Psihologija za početnike
Nigel C.Benson
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Psiholog proučava sve vrste ljudskoga ponašanja – normalno i patološko. Psihijatar je liječnik koji se specijalizirao za patološko ponašanje – 'mentalne poremećaje'.
Kant je opisao tri mentalne aktivnosti: znanje, osjećanje i htijenje. Sanas psiholozi često razlikuju znanje ('spoznajno') od čuvstva ('afektivno'), npr. kada analiziraju stavove.
John Dewey: Mislim da su djeca aktivni organizmi koje je oblikovala okolina i koji sami oblikuju svoju okolinu – NISU prazni pasivni lonci koje treba napuniti. Prema tome, škole trebaju biti mjesto gdje djeca imaju interaktivnu uloga i gdje eksperimentiraju, shodno individualnim potrebama i 'inteligentnim istraživanjima'. Dewey je, dakle, izmislio progresivno obrazovanje.
ID, Ego i Superego
Um se sastoji od tri dijela, svaki ima svoje motive i razvojno napredovanje, ali njihov nam sklop obično pomaže da preživimo.
Id se razvija prvi. Urođen je i sam u nekoliko prvih godina. Upravlja načelom ugode – malo dijete traži ugodu (npr. piće, hranu, toplinu, udobnost) i izbjegava neugodu (npr. glad, hladnoću i vlagu). Id je sebičan i za njega je karakteristično da želi trenutno zadovoljenje.
Ego se počinje razvijati otprilike u drugoj godini života i upravlja načelom stvarnosti. Da bismo preživjeli, ponekad moramo biti realistični i planirati budućnost. Prema tome, ne može se uvijek dopustiti da Id sam vlada, pa se Ego često mora s njim boriti.
Nije dobro da Ego stalno obuzdava Id. Ljudi si ponekad trebaju 'dati oduška' i uživati! Inače Id postaje odveć frustriran i moguće je da će doći na svoje u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu! Ego je ipak u osnovi sebičan, tj. štiti pojedinca da mu netko ne naudi.
Superego se počinje razvijati otprilike u trećoj godini života (pod utjecajem roditelja). Postupno se razvija tijekom djetinjstva, a potpuno sazrijeva nakon puberteta. 'Super' znači 'gore, iznad' – odozgo promatra sukob između Ida i Ega. Superego je 'savjest' i 'čuvar morala' koji nas sprječava da činimo pogrešne stvari, osobito da se ne ponašamo 'antisocijalno'. Dok su Id i Ego sebični, Superego se brine i za druge. Ako to primijenimo na društveno neprihvatljivo ponašanje, moglo bi se reći kako se u nekih pojedinaca Superego nikada nije razvio do kraja. To bi moglo vrijediti za one koji ne osjećaju krivnju ili grižnju savjesti za svoje prekršaje.
Obrambeni mehanizmi
Oni su sredstvo kojim se nesvjesno štitimo od neugodnih ideja. U malim količinama, oni pomažu u svakodnevnu preživaljavanju. No pretjerana uporaba uzrokuje probleme. Do sada su spomenute dvije vrste – fiksacija i identifikacija.
Represija: potiskivanje i zadržavanje u podsvijsti neželjenih ideja. Time se izbjegava podsjećanje na ono čega se bojimo ili što želimo, ali se osjećamo krivim zbog toga. Previše represije može biti iscrpljujuće. Za zadržavanje podsvjesnih misli skrivenima potrebno je mnogo energije (libida). Ponekad je bolje da neugodne misli isplivaju u svjesni um da bi se s njima mogli suočiti i raščistiti stvari. Posao je psihoanalitičara ući u trag tim traumama, pomoći u njihovu osvješćivanju i dati podršku pacijentu da se s njima suoči.
Regresija znači vraćanje u raniju fazu. Traženje situacija koje pružaju utjehu je prirodno. Sisanje palca, olovke, bombona, cigareta, piće itd. Su oralna regresija.
Premještanje znači usmjeravanje energije (libida) prema nekoj drugoj aktivnosti. To se često događa jer nismo u stanju, ili ne želimo, nešto učiniti. Ako nas, na primjer, nešto frustrira ili nas netko iritira, može se dogoditi da se 'istresemo' na nekom drugom.
Sublimacija je naziv za 'zdravo' premještanje – kad stres ili ljutnju rješavate bavljenjem sportom, uređivanjem vrta itd. Drugi obrambeni mehanizmi su i: nijekanje, projekcija itd.
Učenje je razmjerno neprekidno mijenjanje ponašanja uslijed novih iskustava.
Skinner je otkrio kako optimalno razdoblje između reakcije i potkrepljenja traje oko pola sekunde, tj. gotovo trenutačno. To je vrlo važno. Na primjer, ako roditelji žele nagraditi ili kazniti dijete, da bi bilo učinkovito, treba to učiniti odmah. (Čekaj samo da ti otac dođe kući!...Zar ne znaš? – Skinner je rekao da zakašnjelo potkrijepljenje nije učinkovito!)
Kazna je jednostavno manje učinkovita jer uzrokuje sporije i manje naučene odgovore. Bolje je upotrijebiti kombinaciju nagrade (pozitivno potkrijepljenje) uskraćivanja nagrade (ne-potkrijepljenje).
Kažnjavanje često zapravo ponuka osobu da izbjegava kažnjavanje, a ne da se prestane nepoželjno ponašati.
Kažnjavaje može prouzročiti da osoba kaznu poveže s onim koji kažnjava, namjesto sa svojim ponašanjem.
Kažnjavanjem možete osobu naučiti što ne treba činiti, ali ne što treba.
Problematična djeca
Skinner je shvatio da su mnoga takozvana problematična ili zločesta djeca zapravo samo normalna, zdrava i aktivna djeca prema kojima se njihovi roditelji, učitelji itd često neprimjereno 'ne-odgojno' ophode. Primjerice, sklonost obraćanja pozornosti (pozitivno potkrepljivanje) samo kada je dijete zločesto i zanemarivanje djeteta kada je dobro.
Čak i ako je dijete uvijek dobro (što često znači samo tiho i neaktivno, odnosno, ne nužno i zdravo), poslije se može razviti u neurotika – preplašenog da učini bilo što...
Metoda trostupanjskog uvježbavanja
Idealno bi bilo, rekao je Skinner, kada bi sva djeca bila ispravno odgajana. (To rade svi uspješni roditelji, bez obzira jesu li toga svjesni ili ne).
1. Odredi cilj (završno ponašanje)
2. Odredi početak (započeti ponašanje)
3. Pozitivno potkrijepi svaki korak ('povišica') u željenom smjeru, a zanemari svako drugo ponašanje.
Ključna je riječ dosljednost – uvijek potkrepljivati određeno ponašanje na isti način, i postojanost – ne odstupati od programa.
Određivanje ciljeva također je korisna vježba za one koji trebaju odlučiti o studiju – pa čak i za Sve životne ciljeve koje žele postići. Na papiru napišite točno što želite postići u slijedećih 5 godina. Budite precizni. Ne pišite samo 'bogat' ili 'uspješan'. Umjesto toga pišite 'steći kapital od ...' ili biti 'uspješan u ....'.
Društvo se može promijeniti na bolje. O nama ovisi hoćemo li razviti dobre NAVIKE i uvjetvanjem poboljšati društvo.
Postoje dva osnovna tipa ljudi, ovisno o tome kako su odgojeni:
1. Unutarnji lokus (mjesto) kontrole – ljudi vjeruju da potkrepljenje ovisi o osobnim naporima – misle da vladaju svojim životom i ponašaju se u skladu s tim. Tjelesno i mentalno su zdraviji i vještije se snalaze u društvu. Roditelji im pružaju potporu, velikodušni su u pohvalama, dosljedni s disciplinom i nisu autoritarni.
2. Vanjski lokus kontrole – ljudi vjerju da potkrepljenje ovisi o vanjskim izvorima – pa zbog toga manje pokušavaju poboljšati svoj život.
Djeca će imitirati ponašanje MODELA bez ikakvog očitog potkrijepljenja. Djeca će imitirati baš nasilje. Nasilje na tv-u i u kinu jako utječe na djecu.
Geštalt psiholozi vjeruju da je UM aktivan i da je neprestano u potrazi za ZNAČENJIMA. To su osobito proučavali u odnosu na vizualnu percepciju, tj. prepoznavanju ljudskog lica.
Učitelj bi trebao:
1. Ponuditi poticajne aktivnosti
2. Usredotočiti se prije na opća načela rješavanja problema, a manje na zapetljavanje u pretjerane detalje
3. Poticati stvaralaštvao, a ne mehaničko ponavljanje
Djeca u demokratskoj skupini (u odnosu na autoritarnu i laiseez faire nek svatko radi što hoće) produktivniji su i sposobniji za samostalan rad.
Primjena hijerarhije
Školovanje: podučavati nastavnike da motiviraju učenike; pomoći učenicima da sami planiraju vlastito školovanje (postavljanje ciljeva, redoviti odmori).
Terapija: pomoći pacijentima da razumiju svoje potrebe i potrebe drugih (potreba za ljubavi i osjećajima, važnost samo-poštovanja).
Poslovno rukovođenje: izobrazba rukovoditelja da razumiju potrebe osoblja i da ih motiviraju (potreba za dobrim WC-om i kantinom, potreba za pohvalom i poticajem itd.).
Psihološki 'zdravi' ljudi pokazuju
1. Objektivnu percepciju stvarnosti
2. Prihvaćanje vlastite naravi
3. Odanost i predanost nekoj vrsti posla
4. Prirodnos, jednostavnost ponašanja i spontanost
5. Nezavisnost, potrebu za autonomijom i privatnošću
6. Snažna mistična iskustva/doživljaje vrhunca
7. Suosjećanje i privrženost prema cijelom čovječanstvu – uključujući snažne socijalne interese
8. Otpor prema konformizmu
9. Demokratske osobine
10. Strast prema kreativnosti
Zdrava osobnost potjeće od majčine bezuvjetne ljubavi – 'pozitivne nagrade' – štoje u suprotnosti s 'uvjetovanom pozitivnom nagradom', koja ograničava razvoj pojedinca.
Prema Rogersu psihološki zdrava osoba je:
1. Otvorena prema svim iskustvima
2. Sposobna za puni život u svakom trenutku
3. Željna slijediti vlastite instikte, a ne volju drugih
4. Slobodna u razmišljanju i djelovanju, npr. spontana, fleksibilna
5. Vrlo kreativna.
Samopouzdanje se može povećati poboljšavanjem slike o samopoimanju, smanjivanjem idealnog samopoimanja, ili oboje!
Analiza kulture (Hofstede):
1. Moć distance – poštovanje i poslušnost iskazuju se s obzirom na status
2. Izbjegavanje nesigurnosti – naglasak na planiranju i stabilnosti
3. Individualizam nasuprot kolektivizma – je li identitet osoban ili potječe od skupine npr. Zapad = veći individualizam, Istok = veći kolektivizam
4. Muški nasuprot ženskog kraktera – je li potrebno postizaci ciljeve ('muževni') ili je važnija interpesonalna harmonija ('ženstveni') npr. Japan = muževni; Švedska = ženstveni.
