| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Jedinstvom jesmo
- 16:30 -
Komentari (48) -
Isprintaj -
#
|
Najavile se razne teme iz onih prostora gdje ja kao da više nisam ja. To je onaj prostor u kojem ni vrijeme više nije što je za života, a prostor dimenzija nema. Točka i beskraj istovremeno. Htijelo bi se riječima pokušati u slijedu kazivanja dosadšnjom spoznajom. Kazivati još uvijek imenom mojim, životom. Prolazio sam godinama i mjestima; gledao i doživljavao, nastojeći vidjeti izvorišta razlozima, da vidio bi tko sam i što je sve ovo. Vidjeh povezanost svega u svijeta. Svaki dijelić svemira djeluje na svemir i obrnuto. Često sam rekao, da mene čini sve ono što ja nisam. Na taj način nestaje granica mene. Gledajući tako, bez granica, samo jedinstvo jest, a sve ostalo je ustvari refleksija jedinstva postojanja. I sada se nađoh pred novim pitanjem. Zar postoji ta točka kojom sam dat, kad sve što me čini jest jedinstvom? Zar jest to materijalno ništa, što mene čini? Bio je to problem koji nije mogao riješen u meni biti odmah. Je li moguće odrediti mjesto u beskraju? Mjesto u kojem jesam jedino točkom dat. I bilo je to novo gledanje koje većina ljudi ne želi niti čuti, a kamoli njime raditi kao mogućom stvarnošču. Ja sam pitao i neću stati. Koga? Kako koga? Krenuo sam. Odgovori su u vremnu, u životu. Nije to mogla misao, onako na prečac, kako često čini. Ona stvara pretpostavke u meni da krečem putem i spremnost da prihvatim novo viđenje, ali uvijek životom, na način moj. Naravno, nove će me spoznaje mijenjati. Sa vremenom ću moći vidjeti i ono što je većini nevidljivo, jer ću biti drugačiji. Mijenjati će mi se red vrijednosti životnih. Mijenjati će mi se svijet, a njime i ja sve dalje. Riječ i misao su mi za sada sredstva kazivanja. Od malena sam učen govoriti. Kada čujem kako svemir bez riječi pjeva, nastojim to ovako riječima prikazati. A svemir, kako do njega? On je svagdje, a ja sam tek jedna točka u njemu. kao suprotni polovi smo. Opet igra suprotmosti. Vidjeh je kao osnovu života. Suprotnost pokreće procese i stvara vrijeme i prostor. Sve je to u nekom analitičkom pristupu. Takav pristup priznaju nauke u čovjeka. Ipak, sve to može biti samo u zajedništvu svega. Svaki od tih pristupa i pogleda tek je istrgnuti dio i nosi suprotnosti u sebi i podržava proces postojanja i ide putem životai promjena. Kako onda time vidjeti istinu? Kako vidim, time što vidim, da je to tako nemoguće. Krećem prema tako nedokućivom. Idem dalje. Ne sudim da je nemoguće, već da je TAKO nemoguće. Nastaje muk, mada misli se još trude. Vrte se misaoni filmovi i pitanje se pojačava: 'Zar je moguće da se mišlju dalje ne može?' Pokušavaju se transformacije. Traži se put, ali se ne odustaje. Osnova sigurno postoji. Ako je nema, što je onda sve ovo? Zar je moguće da je pitanje krivo? Vidio sam u mom životu puno krivih pitanja, a ona uključuju krive pretpostavke,o kojima se ne raspravlja. Uvijek je moguće postaviti sumnju u valjanost pitanja. Tako postoji mogućnost, da su pitanja put bez cilja, valjanoga. U zori života na ovoj planeti, a vjerojatno i na drugim mjestima u svemiru, stvarali su se sistemi održivosti. U raznolikosti dijelovi su nastojali sačuvati svojnost. Živa bića na ovoj planeti stvarala su sustav živaca kojima se prenosila informacija. S vremenom se pokazalo dobrim i njihovo sakupljanje, kako bi se brzo i ispravno reagiralo i tako opstalo. Tako se stvarao mozak i pamćenje. Trebalo je to živim bićima da bi opstali u jakoj konkurenciji živih jedinki. Eto razvio se tako i ljudski mozak, pa i svijest o sebi je njime podržana. Tako gledano postoji materijalan svijet i procesi u njemu. Ti procesi su iznjedrili i nas ljude, pa tako i mene. Suhoparno, zar ne? Da sam ja samo proces? E, neću tako! Kad bi to bio proces raznih procesa u njemu, pa nas ne bi bilo. Joj, joj, joj, kud misao vodi? Najviše ljudi tu odustane i prihvati kao aksiom svoje postojanje i misao kao osnovu. Razvija se ego i borba za opstanak, pa i u profinjenim oblicima. Ja u stado još ne bi. Vidim još puno toga što se može. Imam još podosta raznih kvaliteta kojima mogu djelovati i kretati se putem svojim. Osjećaji, dozvoljavanje promjena, priznavanje, suosjećanje, ljubav ... Misao ne treba odbaciti. Nije ona kriva što sama ne može do cilja. Ta kako bi to bilo, da ona dođe do cilja i da onda poziva mene, onog istinskog, da joj se pridružim. Do istine treba cjelovit doći, zar ne? Kada tako vidim, vidi se novi korak. Cjelovit je cjelinom, a cjelina je ono kada granice nestaju. Vidite li ono što ja vidim? Nije li to divan korak? Cjelovitošću se i djeluje. Velika je to priomjena. Volim vas sve sestre i braćo. Mi smo isto, ali zrcaljeni za života na svojim mjestima. Svatko na svome mjestu i u svome vremenu zrcali jedinstvo postojanja, cijeli svemir. Otuda i raznolikosti, ali kao postojanje, kao život. Najljepše misli šaljem i volim vas ... vaš Mladen ... :) |
Biti praznoglavec
- 22:29 -
Komentari (33) -
Isprintaj -
#
|
Pak mi zgledi kaj da nebu posta. Nikaj mi se po glavi ne mota, kaj bi se tu deti moglo. Kaj da je vu nje šuplina. Nekaj od nekam doleti, i gda se zmislim da nekaj bu, prejde. Kam i zakaj, pojma nemam. Veliju oni navudreni, da je tak dobro. Kak nirvana. Nikaj vu glave, i da je onda sve vredu. Kak je sve tu vu glave nikaj, bi rekel je nikaj v redu, pa je tak sve v redu. Kak praznoglavi se nemrem na nikaj srditi, kaj nikaj vu glavi ni. Se, kolko znam, čovek srdi z glave, kaj ne? Praznoglavec je čist v redu. To je tak za onoga kaj tu glavu ima. Ak pak imate kraj sebe praznoglavca, već to zgledi malo drugače. Kaj z njim morete? Niš. Kraj vas sedi i v daljinu z osmehom gledi. Vas more to i sekirati. Da bi z njim kaj mogli, mu prvo treba z nečim glavu napuniti. Z takvim se poslom puno ljudi zanima. Tu se zmislilo prave nauke. Kak čoveku napuniti glavu da bu z njim se moglo delati kaj se hoće. Tak napunjeni više nebu praznoglavec. Ak ste dobro napunili, bu delel kaj ste šteli. I ni svejeno gdo i zakaj puni. Oni kaj puniju su punoglavci, jer kak bi drugima punili, ak su praznoglavci, kaj taki samo v daljine blejiju. Ima tu još nekaj. Praznoglavcih baš nema puno. Tak su se punoglavci, i to oni kaj delaju nove punoiglavce, zmislili dsa ih napraviju. Kak, se pitate? Klasična i prirodna metoda dugo traje, da bi se skroz novoga napravilo. Zmislili su se da od punoglavcih delaju praznoglavce, kaj bi im mogli glave puniti, onak kak im se sviđa (kak z onim problemom gde se slona strpa u kutiju od šibica). To se dela od onih punoglavaca koji imaju krivo napunjene glave. Mislim da sam bil jasen. Lepo je bit praznoglavec, al ga punoglavcima ni dobro imati kraj sebe. Preznoglavcu je tak sejeno gdo je z njim. Da to ne bi bila zmišlena priča, bi treba i o tehnologiji pripovedati. Ste čuli za one plakate i panoe uz cestu? Televizije i radija znate? Čuli ste i za internet, valda ..? :))) Vite, tu je tehnologija. Su ljudi, neki, to zmislili da bi se ljudi bolj razmeli. Je to bi morti tak i bilo, da stvar vu ruke nisu zeli agresivni punoglavci. Kuriju se na lovu, a su zmislili i kak ju napraviti. Sami nemreju puno, al ak napumpaju druge glave, moglo bi ih se skoristit. I tak je nastala nauka pumpanja glava. Prek one tehnologije, kaj sam rekel, svega se meće i kiti, tak da praznoglavci mam osetiju da je to za njih ono pravo. Tak sa puno raznih napumpavanja se napravi kak cela vojska onih kaj vu glave imaju potrebe, i to baš talkve, kaj bu lovu donela onim punoglavcima, koji su im glave pumpali. Z svačim se glava napuniti more. Onima pod plavim barjakom napunite glavu, da su protiv njih oni pod crvenim. Posle oni punoglavci, za koje se tak pumpalo, moreju svakaj pripovedati i opravdavati se. Skor za sve su krivi oni pod drugim barjakom. Vite, praznoglavcima to nemrete delati. Oni se smijeju i v daljine glediju. Gledim sve te punoglavce kak misliju da su im to svetinje. Bi se potukli za njih. Tu su i reklame. Rihta se kaj kupiti. Važno je lovu zgrnuti, a ne kaj zapraf vredi to kaj se nudi. Nafilani punoglavci osećaju kak su in i sve jen drugom pokazivaju kak to imaju, kak su to kupili. Valda im je to dokaz pripadnosti skupini. Kolko su jake tak napravlene pune glave se vidi po tom, kak se nemreju odviknut od potrebe kojom im je glava nafilana. Poglečte pušaće, narkiće, alkoholičare, navijače, kladitelje ... i puno drugih sličnih. Svi oni delaju z tim lovu za one punoglavce filistre. A i ti punoglaxcci filistri su iste fele, kaj nemreju bez love, isto kak oni tam bez cigaretlina, droge, alkohola ... Sve je to ista pesma. Zborno pevanje punoglavcih. Reči bi štel, da ipak ima i dobrih punoglavcih. To su oni kaj si sami glave puniju, da bi ih spraszniti mogli. Od punoglavca napraviti praznoglavca ni baš samo tak. Treba prvo imati razloga. Posle treba puniti glavu z onim z čim se čisti glava od onoga kaj ne valja. Takvi povremeno z tim puniju glave punoglavaca, al onih koji su na čisto došli z namerom da sprazniju glavu od onoga aj ni dobro. I tu su tehnologije v pitanju. To su meditacije, prosvetlenja i takve stvari. Kaj je nakon toga? Kaj mislite? Su to praznoglavci? Bum do sim došel. Ni dobro dalje se furati. Bi me gdo krivo razmel. Če mene pitate kaj mislim, bi rekel: 'Ja jesam praznoglavec z osmehom, al to ni tak kak si puno njih misli.' A kaj z postom? Ga morti vidite? Ja se samo smijem i srdačno vas pozdravlam i volim. To je od srca, a u tom su praznoglavci jaki ... Vaš Mladen ... :) |
Nema posta
- 11:49 -
Komentari (30) -
Isprintaj -
#
|
Od prošloga posta do sada puno je toga kroz glavu prošlo. Razmišljanja razna, predstave razne... Bilo je trenutaka kada samo što nisam krenuo obraditi neku temu za post, ali ipak me nešto zaustavilo. Došlo bi mi da ne pišem, tek da vrtim, da se vrti. Kao da nije bilo one potrebne kristalizacije za kraj, kada se formira jasna slika, stvorena procesima misli i predodžbi. A u svijeta vrijeme ide. Pogledam zadnji post i ono stoji 02. 02. Kud već 10. 02.? Vrijeme je za novi post. A o čemu da pišem? Nekako me preteklo vrijeme. Hm, vrijeme? Prošlo, a ja kao tamo negdje iza. Gdje iza? Pa i ja sam ovdje, ali posta nema, a kao misli se da bi trebao biti. Misli se, ali ga nema. Ustvari ništa ne nedostaje. Ja sam tu, a da psta nema, i to je tu. Tu je čak i mišljenje da posta nema. Znači da je sve tu, što treba biti. Jedino što se misli da bi drugačije trebalo biti. Čak i to razmišljanje je tu. Tu je i razmišljanje da tak ne treba biti. Hm? Zanimljivo. U redu je misliti da ovak nije u redu, a ipak je tak u redu. To nije isto. Kao da se radi o dva svijeta. Jedan je onaj stvaran. U njemu posta nema, a ja, a možda još ponetko nešto mislimo. Drugi, a možda i njih nešto više, su oni u našim mislima. Tamo mi imamo predstavu svijeta koju nadograđujemo svojim mislima. I ta predstava je rezultat i naših gledanja, koja imaju primjesu našeg načina gledanja i prosudbi. Ustvari, kao da drugačije ni ne možemo svijet vidjeti i doživjeti. Zanimljivo je to. Mi uopće ne možemo vidjeti ovaj stvaran svijet u kojem postojimo. To je pomalo nevjerojatno. Zar sam slijep? Sad se već pomalo brinem. Pa ja, ustvari, uopće ne vidim gdje sam i tko sam. Eto, kuda me dovede to da posta nema, a ustvari je sve u redu. Ok, ne vidim stvarnost, nego stalmo petljam i vrtim u svojim mislima i predodžbama svoju sliku stvarnosti. Zar bi trebao ne gledati i ne slušati i ne misliti ...? A što da radim? Vjerojatno bi, što god radio, stvarao iskrivljenje stvarnosti. A kako onda stvarnost vidjeti? Možda je apsurdan moj zahtjev takova viđenja. Možda, ali sam svijestan da stvarnost jest, mada je i to predodžba. Malo sam kao klecnuo. Zar? Misao kao da se ne da. Ja kao da se ne dam. Ja? I opet sam naletel na ono meni krunsko pitanje - tko sam ja? Ha, ha, ha ... kak je to lijepo. Iz ovoga procesa misli nešto se ipak vidi. Mijenja se nešto. Nešto u meni. Možda i u ponekome od vas. Htel bi kaj nemrem, al ipak se nekaj menja. Morti jednoga dana, tko zna .... A kaj za post da denem? Kakvu temu? Nikaj. Da, nikaj. Pozdravljam Te svijete neviđeni. Znam da te ovak ne mogu videti, ali nekak sam ti sve bliže, onak sviješću. A vas prijetaljice moje drage i prijatelji najlepše vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... ( tu sam se iza imena skril ) ... pa, pa drage i dragi moji ... se čitamo i pišemo ... :) |
Negdje, između istine i vremena
- 19:40 -
Komentari (49) -
Isprintaj -
#
|
Negdje u prolazu između istine i vremena zaboravih tko sam. Ponijela me rijeka vremena. Otimajuć se zamkama, što vrijeme ih stvara, ne stižem.... Ne stižem vidjeti tko sam. A tamo negdje između istine i vremena još uvijek me čeka... spoznaja ... spoznaja zaboravljene istine. Vremenski procijep mislima nadu podupire. Istino, put tebi slutim. Viđenje imaginacijom kao stvarnost čvrsta. I tako, kao vanvremeni procijep vremena, vremenom putujem. Kao da ne postojim istinom, nego vremenom. Istinom jesam. To je ona vanvremena iskra, ono svijetlo što život znači. I moje i tvoje i naše. Van vremena i prosrora je, kao svijetlost Istine. Prijatelji dragi, pokušao sam oslikati ono nešto što svatko ima, a kao da zaboravio je. Rođenjem dobismo to, jer bez toga biti ne bi mogli. Neizmjenjena nas prati, ta iskra, kao mogući korektor. Nažalost, mnogi je ne vide. Zaboraviše je brzo poneseni ugodama života. Njoj se okrenuti može životom i slijediti put vremena sa Njom u srcu i duši. Želim vam puno dobrote na vašim putevima i neka vas svijetlost Istine vodi. Ona je naša zajednička Istina. Tako ja vidim. Pozdravlja vas i voli vaš Mladen ... :) |