Mislim kako je sada ovo najveća prepreka. Ako nju uspješno prijeđem, to je onda to. Sutra zovem, jer sam danas radila svo moguće vrijeme i nisam mogla zvat.
Oni to imaju na polici kao i stotine drugih rukopisa. Ona je to pročitala, sad mora i on. Njega se lovi jer je rasprodan. Kad on da zeleno svjetlo, to je početak jedno velikog prijateljstva.
Zato ne mogu ići sa drugima, koji mi nude neke jednostavne i nevidljive opcije. Jako su ljubazni, ali...nekako imam osjećaj da ovaj prvi mačić ne samo da neće biti bačen u vodu, nego će biti pogodak u sridu.
Zato se ne dam.
Što se zbiva u međuvremenu?
Pišem novu slikovnicu, jako zgodnu. Zamislila sam ju kao jednu priču dosta ilustriranu, na svakoj stranici nešto teksta i jedna slikica. Oko 30 do 40 stranica.
Vidjela sam da to pali. Ako ima puno teksta, djeca gube interes. Žele manje teksta. To je valjda ta nova generacija.
Eto.
|