prepreke

Neki dan sam se dogovorila s prijateljem za kavu. No, na kraju smo imali samo 20 minuta jer smo oboje kasnili. Kak ti se žuri po dijete u školu? Kaj nije u boravku? pita on. Gle, neke dane radim do 4, a neke samo do 12. Kad radim kraće, jurim po nju jer.....Nisam znala kaj da mu velim. Mi se svi žurimo doma. Lijepo nam je kad uspijemo još jedan dan osim nedjelje ručati zajedno. Njemu je to vjerojatno neshvatljivo. Pa dijete čuvaju ljudi, ne? Kaj sad moram baš jurit. Vezana si i sputana, kaže on meni. Nisi slobodna. Došlo mi je da ga puknem šakom u glavu. Vjerojatno je bio uvrijeđen jer ga nisam stavila ispred tih mojih mušica. Rekla sam mu da ću bit slobodna u penziji. Tada ću ispijati beskonačne kave s kim god treba i ne treba. A sada? Sad spadam u luđakinje koje jure po djecu ranije nego što je propisano.
E, da. Kad sam mu rekla za slikovnicu, tj. bolje reći knjigu, umro je od smijeha. To ti niko neće izdat. Niš ne buš zaradila. Bolje ti je........
Više ga nisam slušala. Sad imam lakmus za prijatelje.
Razumijem da ne razumije moje jurenje po dijete. Ali ovo...Pravi primjer idiota kojeg od sad izbjegavam. Krug poznanika mi se sužava. A ja sam sve zadovoljnija.