| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Najavile se razne teme iz onih prostora gdje ja kao da više nisam ja. To je onaj prostor u kojem ni vrijeme više nije što je za života, a prostor dimenzija nema. Točka i beskraj istovremeno. Htijelo bi se riječima pokušati u slijedu kazivanja dosadšnjom spoznajom. Kazivati još uvijek imenom mojim, životom. Prolazio sam godinama i mjestima; gledao i doživljavao, nastojeći vidjeti izvorišta razlozima, da vidio bi tko sam i što je sve ovo. Vidjeh povezanost svega u svijeta. Svaki dijelić svemira djeluje na svemir i obrnuto. Često sam rekao, da mene čini sve ono što ja nisam. Na taj način nestaje granica mene. Gledajući tako, bez granica, samo jedinstvo jest, a sve ostalo je ustvari refleksija jedinstva postojanja. I sada se nađoh pred novim pitanjem. Zar postoji ta točka kojom sam dat, kad sve što me čini jest jedinstvom? Zar jest to materijalno ništa, što mene čini? Bio je to problem koji nije mogao riješen u meni biti odmah. Je li moguće odrediti mjesto u beskraju? Mjesto u kojem jesam jedino točkom dat. I bilo je to novo gledanje koje većina ljudi ne želi niti čuti, a kamoli njime raditi kao mogućom stvarnošču. Ja sam pitao i neću stati. Koga? Kako koga? Krenuo sam. Odgovori su u vremnu, u životu. Nije to mogla misao, onako na prečac, kako često čini. Ona stvara pretpostavke u meni da krečem putem i spremnost da prihvatim novo viđenje, ali uvijek životom, na način moj. Naravno, nove će me spoznaje mijenjati. Sa vremenom ću moći vidjeti i ono što je većini nevidljivo, jer ću biti drugačiji. Mijenjati će mi se red vrijednosti životnih. Mijenjati će mi se svijet, a njime i ja sve dalje. Riječ i misao su mi za sada sredstva kazivanja. Od malena sam učen govoriti. Kada čujem kako svemir bez riječi pjeva, nastojim to ovako riječima prikazati. A svemir, kako do njega? On je svagdje, a ja sam tek jedna točka u njemu. kao suprotni polovi smo. Opet igra suprotmosti. Vidjeh je kao osnovu života. Suprotnost pokreće procese i stvara vrijeme i prostor. Sve je to u nekom analitičkom pristupu. Takav pristup priznaju nauke u čovjeka. Ipak, sve to može biti samo u zajedništvu svega. Svaki od tih pristupa i pogleda tek je istrgnuti dio i nosi suprotnosti u sebi i podržava proces postojanja i ide putem životai promjena. Kako onda time vidjeti istinu? Kako vidim, time što vidim, da je to tako nemoguće. Krećem prema tako nedokućivom. Idem dalje. Ne sudim da je nemoguće, već da je TAKO nemoguće. Nastaje muk, mada misli se još trude. Vrte se misaoni filmovi i pitanje se pojačava: 'Zar je moguće da se mišlju dalje ne može?' Pokušavaju se transformacije. Traži se put, ali se ne odustaje. Osnova sigurno postoji. Ako je nema, što je onda sve ovo? Zar je moguće da je pitanje krivo? Vidio sam u mom životu puno krivih pitanja, a ona uključuju krive pretpostavke,o kojima se ne raspravlja. Uvijek je moguće postaviti sumnju u valjanost pitanja. Tako postoji mogućnost, da su pitanja put bez cilja, valjanoga. U zori života na ovoj planeti, a vjerojatno i na drugim mjestima u svemiru, stvarali su se sistemi održivosti. U raznolikosti dijelovi su nastojali sačuvati svojnost. Živa bića na ovoj planeti stvarala su sustav živaca kojima se prenosila informacija. S vremenom se pokazalo dobrim i njihovo sakupljanje, kako bi se brzo i ispravno reagiralo i tako opstalo. Tako se stvarao mozak i pamćenje. Trebalo je to živim bićima da bi opstali u jakoj konkurenciji živih jedinki. Eto razvio se tako i ljudski mozak, pa i svijest o sebi je njime podržana. Tako gledano postoji materijalan svijet i procesi u njemu. Ti procesi su iznjedrili i nas ljude, pa tako i mene. Suhoparno, zar ne? Da sam ja samo proces? E, neću tako! Kad bi to bio proces raznih procesa u njemu, pa nas ne bi bilo. Joj, joj, joj, kud misao vodi? Najviše ljudi tu odustane i prihvati kao aksiom svoje postojanje i misao kao osnovu. Razvija se ego i borba za opstanak, pa i u profinjenim oblicima. Ja u stado još ne bi. Vidim još puno toga što se može. Imam još podosta raznih kvaliteta kojima mogu djelovati i kretati se putem svojim. Osjećaji, dozvoljavanje promjena, priznavanje, suosjećanje, ljubav ... Misao ne treba odbaciti. Nije ona kriva što sama ne može do cilja. Ta kako bi to bilo, da ona dođe do cilja i da onda poziva mene, onog istinskog, da joj se pridružim. Do istine treba cjelovit doći, zar ne? Kada tako vidim, vidi se novi korak. Cjelovit je cjelinom, a cjelina je ono kada granice nestaju. Vidite li ono što ja vidim? Nije li to divan korak? Cjelovitošću se i djeluje. Velika je to priomjena. Volim vas sve sestre i braćo. Mi smo isto, ali zrcaljeni za života na svojim mjestima. Svatko na svome mjestu i u svome vremenu zrcali jedinstvo postojanja, cijeli svemir. Otuda i raznolikosti, ali kao postojanje, kao život. Najljepše misli šaljem i volim vas ... vaš Mladen ... :) |