Jung za početnike
Maggie Hyde i Michael McGuinness
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Pojavile su se razne teorije o dinamici mentalne ili psihičke energije koje su istraživale postoji li mogućnost da ta energija bude zaključana u nedostupnim područjima uma, odakle i nadalje može remetiti svijest.
Psihijatrija je već spoznala kako u nesvjesnom mogu ostati 'drevni ostaci', slike koje su viđene i zaboravljene, a ipak pohranjene u subliminalnom dijelu uma, no Jung se pitao može li nesvjesno sadržavati i drevne ili 'arhaične ostatke'. Je li pacijentova predodžba sunca kolektivna, naslijeđena predodžba, koja s evraća izgubljenu tragu zaboravljenih mitologija zakopanih u naše nesvjesno.
Nekyia ili noćno putovanje morem
Ta herojska putovanja simoliziran dnevni izlazak i zalazak sunca, 'život' ili'smrt' te sunčev godišnji ciklus kroz zodija. Junaka proguta morsko čudovište, kao Jonu kit. Ili je čudovištenezasitna žena, strašna majka. Psihološki, to je nesvjesna slika majke za koju smo vezani i od koje se moramo osloboditi da bismo se razvili kao samosvojna, individuirana biča. Da bi se to dogodilo, junak mora ponovno uči u majku (trbuh kita) jer samo tim ponovnim ulaskom može se opet roditi, ovaj put duhovno.
Jung je otkrio da bolesne iluzije duševno poremećenih naizgled izviru iz kolekitvne građe arhaičnih slika i simbola. Njihovo je postojanje bilo potvrđeno tijekom njegove 'nekije' kada se suočio s tim slikama. Jung je za takva sjećanja prvi put upotrijebio termin arhetip. Osim osobnog nesvjesnog, postulirao je i kolektivno nesvjesno koje ima dva sastavna dijela – nagone i arhetipovi.
Nagoni su porivi koj iz potrebe provode akcije a imaju biološko obilježje, slično selidbenom instiktu ptica. Nagoni određuju naše djelovanje. U istom smislu Jung kaže kako postoje urođeni, nesvjesni oblici shvaćanja koji upravljaju samom našom percepcijom. To su arhetipovi: prirođeni oblici 'intuicije' koju su važne odrednice svih psiholoških procesa.
Kao što nagoni određuju naše djelovanje, tako arhetipovi određuju načine našeg razumijevaja. I nagoni i arhetipovi su kolektivni jer se tiču univerzalnih, naslijeđenih sadržaja koji nadilaze osobno i individualno i međusobno su povezani.
Psihoanaliza se za aktiviranje nesvjesnog uma služila hipnozom, automatskim pisanjem i slobodnim asocijacijama...crtanje mandala vodi u vlastito središte...
Do sada je moja ličnost bila kao u razmažena djeteta, pasivna, u potpunosti predana seksualnim fantazijama. Činjenica da sam kći svoga oca bila je prdugo zakopana. Zakopani mač zanemarena je istina o snazi moje vlastite ličnosti. Volja utemeljena na poznavanju života i spoznaji, drevno je naslijeđe ljudske vrste pa pripada i meni.
Postoji li za psihu išta što s pravom možemo nazvati iluzijom? Psiha ne mari za naše kategorije stvarnosti. Za nju je sve što funkcionira stvarno.
On je predstavljao 'širenje svijesti dostignuto u starosti', osjećaj ponovnog rođenja u kamenu nakon što je dovršio vlastiti samorazvoj i krenuo prema smrti.
Nesvjesni se dio često eksternalizira i pojavljuje izvana, što je poznato kao projekcija. Projekcija uključuje pretjerano emotivne reakcije na drugu osobu ili situaciju, kao što je slučaj kad se u nekoga snažno zaljubimo ili kad nam se netko izrazito ne sviđa. Tako snažne emocionalne reakcije mogu ukazivati na to da sadržaj nesvjesnog želi probiti u svijest, ali može se pojaviti samo kao eksternalizacija ili kao projekcija na drugu osobu. Mi u stvari ne volimo i nemrzimo drugu osobu, nego dio sebe koji na njega ili nju projiciramo.
Ekstovert
Kod ekstrovertiranog stajališta motivacija dolazi izvana i usmjerena je prema vanjskim, objektivnim čimbenicima i odnosima. Psihička energija teće van prema svijetu.
Introvert
Kod introvertiranog stajališta motivacija dolazi iznutra i usmjerena je prema unutarnjim subjektivnim čimbenicima. Povlačenje energija od svijeta. Ekstoverti i introverti skloni su međusobnom nerazumijevanju i međusobnom nedostatku poštovanja.
Ekstroverzija i introverzija se međsobno isključuju. Ukoliko je jedno uobičajeno svjesno stajalište, drugo postaje nesvjesno i djeluje kompenzirajuće. Ukoliko svjesno stajalište postane odveć kruto, nesvjesno će stajalište izbiti u obliku 'povratka potisnutog'.
Jung je uveo i 4 funkcionalna tipa – četveročlanu strukturu ili kvaternitet koji podsijeća na mandalu. Priroda ima 4 strane svijeta i 4 godišnja doba. Starogrčka je medicina poznavala 4 tipa ljudskog temperamenta: kolerik, melankolik, sangvinik i flegmatik; zasnovani na 4 svojstva: toplo, hladno, suho i mokro; i 4 elementa: vatra, zemlja, zrak i voda. Složio je 4 funkcije psihe: misaono i osjetilno, osjećajno i intuitivno. Misao i osjećaj nazivaju se racionalnima jer oboje procjenjuju iskustvo. Osjetila i intuicija su iracionalni jer ne procjenjuju iskustvo, nego ovise o činu percepcije.
Potiskivanje osjetilnog očituje se u fobijama, opsesijama i prisilnim radnjama. Mentalno i fizičko zdravlje dakle ovisi o razvijanju zanemarene funkcije, svijesti da 4 tipa djeluju u svakome kako bi postigli zaokruženu ličnost.
Ego je povezan s onim što Jung naziva persona, dio svijesti koji u ime ega 'pregovara' s vanjskim svijetom. Persona dolazi od latinske riječi za 'kazališnu masku'. To je lice koje nosimo za društvo. Persona je uvjetovana društvenom klasom, poslom, kulturom i nacionalnošću. Često postoji nekoliko persona koje koristimo u skladu s različitim situacijama. Na opću Personu usvajamo na osnovi superiornog funkcionalnog tipa (npr. misaoni) jer nam je to najlakše.
Duševna slika može predstvaljati cjelokupno nesvjesno. Nasljeđena je, kolektivna i 'bezvremenska'. No modificira je stvarno iskustvo suprotnoga spola, osobito roditelja. Duševna slika pojavljuje se u snovima, mitovima i fnatazmama, ali se i projicira. Dajući iskrivljene dojmove o pojedincima suprotnoga spola.
Izbjegavamo rječ 'vječno', no ja sam uistinu iskusio ekstazu bezvremenskog stanja u kojem su sadašnjost, prošlost i budućnost jedno. Opet vidimo dvosmislen odnos između svijeta mističnog proroka Jungovog Broja 2 i područja znanosti i racionalnosti Broja 1. Taj je kontrast prisutan u cijelom Jungovu životu i djelu. Te nepomirljive suprotnosti – um i materija, duh i tijelo, red i kaos, vječnost i smrt, itd. –obilježavaju ukupnu zapadnjačku misao.
Izbavljenje je zapravo više potrebno božanstvu koje spava u tami materije nego čovjeku!
Preobrazite se u žive kamene mudraca! Jung je prepoznao kako je rad alkemičara usporediv sa procesom individualizacije. Zadatak analize je istovjetan alkemijskim nastojanjima. Zato što su i onaj koji prolazi analizu i alkemičar 'pacijenti' koji moraju proći unutarnje putovanje. Oboje su 'pacijenti' jer se oboje moraju suočiti s užasom vlastitog nesvjesnog u procesu kojem je cilj potpuna transformacija. Oboje projiciraju svoje nesvjesno u 'tamu materije' kako bi je rasvijetlili i oslobodili – ili kako bi je doveli u svijest.
Alkemičari koji su radili pokuse u laboratorijima opisivali su suočavanja sa strašnim čudovištima u svojim retortama i posudama za destilaciju. Jung je u tim čudovištima prepoznao arhetipske slike koje opisuju psihička stanja alkemičara koji prolazi depresiju, očaj, strast, frustriranu želju i tako dalje. To se može usporediti s fazama u procesu individuacije za vijeme analize. Ponovno građenje ličnosti od početka do kraja tijekom analize... sve ovisi o mojoj sposobnosti da pacijenta navedem da razumije što se događa. Tako da se može odigrati rođenje 'unutarnjeg bića'.
Jung pojmljivo razlikuje sinkronicitet i obične 'sinkronizme' susjednih događaja koje ne povezuje značenjem. U svakodnevnom životu susrećemo uobičajene vrste sinkroniciteta... Za nesvjesno su vrijeme i prostor relativni – znanje se nalazi u vremensko-prostornom kontinuumu gdje prostor više nije prostor, niti je vrijeme vrijeme.
Od sredine života i nadalje, vitalnost i životnu snagu zadržava samo onaj tko je spreman umrijti sa životom. Jer u tajanstvenom času podneva života, parabola je obrnuta, smrt je rođena. Drugu polovicu života ne obilježavaju uspon, razvoj, strast, bunost, nego smrt, zato što je cilj kraj. Negiranje životng ispunjenja istoznačno je odbijanju prihvaćanja njegova kraja. Oboje znači ne željeti živjeti; ne željeti živjeti isto je što i ne željeti umrijeti. Uspon i pad čine jednu krivulju.
