U drugom obliku je to mučna želja bez djelovanja, koja čini suvišni potencijal u čistom obliku. On visi u energetskom polju i u najboljem slučaju beskorisno troši energiju stradalnika, a u najgorem privlači različite neugodnosti. Najpodmukliji je treći oblik kada silna želja prelazi u ovisnost o predmetu želje. Velika važnost automatski stvara odnos zavisnosti koji rađa golemi suvišni potencijal.
Ulazeći u odnos zavisnosti o predmetu želje, upadate u burni vodeni vrtlog gdje ćete jednostavno ostati bez snage boreći se za ono što želite. Na kraju nećete postići ništa i odustat ćete od svoje želje.
Ispunjenju vodi samo jedan oblik, kada se želja pretvara u čistu namjeru, oslobođenu suvišnih potencijala. Svi smo se naviknuli na to da se na ovom svijetu sve plaća, da ništa nije poklonjeno. Ustvari plaćamo samo za suvišni potencijal koji sami stvaramo. U prostranstvu varijanti sve je besplatno.
Postoji mišljenje: ako nešto jako želite, onda to možete i dobiti. Pretpostavka je da će vas silna želja odnijeti na onu liniju života gdje će se želja ispuniti. Ali, to nije tako. Ako je vaša želja prešla u zavisnost, u neku vrstu psihoze, histeričnu želju da postignete cilj pod svaku cijenu, znači da u duši ne vjerujete u njezino ispunjenje, već prenosite zračenje sa 'snažnim smetnjama'. Ako ne vjerujete, nastojite se svim silama uvjeriti te još jače tlačite potencijal. Postoji opasnost da na 'životno djelo' potratite cijeli život. Dakako, što se tu može učiniti. Umanjiti vaćnost cilja. Treba za njim ići kao u kiosk po novine.
Klatno će se ugasiti ako se prema situaciji odnosite s ironijom. A možete je sasvim ignorirati, ne pokazivati nikakve osjećaje i zanimanje. Tadaće doći do propasti klatna, a potencijal se neće pojaviti. Neka vam smirenje donese spoznaja da imate mogućnost izbora i da se njime možete koristiti.
Osjećaj krivnje je suvišni potencijal u čistom obliku. Stvar je u tome da u prirodi ne postoje pojmovi kao što su dobro i loše. Dobra i loša djela su za sile ravnoteže ekvivalentna. Ravnoteža se uspostavlja ako dolazi do pojave suvišnog potencijala. Postupili ste loše, postali ste toga svjesni i dobili osjećaj krivnje (mene treba kazniti) te ste stvorili potencijal. Postupili ste dobro, postali ste toga svjesni i dobili osjećaj ponosa (mene treba nagraditi) i također ste stvorili potencijal. Sile ravnoteže ne shvaćaju zašto treba kažnjavati ili nagrađivati. One samo uklanjaju nejednakosti u energetskom polju.
Kompleks krivnje može istinski pokvariti život, jer se čovjek stalno podvrgava djelovanju sila ravnoteže, odnosno raznoraznim kaznama za umišljene pogreške.
Eto zašto postoji poslovica: Drskost je druga sreća. Kao u pravilu, sile ravnoteže ne diraju ljude koje ne muči grižnja savjesti. Trebalo bi da Bog kazni nevaljalce. Reklo bi se da pravednost treba trijufirati, a da zlo treba biti kažnjeno. Ali priroda ne zna za osjećaj pravednosti. Nije li to tužno. Naprotiv, na valjane ljude s urođenim osjećajem krivnje stalno se obrušavaju nove nevolje, a nesavjesni i cinični zlikovci često prođu bez kazne i postignu uspjeh.
Odvažni ljudi se zapravo ne muče grižnjom savjesti i ne pate ni od najmanjeg osjećaja krivnje. Nemaju se čega bojati jer njihov unutarnji sudac tvrdi da je njihov čin ispravan.
Mnogi imaju tjelesnu snagu, ali snaga ličnosti je rijetka pojava.
Novac je teško voljeti bez nastojanja da njime vladate pa je praktički nemoguće izbjeći odnos zavisnosti.
Ako osjećate strah da ćete izgubiti novac ili da ga nećete zaraditi, premještate se na linije života gdje je novca uistinu sve manje i manje.
Neke je ciljeve moguće postići pomoću vreće s novcem. Većina ljudi tako i radi, nastoji doći do vreće. Razmišljaju o novcu, pomičući sam cilj u drugi plan. U skladu s principom transurfinga, nastoje prijeći na linije života gdje ih čeka vreća. No, radeći za tuđa klatna, jako je teško ili gotovo nemoguće doći do vreće s novcem. Tako ispada da nema ni novca ni ostvarenja cilja. Drukčije ni ne može biti, jer je umjesto na cilj zračenje mentalne energije uspjereno na umjetni surogat.
Ne mislite o novcu, mislite samo o tome što želite postići.
Nije potrebno brinuti kad gubite novac. On time ispunjava svoju misiju. Ako ste ga odlučili potrošiti, ne žalite. Nastojanje da skupite punašni iznos i trošite što manje vodi stvaranju snažnog potencijala koji se skuplja na jednom mjestu i nikamo ne vodi. U tom je slučaju velika vjerojatnost da ćete izgubiti sve. Novac je potrebno razumno trošiti kako bi bilo gibanja. Tamo gdje nema gibanja, javlja se potencijal. Ne bave se bogati ljudi dobrotvornim radom uzalud. Time umanjuju suvišni potencijal nakupljenog bogatstva.
Težnja savršenstvu u svemu kod nekih ljudi prerasta u fiksnu ideju. Život tih ljudi je sama borba. Pogađate s čime? Naravno, sa silama ravnoteže. Usmjerenje k postizanju savršenstva uvijek i u svemu stvara komplikacije na energetskoj razini, jer se ocjene neizbježno miješaju što stvara suvišni potencijal.
U nastojanju da sve radite dobro nema ničeg lošeg. No, ako se tome pridaje suvišno značenje, odjednom će se pojaviti sile ravnoteže. One će jednostavno sve kvariti. Nastat će obrnuta veza i čovjek će se sve više upetljavati. On želi savršenstvo, a dobiva baš suprotno, očajnički nastoji sve ispraviti, a ispada još gore. U konačnici, nastojanje za postizanjem savršenstva postaje navika, a može prijeći i u maniju. Postojanje se pretvara u običnu borbu što automatski zagorčava život okolini, jer idealist ne traži savršenstvo samo za sebe, već i za druge.
Svi smo mi gosti na ovom svijetu, svatko je spreman izabrati svoj put, no nitko nema prava suditi drugima, donositi presude i obilježavati ih ceduljama.
Kako bismo uspostavili ravnotežu sa svijetom oko nas i oslobodili se klatna, potrebno je umanjiti važnost. Moramo stalno kontrolirati koliko važnima doživljavamo sebe i svijet oko nas. Unutarnji čuvar ne smije spavati.
Jedina prepreka do ostvarenja želja je umjetno stvorena važnost.
Cijeli se život sastoji od borbe sa silama ravnoteže. Sve poteškoće, neugodnosti i problemi povezani su s djelovanjem sila ravnoteže. U svakom je slučaju suprostavljanje silama ravnoteže besmileno, jer će one svejedno obavljati svoj posao. Napori usmjereni na uklanjanje posljedica neće vas nikamo odvesti. Naprotiv, situacija će se samo pogoršavati. Jedino sredstvo protiv sila ravnoteže je uklanjanje uzroka, odnosno umanjenje suvišnog potencijala važnosti koji su stvorile. Životne situacije su toliko raznovrsne da se ne smije dati univerzalni ključ za rješenje svih problema.
Ako ste naišli na problematičnu situaciju, nastojite odrediti gdje trpite štetu, gdje se zapetljavate, čemu pridajete suvišno značenje. Odredite svoju važnost, a zatim je se odrecite. Zid će se srušiti, prepreka će se sama maknuti i problem će se sam riješiti. Ne prelazite prepreke, smanjujte važnost.
Ako vaša situacija jako ovisi o nekom događaju, nađite rezervnu varijantu. Nikada ne stavljajte sve na jednu kartu, ma kako pouzdana ona bila.
Potencijal važnosti rasipa se djelovanjem. Ne mislite, već djelujte. Ako ne možete djelovati, ne razmišljajte. Prebacite pozornost na drugu stvar, olakšajte situaciju.
Energetsku osnovu imaju samo namjere duše. Baš zato se ono što želite ne može postići običnom vizualizacijom slike.
Nikada, ni u kojim okolnostima nemojte se hvaliti time što ste sasvim pravedno zaslužili, a još manje onim što još niste postigli. To je krajnje neugodno, jer će sile ravnoteže u tom slučaju uvijek djelovati protiv vas.
Osječajte se kao kod kuće, ali nemojte zaboraviti da ste u gostima. Ako se nalazite u skladnoj ravnoteži s klatnima oko vas, to jest ako ste s njima usuglašeni, život će vam teći lako i ugodno. Kao da ste u rezonanci sa svijetom koji vas okružuje, primate energiju i bez osobitog truda postižete svoje ciljeve.
Došli smo do zaključka; u svemu je važno poštovati princip ravnoteže. Moram vas upozoriti da pretjerano ne pazite na njega. U svemu je potrebno imati mjeru.
Ne puštajte sebe u negativnu informaciju.
Kako odrasta, život se čovjeku čini sve gorim i gorim.
Praznik je veseo, kino zanimljivo, more toplo. No, svejedno, to nije to. Boje su izblijedjele, doživljaji otupjeli, zanimanje se ugasilo.
Ustvari, svijet sam po sebi ne propada i ne postaje gorim on se čini gorim za svakog pojedinačno. Paralelno s negativnom linijom života postoje linije svojevremeno napuštene na kojima je ranije sve bilo dobro. Izražavajući nezadovoljstvo, čovjek se ugađa na uistinu lošije putove. A zbog toga će stvarno doći na njih.
U skladu s načelom transurfinga u prostranstvu varijanti postoji sve i za svakoga.
Dijete jednostavno još ne zna može li biti gore ili bolje.
Mladi samo otkrivaju svijet i raduju se životu, jer imaju više nade nego prigovora. Oni vjeruju da će biti još bolje. No zatim dolaze nevolje, čovjek počinje shvaćati da se ne ostvaruju sva maštanja, da drugi ljudi žive bolje, da se za mjesto pod suncem treba boriti. S vremenom prigovora ima više nego nade.
Što lošije mislite o svijetu, on postaje gori. U djetinjstvu nitko nije prevše razmišljao o otome je li svijet dobar ili nije, već ga je prihvaćao zdravo za gotovo. Tek ste počeli otkrivati svijet i niste ga previše kritizirali. Najvće uvrede išle su na račun vaših bližnjih, koji vam, na prijer, isu kupili igračku. Ali tada ste se počeli ozbiljno vrijeđati zbog svijeta oko sebe. Počeo vam je sve manje i manje ugađati. Što ste veće zahtjeve postavljali, rezultat je bio gori. Svi koji su preživjeli mladost i doživjeli zrelost, znaju da je mnogo toga bilo bolje.
Eto kakav opasan paradoks: susrećete se s neugodnim okolnostima, izražavate svoje nezadovoljstvo, što rezultira još težom situacijom. Vaše nezadovoljstvo se vraća kao trostruki bumerang. Prvo, suvišni potencijal nezadovoljstva okreće sile ravnoteže protiv vas. Drugo, nezadovoljstvo služi kao kanal kojim klatna izvlaće iz vas energiju. Treće, odašiljući negativnu energijeu, prelazite na linije života koje joj odgovaraju.
Smatrate da je život postao gori. Istodobno, onome tk je mlad, život se čini prekrasnim.
Uzrok ne leži u svojstvu čovjekove psihe da iz prošlosti briše ono loše i ostavlja ono dobro, jer je nezadovoljstvo usmjereno na ono što postoji sada pa se čini gorim od onog što je bilo ranije.
Na površini leže očite razlike u sudbinama: bogati i siromašni, oni koji napreduju i oni koji propadaju, sretni i nesretni. Svi oni žive na istom svijetu, no svakome je on drukčiji.
Jedan čovjek promatra svijet iz raskošnog automobila, a drugi iz kontejera za smeće. Netko je za praznike vesEo, a netko zabrinut zbog svojih problema. Jedan vidi veselu grupu mladih ljudi, a drugi razuzdanu bandu huligana.
Svaki je čovjek ugođen na svoj sektor u prostranstvu varijanti, zato svatko živi u svom svijetu. Svi se ti svjetovi slažu jedan na drugoga u slojevima i stvaraju ono što shvaćamo kao prostor u kojem živimo.
Istina je apstrakcija.
Čovjek s godinama moće steći materijalno blagostanje, no zbog toga nije ništa sretniji. Boje scenografije blijede i život ga sve manje veseli.
Psiha čovjeka je takva da on snažno reagira na negativne podražaje.
Strah i bijes snagom nadilaze radost i veselje.
Jeste li ikad čuli da normalan čovjek pati od pretjeranog veselja? A stresa i depresije ima gdjegod se okreneš.
Odašiljući energiju na frekvenciji negativnog događaja, čovjek prelazi na linije života gdje se slični događaji zbivaju sve bliže njemu samomu.
Čovjek dijeli te novosti sa svojim znancima i bližnjima, pridobiva njihovo zanimanje i suosjećanje. Energija klatna raste, a čovjek je frekvencijom svog zračenja sve bliže linijama događaja, gdje on više nije promatrač, već izravni sudionik.
Klatnu je svejedno jeste li vi za ili protiv. Njemu odgovara energija bilo kojeg predznaka.
Transurfing nije dogma i konačna instanca istine. Nijedna ideja nije apsolutna. Moguće je samo osvješćivati zakonitosti. A istina je uvijek tu negdje, no gdje točno, ne zna se.
Što ih više mrzite, češće ćete ih sretati u životu. I vezć znate zašto. Događa se da mislite o tome, što znači da zračite na frekvenciji linije života gdje predmeta vašeg nezadovoljstv ima napretek.
Znajte da se povremene financijske teškoće mogu dogoditi uvijek i svakome. To je svakodnevna neizbježnost kao, recimo, kiša na dan izleta. Ako zbog toga ne osjetite ljutnju, depresiju, nemir ili ne postanete kivni na život, njihovanje destruktivnog klatna neće dobiti poticaj i ugasit će se.
Nije dovoljno samo poznavati kako taj mehanizam funkcionira. Njega se treba uvijek sjetiti. Vaš čuvar ne smije spavati. Opomenite se svaki put kad po navici kao u snu prihvaćate igru klatna, odnosno iskazujete nezadovoljstvo, negodovanje, osjećate nemir, sudjelujete u destruktivnim raspravama i tako dalje.
Čim se trgnete, riješite se navike i spoznate pravila igre, postajete gospodar situacije, a ne žrtva okolnosti dok su svi oko vas poput zombija.
Odziv na negativan događaj potiče prijelaz na negativne linije života.
Potaknuti prijelaz uključuje nagativan događaj u sloj pojedinog čovjeka.
Ne puštajte bilo kakvu negativnu informaciju u svoj sloj svijeta.
Ne puštati ne znači izbjegavati, već namjerno ignorirati, ne zanimati se za to.
Kad bi razum shvaćao sve što mu duša želi reći, čovječanstvo bi dobilo izravan pristup polju informacija. Teško je zamisliti kakve bi visine dosegla naša civilizacija u tom slučaju. No, ne samo da razum ne zna slušati već ni ne želi. Čovjekova je pozornost neprestano zauzeta ili predmetima vanjskog svijeta ili unutarnjim promišljanjem i doživaljajima. Unutarnji monolog skoro nikada ne prestaje i nalazi se pod kontrolom razuma. A razum pak ne sluša slabe signale duše i autoritativno tvrdi svoje.
Razum je stalno zauzet svojim blebetanjem. Kada kontrola razuma oslabi, u svijest se probijaju intuitivni osjećaji i znanja. To se javlja kao nejasan predosjećaj koji također nazivaju i unutarnjim glasom. Razum se udaljio – ćutite osjećaje ili znanja duše. Upravo je to šum jutarnjih zvijezda, glas bez riječi, razmišljanje bez misli, zvuk bez glasnoće. Nešto shvaćate, ali nejasno. Ne mislite, već intuitivno osjećate. Svatko je nekad osjetio što je intuicija. Na primjer, osjećate da netko treba doći, ili da se nešto treba dogoditi, ili nešto jednostavno znate bez objašnjenja.
Razum je stalno zaposlen generiranjem misli. Glas duše doslovno je zaglušem tom 'miješalicom misli' i zato su intuitivna znanja teško dostupna. Kad bismo zaustavili tijek misli i jednostavno promotrili vakuum, mogli bismo čuti šum jutarnjih zvijezda, unutarnji glas bez riječi. Duša može naći odgovore na mnoga pitanja osluhnemo li njezin glas.
Zadatak se sastoji u tome da treba naučiti odrediti što duša govori razumu u trenutku donošenja odluke. A to i nije tako teško. Potrebno je samo narediti svom čuvaru da obraća pozornost na stanje udobnosti duše.
Donijeli ste odluku. Natjerajte razum da na trenutak zašuti i zapitajte se: Je li mi dobro ili loše? Zatim se prebacite na drugu varijantu rješenje i opet se zapitajte: Je li mi dobro ili loše?
Ako čovjek ne djeluje, ne preuzima inicijativu, ničemu ne teži i samo postoji, život upravlja njime. U tom slučaju čovjek postaje marioneta klatna i ona upravlja njegovom sudbinom po svom nahođenju. Zauzimajući takav položaj, čovjek se odriče biranja svoje sudbine. Njegov je izbor u tome što mu je sudbina predodređena: što mora, to će i biti.
Transfurfing predlaže sasvim novi put: ne moli i ne traži, već pođi i uzmi.
Potrebno je riješiti se unutarnje i izvanjske važnosti kako bi se čovjek riješio klatna.
Kao što je pokazano ranije, razum se stalno nalazi pod pritiskom umjetno stvorene važnosti i zato ne moće donositi učinkovite odluke. Unutarnja i izvanjska važnost zapravo su glavni izvor problema. Djelovanje sila ravnoteže pojavljuje se u obliku brzaca i virova na putu. Ako odbacimo važnost, tijek će prijeći u spokojnije korito. Treba li se predati tom tijeku također je pitanje važnosti. Izvanjska važnost prisiljava razum da traži složena rješenja za jednostavne probleme. Unutarnja važnost uvjerava razum u to da on zdravo razmišlja i donosi jedinu ispravnu odluku.
Tijek varijanti već u sebi sadržava rješenje svih problema. A i većinu problema je umjetno stvorio sam razum. Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te održati situaciju pod kontrolom. Njegove energične odluke u većini su slučajeva besmislena pljeskanja rukama po vodi. Gotovo svi problemi, osobito oni sitni, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijanti.
Ako nećete ulaziti u neistražena područja i nećete smetati tijeku varijanti, rješenje će doći samo od sebe – i to ono optimalno.
Potrebno je razraditi naviku biranja najjednostavnije varijante rješenja problema.
Kad uđete u stanje ravnoteže sa svijetom oko sebe, samo idite za bujicom. I sami ćete uvidjeti mnoštvo znakova koji će vas povesti. Olabavite situaciju, nemojte postati sudionik, već promatrač. Nemojte biti rob ni gospodar, već samo nositelj usloge. Naredite svom čuvari da vas upozori svaki put kad vaš razum nastoji donijeti 'razumno' energično rješenje. Dajte se u najam kao nositelj uloge, a posao promatrajte sa strane. Sve se obavlja mnogo lakše nego što se čini. Predajte se toj slobodi.
Svaki put kad morate donijeti neku odluku, zapitajte se koji je najlakši put traženja rješenja? Izaberite najlakši put potrage.
Dobivate ono čemu dopuštate da uđe u scenarij vašeg života.
Kada tijek varijanti stvara obrat, prelazite na drugu varijantu života.
Znak se razlikuje od obične pojave po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života. Obično uznemiruju pojave koje su se javile nakon prijelaza na drugu liniju. Uznemiruju zato što se linije kvalitativno ralikuju jedne od drugih. Te razlike mogu biti različitog karaktera, a katkad ih nije moguće jasno objasniti. To je osjećaj kao da nešto nije u redu. Kada dođe do prijelaza, intuitivno ga osjećamo, katkad primjećujući javne promjene u obliku znakova; kao d krajičkom oka vidimo ili predviđamo da se pojavilo nešto novo u tijeku. Znakovi služe kao pokazatelji. Oni nam govore da se nešto izmijenilo i da se nešto događa.
Glavno je samo da oprez ne preraste u nemir i sumnjičavost.
Ma kako bilo neobično, najjasniji i najrazumljiviji putokazi su fraze ljudi nabačene beznačajno, spontano, bez prethodnog promišljanja.
Spontane fraze su one koje se iznose nepromišljeno. Sjetite se slučaja kad odgovarate na nečiju repliku doslovce odmah, bez razmišljanja. Odgovor kao da već negdje postoji u dubini svijesti i silazi s vaših usana zaobišavši analitički aparat razuma.
Kada razum drijema, duša govori, a ona se odmah izravno okreće polju informacija.
A ako je vaš razum već donio odluku i prekasno ste se sjetili šuma, pobrinite se da u pamćenju zadržite kakve ste osjećaje imali kad ste donijeli odluku. Te je osjećaje moguće okarakterizirati kao 'dobro mi je' i 'loše mi je'. Ako ste odluku donijeli teška srca, ako ste osjećali mučninu, jednoznačno ste izabrali 'loše'. Ako je u tom slučaju moguće promijeniti odluku, hrabro je mijenjajte.
Gromoglasni grohot zdravog razuma prigušuje šapat duše. Razum se uvijek svojski trudi dokazati da je u pravu.
Ako ignorirate duševnu neugodu, u većini slučajeva ništa se strašno neće dogoditi, no katkad vam se dogodi da grdno požalite. Zato je bolje, ako je moguće, odreći se želja i postupaka koj izazivaju neugodu, sumnju, bojazan i osjećaj krivnje. To će vam uvelike olakšati život i izbaviti vas od gomile problema.
Nevolja razuma također je u njegovoj sklonosti da preprekama smatra događaje koji se ne uklapaju u njegov scenarij. Razum obično sve unaprijed planira, proračunava, a ako se zatim dogodi nepredviđeno, počinje se aktivno boriti kako bi događaje usmjerio na svoj scenarij. To otežava situaciju. Jasno, razum ne može idealno isplanirati događaje. Zato i treba dati više slobode tijeku. Tijek ne zanima upropaštavanje vaše sudbine. To je opet nesvrsishodno. Sudbinu upropaštava razum svojim nerazumnim djelovanjem.
Razum misli: pa sve sam unaprijed isplanirao i proračunao. Valjda bolje znam štoje za mene dobro, a što loše. Ja sam razum.
Zamislite koliko bi život bio radosniji da razum umanji svoju važnost i prizna pravo na postojanje odstupanja u scenariju!
Baš nevoljnost razuma da dopusti odsupanja u svom scenariju ne dopušta mu korištenje gotovih rješenja iz stuje tijeka varijanti. Manijakalna sklonost razuma da sve drži pod kontrolom pretvara život u mučnu borbu s tijekom.
Ne predlažem da se sa svime slažete i da sve prihvaćate. Jednostavno promijenite taktiku: prenesite središte s kontrole na promatranje.
Problemi se povoljno rješavaju bez vašeg znanja. Što ste potsigli, iako ne po planu, uopće nije tako loše. Slučajno nabačene fraze uistinu imaju snagu. Vaša duševna neugoda poslužila je kao upozorenje. Niste tratili suvišnu energiju i ostali ste zadovoljni. To je taj raskošni dar tijeka razumu o kojem sam govorio na početku.
Klatna ometaju kretanje u skladu s tijekom. Na svakom koraku smještaju čovjeku provokacije prisiljavajući ga da mlati rukama po vodi.
Nikada ne kritizirajte ono što je prošlo i što ne možete izmijeniti.
Promatrajte više i ne žurite se kontrolirati. Osjećaj za mjeru doći će sam.
Ako se morate nagovarati, znači da duša govori 'ne'.
