mislila sam da su me u Večernjaku namjerno izbjegavali. slala sam priče i nakon nekog vremena, uvrijedila se.
naravno da to nema veze s izbjegavanjem, ima veze samo s ogromnom količinom priča koje im stižu, a i s kvalitetom valjda.
no evo, osvanuo je i taj dan. javio mi 'dobar, loš, zao' da se danas u subotnjem (17.9.) Obzoru može pročitati i moja priča.
više nisam uvrijeđena, nego ono, hepi.
odmah sam otišla kupiti pet Večernjaka. Za starce, za muža koji na poslu ima sve ikad objavljene moje priče, za sestru, i za doma dva za svaki slučaj.
ima je i na internetskom izdanju Večernjeg, u rubrici 'nagradna priča', pa tko ima živaca čitati na ekranu, samo neka čita.
i da upozorim: priča nije ni duhovita, ni slatka ni zabavna.
vrlo je mučna.
|