Buddha za početnike
Jane Hope i Borin Van Loon
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Proučavati Buddhin put znači proučavati samoga sbe. Proučavati samoga sebe znači zaboraviti samoga sebe. Zaboraviti samoga sebe znači biti prosvijetljen svime u svijetu. Biti prosvijetljen svime znaći odreći se svoga tijela i uma.
Poput kotača koji se giba ljudi uvijek iznova napuštaju svoje voljene kada umru i ponovno se rađaju. To se neprekidno gibanje zove samsara, kotač života.
Ljudi ne poznaju svoju pravu narav, i to neznanje uzrok je stalne patnje.
Ne poričem da sreća postoji. Samo želim reći kako čak i ako smo sretni, u tome uvijek postoji duboko nezadovoljstvo.
Sva su ljudska bića u svojoj biti zabrinuta, i to utječe na sve što činimo pa ne možemo trajno biti smirni i radosni.
Buddhina spokojnost i ravnodušnost proizlaze iz prihvaćanja prolazne naravi života.
To takozvano trajno biće znano je kao 'vlastito ja'. Kada potražimo taj osjećaj sopstva, ne postoji ništa zbiljsko ili stvarno ili čvrsto što bismo mogli zvati 'ja'. To vodi trajnoj nesigurnosti. Ako ne shvatimo istinu o nepostojanosti i nepostojanju vlastitoga ja, patimo jer ne znamo tko smo. Što smo više skloni vjerovati u sopstvo, to osjećamo više boli i otuđenja.
Velika učenost je poput siromašna čovjeka koji broji tuđe vlago a sam nema ni novčića.
Maitri nastaje kada počnemo prihvaćati negativnost kao dio puta. Moramo se sprijateljiti sa samim sobom i biti ljubazni prema onim viodovima nas samih koje najmanje volimo. Kad se naučimo biti ljubazni prema sebi spoznamo kako smo u biti prilično blagi. Postajemo tvrdi kada iz navike poričemo vlastitu ranjivost i optužujemo druge da nam uzrokuju bol. Kad priznamo da mso povrijeđeni postajemo blagi i ranjivi.
Doktrina o praznini je temeljno učenje mahayane. To je konačna istina ne-ega. Iskustvo sunyate javlja se kao bljesak apsolutnog uma. Nema prebivanja u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti i moguće je vidjeti svijet bez ikakvih unaprijed stvorenih pojmova.
Kako da se riješim neznanja?
Prestani trčati za stvarima, prestani misliti o tome što je dobro i loše, samo gledaj, baš u ovom trenutku, kakvo je bilo tvoje pravo lice prije nego što su se rodili tvoji majka i otac.
Naučeni smo misliti u apstraktnim pojmovima i tako odgovarati na pitanja te nas užasava otkirće da odgovor nije prikladan pitanju. Proučavanje koana smišljeno je posebno da izazove kratki spoj u cjelokupnom intelektualnom procesu te da se stvarnost izravno doživi.
Prema budističkom učenju, bez obzira koliko ste trenutačno konfuzni ili obmanuti, osnovna priroda našega bića je jasna i čista. Onako kako oblaci privremeno zasjene sunce, isto tako privremeni negativni osjećaji zasjenjuju tu jasnoću.
Prema tantri, raj je sada. Mi to ne ožemo doživjeti zato što se držimo našega prisnog neurotičnog malenog svijeta. U tantri se od nas očekuje da iz ograničenja skočimo u beskrajnost.
Sam Buddha nije bio sklon umovanju o tome što se događa nakon smrti, zato što takva pitanja nisu korisna u traganju za stvarnošću ovdje-i-sada. Mnogi zapadnjaci zagrlii su zamisao o reinkarnaciji zato što im ona daje obećanje vječnoga života.
Budizam se uvijek prilagođavao novoj situaciji. Kada kulture dožive veliku promjenu, ideje koje su prije ljudima imale smisla više nisu dovoljne i počinju tražiti nove odgovore. Znanstveni sekularizam, koji je donio mnoge promjene i poboljšao nam materijalne uvjete života, na račun kvantifikacije zanemario je ukupni potencijal ljudskog bića. Zapad proživljava duhovnu krizum znanstveni svjetonazor odbacio je tradicionalne simbole i učenja, a nije sposoban dati nam nov sustav značenja. Budizam ima mogućnost da bude duhovna hrana Zapada.
Sada, kada je budizam počeo puštati korjenje na Zapadu, oni koji su prošli prvotno oduševljenje pokušavaju oplemeniti taj razvoj.
Ostaje srž učenja – četiri plemenite istine, patnja kao realnost, izvor patnje, dokidanje patnje i meditacija kao put kojim se ostvaruje oslobođenje.
