Jesenje nade
U rujanske dane dvorišta mirišu
ajvarom i džemom, rakijom i vinom,
oblaci sa juga dozivaju kišu,
dok se vjetar šulja sanjivom dolinom!
Na suncu se ljeska, nečujno treperi,
skupljajući svjetlost za sumorne dane,
raznoliko lišće. U rane večeri
kao plamen svijetle olistale grane.
Sjećanja se nižu u jesen života,
umivena čarom izmaštana sjaja,
odmičemo grubost, neka sja ljepota,
a u srcu nada i predokus raja!
VICE VERSA
Novi roman Ankice Tomić obiteljska je priča koja se događa u samo dva dana, što je posve dovoljno da sveznajući pripovjedač uđe preko zidova u kuće i odnose među članovima šireg obiteljskog stabla Vice Drče i Nikole Glavine. Cijela ta prozna konstrukcija zapravo izgleda poput čudnog kaleidoskopa – tek okvir pukih slučajnosti drži ih povezane u cjelinu. Naime, u fragmentarnim minijaturama, međusobno isprepletenima i dinamično napisanima, čitatelji saznaju o onome o čemu se obično pred drugima šuti. Pažljivo navučene maske padnu s lica gotovo svih članova u trenutku kada nestaje Nikolin sin Lucio, pa u potragu za njim krenu oni koji su ga poznavali.
Ova proza pisana je jednostavno, bez cifranja, velikih riječi i gesta, nepretenciozno, ali ne i plitko ili otrcano; usredotočujući se na život kakav on u svojoj biti jest – grub, kaotičan i nepredvidljiv. Autorica kao da piše odu dalmatinskoj svakodnevici, postižući mediteransku magiju kroz govor likova i njegovu akustiku. Nije propustila govor Dalmacije upotpuniti začinima kojima će se u detalju razotkriti različiti oblici muško-ženskih komunikacija.
Autentična lokacija maloga mjesta ima mogućnost sublimacije mentaliteta i običaja sredine, što je u ovome romanu važno jer omogućava Ankici Tomić da bez suvišne karakterizacije likova ili opisa prostora uspostavi kompozicijsku strukturu romana koja nije linearna, već u njoj ima i flashbackova kojima je svrha pojašnjavanje karaktera i historijata nekih međuljudskih odnosa.
•
Vice versa može se čitati i kao vodič kroz labirinte bračnih i obiteljskih odnosa, može biti i instrukcija o potisnutim ljubavima koje preživljavaju usprkos svemu, no jedno je sigurno – čitateljevu pažnju zaokupit će tragovi obiteljskog trilera s neizvjesnim krajem.
Autorica ovog osvrta je prof. Nives Tomašević, urednica u izd. kući LJEVAK.
Sinoć je u Zagrebu predstavljen treći roman moje kćeri, pa donosim ovaj navod da se malo pohvalim!!!
O, Križu, nado naša!
Osudili ga bez krivice.
Križ uzeo je na ramena.
Ranjen je pao na koljena.
I vidje Majke suzno lice.
Željnu mu pomoć stranac pruži.
U gužvi žena znoj mu briše.
Na tlo je bačen, jedvo diše!
A za njim pratnja majki tuži.
Do vrha hodeć' opet pada.
O, bezočno je, sramno svučen!
Na križ pribijen visi sada.
A duh mu Ocu je izručen.
Što ćuti Majka kad Sin strada?!
Al' grob će zasjat' Uskrsnućem!
(2013.)
Ovu pjesmu, danas na blagdan Uzvišenja sv. Križa, posvećujem bolesnicima, da svoje patnje prikažu Bogu i tako ih učine smislenima!
Križ nošen s Isusom postaje lakši!
Ukradeni cvijet
Dok puhali su vjetri, dok padale su kiše
strepila ja sam nad jednim plahim cvijetom,
a sad su dani mirni, sve postalo je tiše,
cvijeće je moje nestalo sa ljetom.
Imala ništa nisam do jedne skrite nade
da stabljiku mi nitko ukrast neće.
Sad osvrćem se nijemo da vidim tko to krade
jedino, strepnjom zalijevano, cvijeće!?
(Solaris, 1994.)
BAKLJE
Baklje
1993.
Ne, neću dati suzi da iz oka kaplje,
ni uzdahu da jekne iz mračnog kutka duše,
zapalit ću u noći od ljubavi baklje,
da svaki trag gorčine sa moje staze suše!
Jer što sam, ako Tvoja baklja neću biti,
jer što sam, ako ponor očaja me guta?!
Od vlastitog me ropstva milošću zaštiti,
da svima radost nudim kraj utrtog mi puta!
U čast sv. Majke Terezije
Poruka Majke Terezije
Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas. Ne slažem se da sve što činimo trebamo činiti u velikom stilu. Ljubav treba početi s jednom osobom. Da biste voljeli neku osobu, morate s njom postati bliski. Svatko treba ljubav, svatko treba znati da je željan i Bogu vrijedan.
Bože, Oče naš, uđi u moju kuću i oduzmi sve moje brige i bolesti, bdij i liječi nada mnom i mojom obitelji u Isusovo ime.
AMEN.
Najstrašnije siromaštvo je osamljenost i osjećaj da nas nitko ne voli.
Mi ništa ne činimo, Bog je taj koji čini sve. Njemu ide sva slava. Nije me pozvao da budem uspješna žena, nego žena vjere.
Čudo nije to što mi radimo svoj posao, nego to što nas on usrećuje.
Da bismo dobili nešto što nikada nismo imali, moramo učiniti nešto što nikada nismo učinili. Kada nam Bog uzima nešto što ne možemo shvatiti, on nas ne kažnjava, već nam otvara ruke da primimo nešto još bolje. Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi.
“Majka Terezija kao ni jedna osoba na svijetu predstavlja ljubav prema bližnjem svom. U Kalkuti ona se brinula o najsiromašnijima među siromašnima, o umirućima i bolesnim . Nju poštuju nebrojeni ljudi širom svijeta, pri čemu mnogi u njoj vide modernu sveticu: "The Saint of the Gutters". Njeno zalaganje za dostojanstvo čovjeka nagrađeno je Nobelovom nagradom za mir 1979. godine, ali ju je učinilo i kontroverznom osobom zbog kritike svake forme abortusa. Red koji je ona osnovala "Misionari ljubavi prema bližnjem svom" danas djeluje u mnogim zemljama svijeta.
Misli Majke Terezije
Dobro raspoloženje
Kapljica vode
Lijek za otuđenje
Ljubav i siromaštvo
Ljubav u obitelji
Molitva
Mudre izreke Majke Tereze
Najveći cilj
Nađi vremena za smijeh, to je melodija duše
Ne prepuštaj se tuzi.
Previše egoizma i žeđi za zaradom
Radost
Tražite Ga
“Najstrašnije siromaštvo je osamljenost i osjećaj da nas nitko ne voli.”
Donosim ove tekstove dok završava misa u Vatikanu, na kojoj je Majka Terezija, Albanka iz Skopja, koja je djelovala među siromasima u Kalkuti, proglašena svetom.
Ljubičica
Ko ljubičica ti si bila
što ispod grmlja jedvo viri
i miris nježni dolom širi;
o daljinama tek si snila.
Šum vjetra koji tiho piri
raznosio je tvoje snove,
nevine čežnje, nade nove
da s ljubavlju se život miri.
Odjednom nahrupe oluje
i mašti odrezaše krila,
proljetni lahor se ne čuje!
Prerano si nas napustila,
al u srcu još lik tvoj tu je,
i bit će uvijek, moja mila!
Uspomeni drage sestre, koja nas je prerano napustila.
