Dok puhali su vjetri, dok padale su kiše
strepila ja sam nad jednim plahim cvijetom,
a sad su dani mirni, sve postalo je tiše,
cvijeće je moje nestalo sa ljetom.
Imala ništa nisam do jedne skrite nade
da stabljiku mi nitko ukrast neće.
Sad osvrćem se nijemo da vidim tko to krade
jedino, strepnjom zalijevano, cvijeće!?
(Solaris, 1994.)
| < | rujan, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
