Kršćanstvo za početnike
Anthony O'Hear i Judy Groves
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Isusovo djelovanje, koje je trajalo dvije ili tri godine, obilježila su mnoga čuda i dojmljive propovijedi, koje je često izlagao u obliku parabola ili prispodoba.
Slijepi će progledati, hromi hodati, gubavci se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju, a siromašnima se propovijeda evanđelje.
Trojica njegovih najbližih učenika – Petar, Jakov i Ivan svjedoče Isusovu preobraženju 'na visokoj gori.
Na žalost onih kojima čuda smetaju, iz Evanđelja se ne može izdvojiti neki prikaz isusova djelovanja u kojem ne bi bilo čuda. Također, mnoge koji su im svjedočili ta su čuda nadahnula na vjeru u Isusa.
Što je Isus propovijedao?
Čistoća srca, poniznost, ljubav prema bližnjemu, miroljubivost čak i prema neprijateljima, tvrdnja o nevažnosti i pokvarljivosti bogatstva i uspjeha, 'zlatno pravilo' da činimo ono što želimo da drugi čine nama.
Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama...Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njga satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Izaija 53,3-5)
Kršćanstvo kao ustoličena religija Carstva počelo je poprimati sve više svojstava samog carstva. Zahvaljujući darovima vjernika crkva se obogatila.
Slijediti Isusa u siromaštvu
Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite. Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju halja, ni obuće, ni štapa. Matej (10, 7-10)
Postoji nešto u čemu se sve predodžbe Isusa Krista koje smo prikazali ipak slažu.
Svi mi mislimo da je Isus sila koja u ljudski život ulazi izvana.
Taj Isus nemira i izazova, koji sada poziva na radikalno preispitivanje moga – i tvoga – odnosa prema Bogu i čovjeku, ostaje i danas nakon dva tisućljeća, u temelju kršćanstva. Upravo taj Isus, a ne njegovo višeznačno i često nedokučivo učenje.
Ideja otkupljenja
Kršćanstvo drži da se naša slabost ili patnje otkupljuju ili mogu otkupiti. Boga najbolje prestavlja čovjek koji trpi. Iz tih pretpostavki slijedi da univerzalno načelo na kojem počiva svijet kao cjelina može imati i ima određeno konkretno očitovanje.
U kršćanstvu i u Isusu vrijeme i prostor su pripitomljeni i humanizirani. I možda jedino religija koja može sadržavati zbilju božanskog utjelovljenja može ublažiti i opravdati neugodnu činjenicu ljudske patnje i smrtnosti. Naposljetku, kršćanska nam ideja, koja dopušta radikalno promišljanje i preradu naših predodžaba o nama i našim odnosima, nudi obnovu osobnog integriteta koju smo, znamo, izgubili.
Možemo li kršćanstvo 'apsolvirati' objašnjenjem?
Ustrajan uspjeh kršćanske religije nevjernik će objasniti na njegovu doktrinu, institucionalnu i emocionalnu snagu, na to da se kršćanstvo pojavilo u povoljnom povijesnom trenutku, a još više na moć zagonetne i snažne Isusove osobnosti te možda također na Isusovu trajnu sposobnost da svim ljudima bude sve a da potpuno ne nestane. S druge strane, za nevjernika je lik Isusa Nezarežanina jednostavno previše krhak oslonac da bi mogao nositi teret tumačenja i teologije koje su mu njegovi sljedbenici nametali od Pavla nadalje.
Možda taj nevjerni i ima pravo, ali čak i ako je tako, morat će priznati presudnu ulogu neizmjerna doprinosa kršćanstva razvitku europske kulture, umjetnosti i misli te posebno humanitarnim i univerzalističkim idealima koje je namrlo ostatku svijeta. Morat će također objasniti kako su se to krišćanstvo i njegovi ideali mogli pokazati tako moćnima da Isusovo doba, gledajući unatrag, učine prekretnicom u svjetskoj povijesti – ili, drukčije rečeno, morat će objasniti kako se jedan tako moćan i beskrajno očaravajuć skup ideja moga sažeti u jedan tako nevjerojatan li kakav je Isus Nazarećanin, osim ako u njemu nije doista bilo neke nadljudske sile.
