Zamka obveze

Vera Peiffer
Izdavač: Veble commerce

Kao što nas to crkva podučava, ljudi žive prema određenim pravilima koja im nalaže da nemaju pravo na vlastite potrebe, nego se moraju posvetiti potrebama drugih.

Kad postanemo svjesni činjenice da nešto moramo učiniti jer nam to nameće vlastiti osjećaj ili se to od nas očekuje, premda i dalje to ne želimo učiniti, osjećamo do određenog stupnja emotivnu nelagodu. Zanimljivo je da ovakva emotivna nelagoda, poznata kao svijest o krivnji, nije uvijek dostatna da nas natjera na određeni zadatak. Mnogi ljudi odabiru samooptužbe i tjeskobu koja se povlači tjednima, umjesto da poduzmu aktivni korak kojim bi se oslobodio njihov emotivni teret.

Neobično je da su najrazmaženija djeca upravo ona koja su bila emotivno zanemarivana: njihovo je djetinjstvo bilo uništeno jer nikad nisu mogla ublažiti vlastite strahove ni savladati svoje dvojbe, a njihova sposobnost suočavanja s problemima nikad se nije razvijala u pozitivnom smjeru. Bili su odbačeni i ostavljeni da se bore sami s vlastitim životom, i samim time postavlja se pitanje kako bi inače mogli u kasnijem životu imati obzira prema tuđim osjećajima?

Događaju se i lijepe stvari, premda se pravimo kao da ih ne primjećujemo. Nije nimalo neobično da nadmoćno negativna priroda medijskih vijesti stvara atmosferu nepovjerenja kod mnogih koji bi htjeli pomoći, ali se ne usuđuju u strahu da i sami ne postanu žrtve.

Bez obzira jeste li donijeli odluku ili ne, uvijek postoje druge okolnosti koje morate uzeti u obzir i koje izravno ili neizravno postaju dijelom lanca zbivanja što ste pokrenuli. Prije toga bitno je da razmislite o učincima koje te akcije i odluke proizvode u odnosu na druge: vaša je obveza voditi brigu o njima.

Za uspješno funkcioniranje veze potrebno je dvoje, bilo da su to roditelj i dijete, muž i žena, momak i djevojka, radnik i njegov poslodavac. Ako jedan partner shvati vjernost ozbiljno, drugi je može shvatiti neozbiljno. Neki roditelji misle da imaju svoja prava, ali ne i obveze, neki šefovi misle da mogu očekivati vjernost svojih radnika samo zato jer im isplaćuju plaće, pa makar se prema njima odnose krajnje netolerantno. U takvim slučajevima predanost i odanost moraju se uskladiti sa zdravim razumom i iskrenošću. Slijepa odanost i tvrdoglava ustrajnost prema onome što smatrate svojom obvezom ne znači nikakav nadomjestak za iskrenost; vi se samo skrivate iza dimne zavjese kako ne biste vidjeli ono što ne želite vidjeti. Ponekad je bolno priznati samom sebi da je otac sebična osoba koju ne zanima vaše blagostanje i samo od vas želi da izvršavate svoje dužnosti, kao što je bolno otkriti da šef ne osjeća prema vama nikakvu samilost kad se razbolite zbog prevelikih obaveza koje vam je natovario. Bolje je da se suočite s ovim činjenicama odmah, nego u trenucima kad se osjećate isuviše premoreni ili demolarizirani da biste ih mogli rješiti na konstruktivan način. To još uvijek ne znači da biste trebali odustati od obveza čim situacija postane ozbiljna, već morate preispitati što je to krenulo u pogrešnom smjeru kad se počnete osjećati neugodno i zbog čega, kako biste na taj način pronašli izlaz iz dileme.

Svaki odnos je onoliko dobar koliko i njegova dogovorena pravila.

Kad se nađete u sukobu s dijelom vlastite obitelji, ne možete sebi dozvoliti takav luksuz da ih zamjenite boljom obitelji, pa time postaje još važnije postaviti određena pravila koja će u sebi sadržavati potrebe svakog člana obitelji. Ako osjećate da su vaše potrebe bile zanemarene u prošlosti, o vama ovisi hoćete li to drugima dati do znanja. Ako šutite nitko neće znati da ste nezadovoljni. Drugi ljudi ne mogu čitati vaše misli, čak i ako vas poznaju dugi niz godina.

Uvjerenje je snažna emotivna sila i kad je jednom utvrđena u našim mislima, teško se mijenja. Uvjerenja o vanjskom svijetu i vašoj vlastitoj ličnosti formiraju se u ranoj životnoj dobi.

Ako ste dugi niz godina proveli s ljudima koji prema vama nisu pokazivali nikakvo zanimanje, počinjete vjerovati da ste nevažni i dosadni. Ako ste proveli djetinjstvo kao posrednik između svojih nesložnih roditelja, počinjete osjećati da je svijet nesigurno mjesto i pokušavate ga učiniti sigurnijim brinući se o drugima. Ove rane lekcije se uče u tišini, premda se snažno urezuju u vaš um. Vjera o vašem položaju u tom svijetu postaje sve snažnija jer se ona stječe nesvjesno; vi ne shvaćate vlastita uvjerenja, sve dok se ne suočite s njihovim posljedicama.

Kad prihvatite igru dvostrukih standarda, vaše frustracije se nagomilavaju (op. 'dvostruki standardi' znače kad npr. otac dođe s puta i hvali se veselo kako je u hotelu ukrao ručnike, a kad njegov sin ukrade neku sitnicu svom prijatelju istuče ga zbog toga. Znači njegova je krađa u redu, ali njegovog sina nije.)

Sebičnost nije isto što i samopoštovanje. Ako primjetite da se od vas očekuje nešto što nitko nije spreman činiti, imate pravo na sumnju ili čak odbijanje zahtjeva. Kao što vi poštujete tuđe potrebe, tako bi i drugi trebali poštivati vaše. Molim vas samo bez dvostrukih standarda, pogotovo ih sami ne koristite.

Iskrenost je jedan od osnovnih zahtjeva za održavanje razumne ravnoteže između vlastitih i tuđih potreba. To znači da biste trebali izbrisati frazu 'trebao bih' iz svog misaonog repertoara, osobito ako se ona odnosi na vaše osjećaje. Uvijek kad mislite 'trebao bih' vi zamagljujete i time dovodite u konfuziju svoje osjećaje, pretvarajući potpuno ispravan osjećaj u područje unutarnjeg sukoba koje je teško razmrsiti.

Kad otkrijete uzrok ljutnje, tada možete poduzeti pozitivnu akciju i riješiti ga.

Ne treba se osjećati loše zbog loših osjećaja, nego treba dati sve od sebe kako biste doprli u srž problema koji vas tišti. Dugujete sebi istraživanje svojih neugodnih emocija kda se nađete u određenoj situaciji. Na taj način VI sprečavate prebacivanje vlastitog nezadovoljstva na tuđa leđa, čime bi samo osnažili negativni osjećaji, a problem ne bi bio rješen. Ako vas netko uzrujava svojim postupcima, najprije se morate smiriti i odlučiti što VI želite prije nego što toj osobi ponudite alternativu.

Uzevši u obzir činjenicu da ste svaki dan u životu proveli sa samim sobom, teško je povjerovati da zaista ne možete shvatiti tko ste zaista. Ipak, mnogi ljudi ne mogu ili ne žele sami sebi priznati što im je potrebno u životu da bi bili sretni. To se može dogoditi zato jer drugi nisu vodili brigu o njihovim potrebama ili je, pak, način na koji su iskazali svoje potrebe u prošlosti bio negativno prihvaćen. Ljudi koji su se našli uhićeni u životnoj zamci u kojoj su vječno usredotočeni na zadovoljavanje tuđih zahtjeva, zaboravili su tko su zapravo i često nisu svjesni činjenice da su tijekom tog procesa sami sebe izgubili.

Mnogi smatraju da je sigurnije živjeti u emocionalnoj agoniji koju sami stvaraju, nego s tuđim neodobravanjem.

Kritiziranje je dopustivo a ponekad i potrebno, ali na način koji neće dovesti u pitanje dignitet druge osobe.

Kad se priviknete na stres i pritisak, vaš se um na to počinje prilagođavati i stres se više ne registrira svjesno. U tom trenutku pojavljuju se fizički i emocionalni simptomi.

Osjećaj je grizodušja veoma snažan oblik samotorture. Nisu vam potrebni drugi ljudi da bi utjecali na vaše loše raspoloženje, dovoljni ste sami sebi da biste se osjetili bijedno u samo nekoliko sekundi!

Za mnoge ovisnike izlaz iz problematične situacije nazire se tek kad dosegnu dno. Dokle god je uz njih netko na koga mogu prenijeti teret odgovornosti to će i učiniti. Oni će uvijek odrediti nekog kao svog spasitelja i u tome su veoma uvjerljivi.

Ljudi ne postižu rezultate jer ne znaju pregovarati, a zatim odustanu jer vjeruju da ne postoji način na koji bi mogli izići iz svoje teške situacije.

Predbacivanje i manipuliranje:
Održite pregovor s drugom osobom na profesionalnoj razini, bez obzira pregovarate li sa svojim roditeljem, djetetom, prijateljem, susjedom ili poslovnim kolegom. Budite čvrsti i jasni.
Razgovarajte o činjenicama a ne o mišljenjima. Dobro je razgovarati o svojim osjećajima, ali ih nije u redu koristiti kao sredstvo kojim ćete nekog nagovoriti da udovolji vašim željama.
Ako krivite druge, pokušavajući ih na taj način natjerati da promjene svoje stavove, razgovori će umjesto veće suradnje završiti njihovim povlačenjem.

Ako ne znate u kojem smjeru ste krenuli, ne možete se izgubiti, ali nikada nećete stići do cilja. Morate biti svjesni krajnjeg rezultata, prije nego što ga iznesete drugima.

Ubrzo ćete primjetiti da razmišljajući o onome što želite da učini druga osoba, možete tragati za različitim mogućnostima koje biste oboje smatrali prihvatljivima.


22.10.2009. u 13:04 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica