Otpusti prošlost i živi

Avril Carruthers
Izdavač: Planetopija

Ako nas naša prošlost oblikuje, je li to trajno? Možemo li se toga osloboditi?

Da bismo doznali tko jesmo, lakše je krenuti od onoga što nismo.

Cijeli je svijet pozornica, a svi su muškarci i žene tek glumci: imaju svoje izlaske i ulaske, a jedan čovjek za svojega vijeka glumi mnoge uloge. Shakespeare

Tara i Sean su si na odmoru dopustili mnogo više slobode za uživanje. Ukinuli su svoje osobne granice, bili su sposobni bezuvjetno prihvatiti jedno drugo i oboje su u drugome pronašli savršenog partnera. U tim trenucima ljubavi oboje su bili onakvi kakve ih je partner želio, a ne onakvi kakvi doista jesu. Kad su se vratili kući ponovno se našli u ograničenjima svakodnevnog života te u svojoj uvjetovanosti, zapanjili su se uvidjevši koliko su različiti.

Likovi su često automatski načini ponašanja, ovisno o tome gdje smo i s kim smo.

Naš pristup različitim ljudima u određenoj mjeri utvrđuje njihove doživljaje naše osobnosti.

Likovi su naše nesvjesne reakcije na opetovane ili intenzivne situacije koje su se dogodile u našoj prošlosti. U pravilu se razvijaju u ranoj dobi te nastavljaju funkcionirati i u odrasloj dobi jer smo navikli na njih i jer nam 'odgovaraju'. U tolikoj su mjeri dio nas da vjerujemo da jesmo svoj Lik.

Ako smo se u djetinjstvu sukobili s dominantnim autoritetima, možemo razviti Pokoran ili Popustljiv lik, koji nam pomaže. Iako nam to može pomoći dok smo mali, ovisni i ranjivi, kao odraslim osobama nam u pravilu ne pomaže. S druge strane, ako ne volimo biti pod nadzorom, mogli bismo razviti lik Buntovnika. S njim bismo se trebali osjećati snažno u određenim situacijama, a taj obrazac mogao bi se nastaviti u odrasloj dobi, čak i kad nije primjeren, pa se tada pitamo zašto se svi sukobljavaju s nama i zašto je život toliko težak.

Lik Djevojčice možda neće funkcionirati ako žena upozna nekoga tko želi da ona bude samostalnija ili da preuzme odgovornost za sebe.

Da bismo shvatili kako se pobuđuju automatske reakcije, moramo proniknuti dublje, dalje od fizičkog tijela, u razne slojeve našeg energetskog polja – u naša suptilna tijela – i složene načine njihovih međudjelovanja s našim ponašanjem. Suptilna tijela vezana uz Likove jesu eterično tijelo ili tijelo životne sile, astralno tijelo koje se odnosi na emocije i misli, te egoičko tijelo kao nositelj višeg jastva.

Prenosi se energija misli, a ne nužno i njezin sadržaj, a prijenos se odvija putem astralnog tijela.

Samskare su emocionalne nagazne mine zakopane u nama.

Okus mema suptilno opažamo putem svojeg astralnog tijela. Osim jasno određenih pravila i propisa, postoje i prešutni prihvatljivi načini ponašanja, neizrečene zabrane i tabui. Novi zaposlenici ili članovi koji su usklađeni, ili su sposobni prilagoditi se memu organizacije, bit će uspješni kao da ih štiti dobroćudna viša sila. Oni koji nisu osobito sposobni prilagoditi se, ili oni koji se svjesno ili nesvjesno bune protiv hijerarhije, često se osjećaju iskorištenima.

Mem je astralno tijelo organizacije, kojega zaposlenici održavaju svjesnim prihvaćanjem vrijednosti, zamisli i emocionalnog tona. Svaka organizacija privlači i oblikuje Likove koji odgovaraju njezinu osobitom memu, i odbacuju one koji mu ne odgovaraju.

Memi su takvi, često kažnjavaju Lik koji ode predaleko u bilo kojem smijeru.

Koristan način prepoznavanja različitih Likova u sebi i drugima jest njihova mjera osobnog prostora. Naš osjećaj osobnog prostora proizlazi iz našeg astralnog tijela. (Proširite svoje astralno tijelo).

Na evolucijskom putu prema višim emocijama strah čini prva vrata. Mogao bi nam nakratko prepriječiti put, a kroz njega moramo proći. Strah podiže našu svijest i može biti snažna motivacijska sila. Našu energiju podiže na razinu koja opstanku pogoduje više nego bezvoljnost, tuga ili nesvjesno zamjeranje. No, unatoč tome, strah ima svoje zamke. Ako bježimo od njega, poričemo ga ili potiskujemo, strah može otvrdnuti našu energiju i pretvoriti je u nemoć paralize. Kad se suočimo sa svojim strahovima i pobjedimo ih, sposobni smo otključati vrata proaktivnijeg života.

Koliko god je zanimljivo otkriti postojanje Likova u sebi i drugima, još je zanimljivije opaziti da se Likovi često pojavljuju u parovima suprotnosti – i da se, ovisno o okolnostima, možemo promjeniti iz jednog Lika u njegovu potpunu suprotnost. Stoga Partijanerica na izlasku s prijateljicama, sama kod kuće može biti Melankonična, a muškarac koji je na radnom mjestu Miš, kod kuće može biti Tiranin.

Emocionalna klackalica: Općenito gledano, svaki par obuhvaća slab i jak Lik. Ako ih pozorno promatrate, opazit ćete da očituju dvije krajnosti kontinuuma energije – moć/nemoć il aktivnost/nepokretnost. Jedan je Lik odlučan, a drugi bezvoljan; jedan je kreativan, a drugi destruktivan. Ili je jedan gnjevan, a drugi tužan, jedan se ranjava samokritikom i prezirom, dok si drugi grandiozno umišlja genijalnost.

Premda odjednom možemo biti samo u jednom Liku iz para, njihova je ravnoteža važan čimbenik. Dakle, kad se jedan Lik ostvari do svojih granica, svojevrsna napetost usmjerava nas njegovoj suprotnosti. Ravnoteža nije uvijek pitanje jednake količine vremena provedene u Likovima, već intenziteta emocija u Liku.

Kad opazimo svoje likove i ustanovimo njihove izvore, dobro je zauzeti stav 'pa što?'. Kao što za kišnog vremena jednostavno uzmete kišobran ili kabanicu i ne dopuštate da vas malo kiše (ili Lik) spriječi u onome što želite činiti. S druge strane, ne ponašajte se kao da vani zapravo nije vlažno.

...osjećao bi se kao da granice ne postoje.

Intimnost znači zadržavanje sebe te istodobno otvaranje pogledu osobe čije nam je mišljenje vrlo važno. Ako nam je partnerovo mišljenje o nama samima važnije od vlastitog, izbjegavat ćemo intimnost. Zbog straha od odbacivanja izbjegavat ćemo pokazati svoje dubine, svoje želje i strahove.

Vježbala je reći 'ne' bez histeričnosti, te reći 'da' bez osjećaja krivnje.

Svijet interneta je jedinstven. I dalje je uglavnom svijet mladih, onih koji prva životna iskustva stječu na tipkovnicama, koji nauče tipkati prije no što nauče pisati tiskana slova i koji se oslanjaju na automatsku provjeru pravopisa umjesto da pogledaju u rječnik. Njihov se način razmišljanja razlikuje od načina razmišljanja prije digitalnog doba, a možda je čak posrijedi nova razina evolucije uma. Takav je um često skloniji tehnologiji nego ljudskim vrijednostima, a najviše mu pogoduju virtualna okružja u kojima je trenutno zadovoljenje navodno češće moguće no što je nemoguće.

Ne postoji socijalno raznovrsna zajednica koja bi uravnotežila takva iskustva, koja bi dala smisao trudu i postignuću, koja bi potaknula prevladavanje letargije i nedostatka motivacije. To je put najmanjeg otpora – a takav put nikada nije omogućavao dojmljiv razvoj.

Premda nas uobičajeni emocionalni utjecaji našeg astralnog tijela mogu odvratiti od življenja vlastita života, tu je i dalje naše egoističo tijelo, nositelj višeg jastva, koje nas povezuje s onime što doista jesmo. Naše egoističko tijelo najbliže je onome što jesmo kao vječna bića i najdalje je od naših fizičkih tijela. To je tijelo najbliže duhu. U njemu možemo iskusiti bivanje, stanje u kojemu znamo da smo uvijek sjedinjeni s cijelim svijetom.
U egu ne razmišljamo već znamo. To je znanje izvan granica misli ili sjećanja jer nije ograničeno našim mozgom ili umom. Umjesto reaktivnih emocija astralnog tijela, uvjetovanih našom prošlošću, možemo imati bezuvjetne osjećaje ega, duboke, sadašnje, ali ipak bezvremene. Ti su osjećaji toliko drugačiji od našeg normalnog, vezanog, astralnog odnosa s okolinom da se moramo naviknuti na njih.
Toliko smo naviknuti na neodoljiv osjećaj reaktivnih emocija u univerzumu svojega Lika da možemo postati ovisni o funkcioniranju na nervoznoj energiji koja na taj način nastaje. Tek kad se naviknemo na nereaktivnost, osjećamo koliko su reaktivne emocije škodljive i prividne. To ne znači da reaktivne emocije nisu stvarne – intenzivne su i stvarne – ali bi mogle proizlaziti iz nečega što se dogodilo kad su nam bile tri godine. Od tada se to nastavilo događati povremeno, potaknuto asocijacijama iz okružja ili privučeno sličnim vibracijama naših samskara pa je dodano mnogim prošlim iskustvima. Neprimjereno je – i nedjelotvorno – u odrasloj dobi reagirati onako kao bi reagiralo trogodišnje dijete.

Prihvaćanje odgovornosti za samoga sebe znači i da više ne očekujemo da će se drugi promijeniti. Međutim, paradoksalno je da promjenom samoga sebe i vlastitih stavova možemo čudesno promijeniti odnos drugih ljudi prema nama. Posrijedi je težak, dugotrajan rad, ali kad steknemo takvu moć, oslobađamo se ne samo zamki Lika veći i gurua te svih drugih koji imaju moć nad nama.

Kad se oslobodimo nesvjesnih postupaka, 'negativnih' emocija i misli koje nam donose neželjene rezultate, kad se uvjerimo da energija kojom zračimo ne privlači nesreću, možemo početi u svoj život privlačiti ono što doista želimo.

Ništa na svijetu nije mekše i prozirnije od vode, pa ipak, u obrušavanju na tvrdi kamen ništa nije snažnije od nje! U tome je ništa ne može zamijeniti. To da nejako moće svladati snažno, a meko ono što je tvrdo, to znaju svi, ali nitko se toga ne pridržava. Lao-Tzu, Tao Te Ching

Činjenica da je lik moguće potrošiti upućuje na rješenje cijele predstave.

Mnogi ljudi sa sindromom kroničnog umora ujedno su u određenoj mjeri deprimirani – što je razumiljivo budući da je njihova energija vrlo iscrljena, imunološki sustav vrlo narušen, a tjelesna bol koju svakodnevno doživljavaju često je nepodnošljiva.
U mnogi slučajevima dublji uzroci obuhvaćaju potiskivanje gnjeva od rane dobi. Gnjev se možda smatrao društveno neprihvatljivim. Obitelj je možda od najranijeg djetinjstva obuhvaćala agresivnu osobu ili nasilnika, pa je svaki izraz njihova vlastitoga gnjeva bio dočekan brzom i nasilnom osvetom. ... jedini mogući naćin koji pomaže je ispisivanje vlasititih emocija s ciljem rasterećenja.

Vrijeme je za odabir prioriteta: sadašnjost i budućnost ili prošlost? Očito je da prezaposleni, uspješni ljudi obave više posla. Oni planiraju, određuju prioritete, u svojem rasporedu nalaze vremena za rad, odmor i rekreaciju, te u njega redovito uvode učenje i upoznavanje nove teme koja ih zanima. Puni su entuzijazma i učinkoviti te ne gube vrijeme na ono što ne mogu promijeniti. Odgovornosti prihvaćaju samopouzdano. Poštuju dogovore i mijenjaju ih samo dogovorno. Pouzdani su i dostojni povjerenja. Motivirani su ushićenjem i zanimanjem, a ne reaktivnom emocijom.
Na putu prema tom poželjnom stanju naša se energija uzdiže na nove razine, isprva postupno, pa smo u manje vremena sposobni ostvariti više. Suočavanje s izazovima koji nam se nađu na putu u to vrijeme znači da se pripremamo za viši stadij osobnog razvoja. Sposobni smo odgovoriti na situacije za koje prije nismo imali vremena ili smo ih jednostavno zanemarivali. Sposobni smo i trebali bismo prihvatiti više odgovornosti jer upravljamo većim dijelom svojega života i možemo biti učinkoviti u svemu čega se prihvatimo. Umjesto da budu beznačajne krize ili krize koje je moguće izvjeći, problemi postaju zanimljivi izazovi.

Ono što u toj fazi svjesno moramo promijeniti jest dovršavanje nedovršenih poslova, osobito ako imamo naviku ostaviti poslove napola ili neprimjereno dovršenima.

Sve što je ostalo nedovršeno, naše ili tuđe, crpi našu energiju i vuče nas natrag u prošlost – makar samo u gnjevnoj reakciji. Na taj smo način skloni povećavati nered. Međutim, ako posao dovršimo bez opterećenja možemo prijeći na sljedeći tako da nam pozornost ne odvlače druga područja.

Tri gune hinduizma:
Prva je rajas, pokretačka, dinamična energija stvaranja ili prevladavanja – usredotočena na cilj i proaktivna, često pokretana žudnjom. Druga je satva, koja je mir, jasnoća, mudrost, ispunjenje i nevezanost – energija postojanja. Treća je tamas, tromost, inercija i nesvjesno neznanje – energija propasti i smrti.
Ako znamo primjereno uravnotežiti ta tri stava, sposobni smo u minimalnom roku postići vrlo mnogo.

Ne dopustite da zbog sposobnosti obavljanja više poslova odjednom neki poslovi ostanu neobavljeni. Međutim, ako je projekt predugo stajao nedovršen ili ga zbog nekog razloga niste sposobni dovršiti, ostavite prošlost u prošlosti i napustite je bez kajanja. Tek tada možete započeti nešto novo s entuzijazmom kojega taj projekt zaslužuje i koji ga može daleko odvesti.

Na putu kroz osobne stadije evolucije Likovi su naša prva mogućnost da uvidimo tko bismo mogli biti. Ujedno su blagoslov i prokletstvo. Isprva nam pomažu preživjeti. No kad uslijed navike postanu kruti i kad ovladaju nama, ograničavaju nas do točke gušenja. U tom se trenutku moramo osloboditi njihovih sputavajućih ljuštura i razviti se u svoje jastvo.

22.10.2009. u 12:10 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica