Komentari

primladenu.blog.hr

Dodaj komentar (48)

Marketing

  • vjeraufanjeiljubav

    hej Mladene, vidim da to sve ima smisla ali jos uvijek to nije shvatljivo. To se ne moze dokuciti razumom to mora biti poklon ta svijest, ja bar mislim.

    Ajde stoj mi dobro, volio bi da mi takve teme opet postanu vaznije, trenutno sam oko materialnoga preokupiran ...

    avatar

    22.02.2009. (17:20)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @vjeraufanjeiljubav - I je. Sve je ovo poklon, ali jedan post je premalo da bi se to razumljivo i prihvatljivo izložilo. Ovdje sam kazivao jedan od putova. Oni su ipak osobni. Ne krećemo svi od jednakih stajališta i imamo različite zablude. Svijest se gradi na postojećem stanju, jer ono se ne može pobrisati. Sve je u promjeni. Važna je volja spoznaje istine. U ovom postu možda netko nađe ponešto njemu vrijedno, ali preporučam razumijevanje. Na sve nejasnoće ću sa puno volje i ljubavi odgovarati. Svako ti dobro Daniele, kao i svim tebi dragima ... :)

    avatar

    22.02.2009. (17:33)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    Ako zora ne svane puta nema do tebe ....evo baš pjeva Kićo;.))
    Sve je u nama i mi smo u svemu ...velika je to istina ....mene muči krščanski dio cijelog postojanja ...pa onda na čas shvatim kako su moje percepcije svega s obzirom na životnu kratkotrajnost i limitiranost tijelom ,vrlo male ,pa ostaje upitno sve ...i tako sve je i sve nije u isti čas ...i san i java to smo mi i prošlost i sadašnjost smo isto ...ali zašto i kamo idemo ?
    Od mnogih odgovora za sada sam samo izabrala onaj ...ja jesam....pitanje ostaje gdje sam?...Volim pitanja i mozganja ,izači iz zatvorenosti i pogledati sve pa i sebe drugačije...ali nije lako kad vidim baš i promjeniti ....lijepo si to sve napisao,osječa se smislenost i ljubav u tvojim riječima.Budi pozdravljen:-))

    avatar

    22.02.2009. (18:01)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    .... kada se pogledamo u zrcalo, znamo da to nismo mi, da je to naš odraz.... ali u našem životu nije tako.... pretvorili smo svoj odraz u svoju stvarnost i mislimo da smo to mi, a nismo... odbacivanjem svog odraza, svojih mišljenja, svega onog čime nam je ispran mozak otkrivamo svoje pravo "ja"..... kada smo odraz pretvorili u stvarnost odvojili smo se od Jednosti, a njegovim odbacivanjem vraćamo se tom jedinstvu.... Istinu ne trebamo tražiti, ona je u nama, samo trebamo odbaciti odraz kako bi ju vidjeli.... Kako ćemo to učiniti?... To mora spoznati svaki pojedinac na svoj način.... to se ne može naučiti....
    ....napisah i ja novi post.... i još sam vam samo htio postaviti jedno, na prvi pogled bezobrazno pitanje, ali ja znam da vi to tako nećete shvatiti:- Da li nas uistinu volite Mladene, ili samo svoju predodžbu o nama?.... svaka tvrdnja je podložna sumnji i preispitivanju, zato postavljam to pitanje.... pozdrav....

    avatar

    22.02.2009. (18:10)    -   -   -   -  

  • Games

    super blog...svrati do mene i ostavi neki komentar...pozz

    avatar

    22.02.2009. (19:19)    -   -   -   -  

  • blogerija

    i mi volimo tebe :)))

    avatar

    22.02.2009. (19:37)    -   -   -   -  

  • meroveus

    "Riječ i misao su mi za sada sredstva kazivanja. Od malena sam učen govoriti." Smatram kako je ovo priznanje ključno u svemu rečenom. Mogao bih čak nadodati kako misli prilagođavamo prema obrascima govorenja. I tako se nalazimo u zatvorenom krugu pokoravanja sugestivnim percepcijama civilizacije. Onaj tko bi pokušao pobjeći tom krugu bio bi otpadnik i neshvaćen, pa ipak bilo je mnogo njih koji su uspjeli drugojačijim jezicima prodrijeti u sirovu misao jedinke uronjene u zajedničko pripadanje beskonačnosti prostora i vremena, a samim time dati i sebe kao prešutni vrijednosni smjerokaz. Glazba prije svega, potom svi ostali vidovi umjetnosti iznjedrit će ljepote bez riječi. Ne mogu se ne sjetiti Van Gogha koji je svoja najljepša djela dao u uznapredovalom stadiju shizofrenije i jedne krilatice njegovog suvremenika: "Van Gogh je bio lud, ali nije dovoljno biti ludim da bi se bilo Van Gogh!"

    avatar

    22.02.2009. (21:48)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @sasvim svejedno - Ono 'ja jesam' vidim kao istinsku vrijednost. Tražeći sebe spoznajom istine, vidim ono 'ja' jako sveobuhvatno. Da, 'ja jesam ono što istinom jesam'.
    Život jedinke je kratak, ali može biti ispunjen, ako se istinski živi. Puno je površnosti i gubitaka zabludama.
    Krščanski dio postojanja? Mislim da je kod nas došlo do usiljenosti u tom pogledu. To nije u interesu prosvijetljenja i dobrote koju kršćanstvo u osnovi zagovara. Spleli su se neki interesi na nivou ovozemaljskih zabluda.
    Drago mi je da osjećaš smislenost i ljubav.
    Samo naprijed, jer život nije prekratak da se istinski voli ... :)
    @Smisao Života - U slijedu koji jest imenom mojim i osjetom sebe jest da smo i mi kao zrcalo. Materija i procesi odražavaju se u nama zrcalenjem svega što nismo. U krajnosti ništa ni ne odlučujemo, pa i naš osjet sebe jest posljedica onoga što nismo. Postojimo prema i po onome što nismo. Razumijevanje procesa i materije je isto unutra i vani, jer prave istinske granice nema. No dat nam je osjet sebe i to je dar i hvala na njemu. Svijestan toga živim darovanim životom u stalnoj zahvalnosti prema svemu što postoji. To ujedno dovodi i do ravnoteže razumjevanjem u istini, kojom se živi. I misli su posljedica onoga što nismo.
    Kako vidim čovjeka, vas? Smijelo pitanje, a vrlo dobro. Nastojim vidjeti svakoga onako kako doživljavam i 'sebe'. Vidim mnoge dileme i zblude, ali znam da me većina ne razuimije i to poštujem. Svi smo mi isto. Kada je netko agresivan prema meni nastojim vidjeti proces. Ja znam da ništa nije moje i to već dugo tako gledam. Drugi me potiču da igram kao da posjedujem i nema smisla opirati se njihovoj želji, kada to ne vide. Zašto stvarati problem gdje ga nema. Jedino sam ponešto njima čudan. . Volim, ali bez posjedovanja, a sretam sam kada je uzvraćeno. Imam jedan primjer u komentaru na koji odgovaram ovim komentarom nešto niže od 'blogerije'. Sretan sam tim komentarom. Mislim da sam bio razumljiv. Idemo dalje i želim ti puno novih viđenja koja će te usrećiti. Osjećam da se to tebi može reći. Svako ti dobro ... :)
    @Games - Hvala ti. Idem ... :)
    @blogerija - Hvala na ovoj radosti. Ovo je uzvraćena ljubav. To treba čuvati i razvijati ... :)
    @bezšavova - Evo i tebe kod mene. A što nego priznati. Život jest priznanje. Priznanjem svega što nisam, tek postajem ono što stvarno jesam. Tvom kritičkom pku neka radost bude poklonjena ... :)

    avatar

    22.02.2009. (22:32)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ne bih želio biti kritičar, i nekako mi je mrska ta preuzeta riječ. RAdije sugovornik, ili šetač. Samo sam htio malo zaviriti u povijest. Naše mišljenje temeljimo na drevnim pisanim ili klesanim mislima. To više smo sretniji kada otkrijemo neko što drevnije nalazište umnina. Vjerujem kako ćeš se složiti da su drevni narodi imali oskudan vokabular, ali su konstrukcijama riječi stvarali sadržajnu jezgrenost misli koje mi tumačimo kao što Talmud tumači Toru. Svatko će dati ponešto u razumijevanju. A što smo mi koji preuzimamo svoju zaboravljenu srž jednostavnosti naučenim šablonama razumijevanja? Nismo li unaprijed uskraćeni u vlastitom razumijevanju kada nam sugeriraju značenje? Jedna cijela nacija u izvitoperenom prihvaćanju Nietzschea, sve uokvireno povijesnim trenutkom odmazde i željom za moći, stvorila je zlo. Potom, interesne grupe u međuprostoru iskrivljenom Marxovom ideologijom nude planetarni socijalizam šireći zlo. Ova moderna era konzumerskog kapitalizma svoju metodologiju preživljavanja gotovo da ima u Protokolima Sionskih mudraca. Sve sam skloniji razmišljanju kako je nužno prihvatiti činjenicu potrebe preispitivanja i prevrednovanja svih usvojenih vrijednosti, ali kako? Bilo bi nužno zahvatiti svaku pojedinačnu svijest, ali kako?

    avatar

    22.02.2009. (23:47)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Ne biti u stadu, kako reče, a biti vjernik, koliko sam shvatio, i šetati svojim putovima a opstati
    u vremenu konzumerskog kapitalizma, kako reče "bezšavova", čini mi se kao nemoguća
    misija osim u teoriji.
    U svakom slučaju kao i uvijek pažljivo pročitam tvoje lamentacije maksimalno se i razložno
    trsim provlačeći svakom rečenicom prateći tijek misli za uhvatiti poveznicu. I kako reče, samo smo točkica u svemiru, mislim da je to dobro. Pozdrav ti Mladene.!!!!

    avatar

    23.02.2009. (00:31)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @bezšavova - Kak mali sam skužil da ljudi pripovedaju. Kad se nekaj veli, onda treba kužiti kaj se htelo. Bitno je, kaj se htelo. Na taj način pomalo ne robujem šablonama. Kasnije sam razvijal svoj pristup svemu i kad mi neko nekaj veli, obavezno tražim smisao i nastojim razumijeti sugovornika. Često nailazim na one kaj puno govoriju, a niš ne veliju.
    Igram dugo, već prek 40 let jednu staru kinesku misaonu igru koja dosta razvija način slikovnog razmišljanja. To mi pomaže u predodžbama. Ta drevna igra kao da nosi neke poruke kroz to da su se njome davno ljudi zanimali. Zanimljivi sklopovi misli su u toj igri. Vještina komunikacije bez riječi, naravno, u okviru pravila. Da, nekada su imali manji vokabular, ali bolje misaone konstrukcije.
    Vidiš, i u ovome, što sam pisao u postu, vidim puno više nego što je rečeno i nego što me velika većina može razmeti. Ne igraju po tim pravilima ... :)))))
    Je, dobro je preispitati. To nebu neka opća akcija, ali će se ljudi pojedinačno preispitivati i po malo menjati. Biti će sve više onih koji će napredovati u tom, nazovimo duhovnom, smjeru.
    Lepi ti pozdrav i čitamo se ... :)
    @fra gavun - Iz tog se razme da nedam svoje misli i viđenja. Ne treba me neko voditi kao prevodioc Božje volje. Tak je to u stadu gde se sluša pastira i peseke kaj okolo trčiju. Na taj način u stadu, mesto Bogeka, slušaju pastira. Če pastir krivo dela, nadrlja čitavo stado. Pastir bi trebal biti dobar. Ovčice do Bogeka tak skor da ni nemreju, osim po volji pastira. Tak se to misli i stvara opće mišlenje.
    Kak mali, a nis odgajan po crkvi, kaj mi tatek bil komunist i to pošteni, sam gledel ove kaj su vu crkve išli i sam si mislil, da ja nigdar nebi išel tam. Zamisli, da ak Bogek postoji, ja sâm k Njemu nebi mogel, onak iskreno, ak bi v stadu bil. Samo se prek velečasnog k Njemu ide. Tak je red. Ja sam navek mislil da je pošteno sam k Njemu prejti. Kak sam odrastal sam sâm nastojal dokučiti smisel i videl da Bogeku mesta ima. I ni to onaj Bogek kaj ga velečasni pripoveda. To je onaj Bogek kaj je meni dozvolil da mu dojdem, kaj po Njemu sam taki, kaj sve ovo je tak po Njemu, i kaj zapraf ni pripovedati nemrem. On mi je i v srcu i v duši. V crkvi su nrzle cigle i kamenje. Razmeš zakaj nejdem v stado? Da su me moji tam slali, ko zna ... Viš ja ovo sve stvarno volim i ne zato kaj mi neko veli da se tak mora ... Petre, svako ti dobro i radost života nek te prati ... :)

    avatar

    23.02.2009. (10:00)    -   -   -   -  

  • Tayana.bloger

    Dobro jutro Mladene, opet šetam tvojim prostranstvom zastajući pri svakoj stvorenoj riječi.
    Svijest je prepuna raskršća i mostova u vremenu,onih beskrajnih puteva kojima putujemo tražeći sebe i svoje mjesto, svoju bit. Točka gdje stajemo ne postoji,ona je beskrajni niz popločenih trenutaka i iskustava našeg života,svakog našeg daha,svakog koraka ,misli,susreta, uspona i padova...i tako unedogled rastemo šireći spoznaje i tražeći odgovore riječima,postupcima,mišlju. I sretan je onaj koji granica ne vidi,jer one doista ne postoje do li one koje sami stvorismo, zidovima koje je tako lako prijeći otvorivši se prostoru i vremenu.
    Dimenzije bića nisu materijalne, u svakom od nas misli su žive i prošlost,sadašnjost i budućnost povezane su u bezbroj točaka koje nas čine jedinstvenim sebi i dugima.Eto,pozdrav od mene...jedne točkice u prostoru i vremenu:))

    avatar

    23.02.2009. (10:13)    -   -   -   -  

  • osmijeh....

    jako si lijepo napisao, veliki osmijeh ostavljam tebi ja :-))

    avatar

    23.02.2009. (11:13)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    dobro jutro dragi prijatelju...lijep ti i uspjesan dan zelim...

    avatar

    23.02.2009. (11:25)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Tayana.bloger - Točkice draga, tak je kak veliš. Tvoje kazivanje je vrlo čvrsto određeno životom. Ma koliko govorila o područjima beskrajnima, vidi se da stojiš s obje na zemlji.
    Svakaj misel znislit more, al z misli videt zapraf kaj je, je lepota. Navek pri misli biti treba, da to ipak samo misel je. Se čovek trudi i to je to, kaj ne. Od malih nog sam gledel kam sam to došel i kaj to je? Kaj da sem od nekam došel? Se koji put tak pitam: 'Od kam?' Pa ak je i od nikam, valda je i to negde? Gledim onak znutra sebe.
    Tajo puno ti lepih trenutkof želim ... :)
    @osmijeh.... - Baš je lepo kaj ti je to lepo. I tebe ja pozdravljam i osmeh ostavljam ... :)
    @mirisdunje - Joj, fala Dunjo. Valda bu, a uz ovu tvoju želju šanse za to su veće. Želim ti sreću i radost ... :)

    avatar

    23.02.2009. (11:40)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    ...kad cijelog sebe damo, tek tada možemo biti cijeli...

    Oblozi idu na zglob :)))

    avatar

    23.02.2009. (16:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Suprotnost pokreće procese i stvara vrijeme i prostor.

    Sviđa mi se tvoja tema... ova rečenica posebno...sviđa mi se pozitivna misao i ljubav kojima isijavaš... :)

    avatar

    23.02.2009. (21:22)    -   -   -   -  

  • Lizamona

    Zato se u Vedama opisuje da se ljudsko tijelo sastoji od nekoliko "tijela". Ne znam ja sad napamet točno kojih i koliko, al nekaj u stilu: materijalno tijelo, energetsko tijelo, duhovno tijelo, i duševno tijelo (ili tako nekako). Dakle, nismo mi samo materija, mi smo materija+energija+svijest+emocije. Vrlo smo složeni.
    Teško je proučiti cijeli svemir, ali jednako je teško proučiti bilo koji njegov dio, jer je cijeli svemir fraktalno sličan sebi u svakom svom detalju, tj. svaki dio svemira je opet "svemir u mom". Zato će uvijek ostati nešto neistraženo, jer ako ima beskonačno detalja za istražit, detalja koji su u neprestanoj mijeni i razvoju, nikad tu neće bit kraja. Nikad ljudi neće moći istražiti sami sebe u potpunosti i to je baš fora, kaj ne? Sami sebi bit bar malo misterij? Pa u tome i jest draž. Kad bi se istražili svi izvori ljudskih razloga tada ne bi više bili zanimljivi jedni drugima, nestala bi znatiželja jer bismo sve već znali, ne bi više bilo opčinjenosti, zaljubljenosti... puno toga više ne bi bilo.

    avatar

    24.02.2009. (07:08)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Koraljka - Točno, jer tek onda imamo čistoću, a to znači da nemamo zabluda. Tada se može činiti iskreno i istinski.
    Fala za oblog. Ja bi ga del na miša. ... :)))
    @ima jedan svijet - Ovo o suprotnosti u djelovanju sam videl, ali onda se rodilo u meni novo pitanje... 'Suprotnost, ali čega?'. Dugo sam tak gledal u nekaj kaj zgledi kak nikaj. Elektromgnetski valovi svih frekvensvija pokretni i stojni. Čestice koje do beskraja nisu nego kak nikaj. Ogromni međuprostori među česticamna ... Sve je bilo kak nikaj kaj se kreće med suprotnostima. Počel sam kužirati da ustvari krivo gledam i da svijet nije ovo kak ja vidim. Gledal sam površno i površinski. Tak sam polako, i na taj način, nalazil realniji svijet, koji većini baš izgleda nerealan. To im je tak, kaj su se zadovoljavali površinskim. Ah, bilo im je tak čist dost.
    Lepi ti pozdrav i čitamo se ... :)
    @Mizalona - Lijepoga razmišljanja u tebe. Znal sam da se iza ove srditosti i bunta nalazi viđenje drugačije istine od one koju forsiraju nametljivci krivih viđenja. Ne samo da vide krivo, nego ne dozvoljavaju drugačija viđenja, misleći da tako štite svoju 'istinu'.
    Ljudsko tijelo se sastoji od više dijelova, ali oni zajedno čine jedinstvo, kao i čitav svemir. Ljudski se može govoriti o analizi i sintezi kao čovjekovu pristupu, ali u stvarnosti postoji cjelovitost. Mi kao da smo svaki po neki iskorak i time činimo procese svoga života. Meditacijama čistimo, koliko živ čovjek može, većinu iskoračene 'materije'. Tada novom sintezom stvaramo novo priznavanjem jedinstva postojanja. To vidim kao put izboljšanja, a ona su uvijek moguća, dok sno živi.
    Kažeš da je teško proučiti cijeli svemir, a i ono u suprot, u usitnjenost. Da, jer to jetakav put, put bez kraja. To se radi mišlju. Zamisli da ne misliš i samo priznaš sve što postoji. Sjediš mirno i dozvoliš svemiru, i sebi u sebi, da postoje. Neka energija nesmetano prolazi. Tada ne tražiš niti istražuješ. Sve postoji prema tebi tvojim priznanjem. Nemaš misao i viđenje toga, ali ono postoji. Zar moraš znati da bi istina bila?
    Viđenje ti sada izgleda kao zanimljivost i neka znatiželja i ljepote kroz to. Svijesno koračaš po dijelovima poput novih spoznaja.
    Kod priznanja jesdinstva cjelovitošću dolaziš do neke opuštenosti i primaš život nekom smirenom radošću i mirom i tako djeluješ na okolinu. Prihvatom istine raduješ se radosti drugih, a onima koji traže pomoć pomažeš. Zbaš da nisi savršena, ali nastojiš činiti dobro, jer ono je smisao postojanja. Po njemu i postojiš. Meni je to jako zanimljivo.
    Bilo mi je ugodno ovim razgovorom kroz komentare i svako ti dobro ... :)

    avatar

    24.02.2009. (09:32)    -   -   -   -  

  • Lizamona

    Da, povremeno svatko doživi i takvo stanje kad "dolaziš do neke opuštenosti i primaš život nekom smirenom radošću i mirom i tako djeluješ na okolinu". Lijepo si to opisao.
    No to stanje ne potraje dugo, kao što ne može potrajati ni ljutnja ni neka druga emocija. Da nije tako nikd se ne bismo pokrenuli, jer ipak nas više pokreće nezadovoljstvo. Kad bismo bili svime uvijek zadovoljni ne bismo imali potrebu za promjenama.
    I meni je lijepo čavrljat s tobom, jer pišeš o sličnim stvarima kao ja.

    (Ja ti inače govorim "ti" jer je internet takav medij da smo svi nekak prisni. A ono gore u mom prvom kometraru je lapsus u pisanju, trebalo je biti "svemir u malom" a ne "u mom".)

    avatar

    24.02.2009. (11:15)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    I kako sad bilo što replicirati, ili se neslagat...? Nema šanse kad ti to sve tako lijepo i mudro uzdižeš ljubav... pozdrav moj prijatelju...

    avatar

    24.02.2009. (11:37)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Mizalona - Stanje smirenosti, o kojem sam govoril, ne traje dugo, pogotovo ne dok čovjek počinje tako raditi. Ako je spontano isto brzo prođe. Međutim , kada to bude dio viđenja života na način sagledavanja sebe i toga što ga čini, to postaje učestalije i mijenja čovjeka. Jednostavno vidiš svijet ljudi koji jure, a ne vide kuda. Sve manje je naglašena misao, a sve više postaje viđenje. Mislim na ono viđenje iznutarnje, gdje se ne gleda ovim očima. To je kao kada osjetiš tko je kakav. Tako ona stanja smirenosti postaju sve dominantnija. Nezadovoljstvo prestaje biti pokretač, u čovjeku, ali nezadovoljstvo se nalazi viđenjem u drugima. Mnogi ne vide kako ga se riješiti, a žele to.
    Vidim i ja sličnost i zato komentiram kod tebe. Tvoja obrambena grubost me nije otjerala, nego mi je baš i zanimljiv način tvoga reagiranja.
    Naravno, 'ti' je pravi pristup. Ja sam bloger i godine su tu tak usput. U duši sam vrlo mlad, ali je podosta toga životom stećeno.
    Svako ti dobro želim i komentiramo se dalje ... :)
    @Rib@rnica - Franc, prijatel moj stari, kaj znači. Samo ti daj, reci nekaj. Kak si, kak doma, kad se bumo vidli i tak? Puno lepih stvari i radosti Tebi i voljenim Tvojima ... :)

    avatar

    24.02.2009. (13:19)    -   -   -   -  

  • potravlje moje

    misao bez duše je kao auto bez goriva, a vi, dragi moj prijatelju i susjede, nipošto niste bez goriva!

    veliki pozdrav i blagoslov božji vam šaljem

    avatar

    24.02.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • Mi@@@

    jako lipo napisano....

    ...pozdrav...

    avatar

    24.02.2009. (20:07)    -   -   -   -  

  • Tayana.bloger

    a kak se igra hobby-go? štapići,karte,kocke?pozdrav od točkice iz susjedne galaksije:)

    avatar

    24.02.2009. (21:57)    -   -   -   -  

učitavam...