prepreke

Kao što je tu jedan bloger sve popljuvao, osjećam se obaveznom da ublažim stvari. Neću se prepucavati, ali ipak...
Ferić je zakasnio, ali lijepo se ispričao.
Prostorija u koju su nas smjestili bila je zbilja mala, ali sljedeći put smo sjedili u prednjem prostoru.
Gospođa koja je došla s djecom, otišla je čim je čula zadaću, i više neće doći s djecom, i isto se ispričala.
Znam da su sve naše majke jednom morale dovesti nas, svoju djecu, negdje gdje nam nije bilo mjesto, i svima je bilo neugodno, i sve su se ispričale i zato nećemo pljuvati po konkretnoj gospođi. Uvijek se može dogoditi da nemate kud s djecom. Dobro je da ima volje i tako doći na radionicu.
Ferić je dao zadatak, i već na tom prvom satu dobila sam što sam htjela: sitne i krupne zanatske štoseve koje ja kao amaterska piskinja na znam.
I na drugom satu je bilo tako.
Tada Ferić nije zakasnio, ali puno njih jest.
Eto, vratila sam loptu.
Jel?