ŠTO JE KORUPCIJA
Više puta u razgovoru s prijateljima naglašavam kako je korupcija i veze u mentalitetu našeg naroda, samo kad netko pomogne drugome kažemo kako su pokvareni jer idu po vezi, a kad se pomogne nama kažemo:"On je dobar čovik, puno mi je pomoga!" Govorim o trendu koji vlada u bazi iz koje se regrutiraju i političari. Normalno, nema kolektivne odgovornosti, a svatko za se zna koliko se odgovorno ponaša.
Jedanput je neka djevojčica ukrala mali češljić u dućanu i cilo misto je u nju upiralo prstom kao u lopova. A većina nas je sakrivala stvari na carini kad smo se vraćali iz Italije...Ali varat državu, to je "normalno", a prijavit nekoga zbog nezasluženo stećenog prava, ma kakvi, "pa ne dajem mu iz svoga džepa"!!
Evo , ovo sam pročitala u Glasu koncila i svidjelo mi se:
KORUPCIJA DOVODI DO GUBITKA STIDA
Papa je na pitanje o korupciji odgovorio: »Korupcija nije čin, nego stanje, osobno i društveno stanje u kojem se netko navikne živjeti. Korumpirani je tako zatvoren i ispunjen zadovoljstvom u svojoj samodostatnosti da nikomu i ničemu ne dopušta da ga dovede u pitanje. Izgradio je samopoštovanje koje se temelji na himbenim stavovima: vodi život služeći se oportunističkim prečacima po cijenu vlastitoga i tuđega dostojanstva. Korumpirani ima uvijek izraz lica onoga koji govori: 'Nisam ja!' Moja je baka to zvala 'licem sa svetačke sličice'. Korumpirani je onaj koji se zgraža nad tim što mu je ukraden novčanik i prigovara zbog nedostatka sigurnosti na ulici, a onda vara državu izbjegavajući porez, a možda i otpušta svoje zaposlenike svaka tri mjeseca da ih ne bi morao zaposliti na neodređeno vrijeme ili pak iskorištava rad na crno. Onda se još i hvali tim svojim lukavštinama pred prijateljima. To je onaj koji možda svake nedjelje ide na misu, ali mu nije nikakav problem iskoristiti svoj položaj i tražiti da mu se dadne mito. Korupcija dovodi do gubitka stida koji štiti istinu, dobrotu i ljepotu. Korumpirani često ne primjećuje svoje stanje, upravo poput onoga tko teško diše, a toga nije svjestan. Putem grizodušja korumpiranome nije lako izići iz toga stanja. Općenito, Gospodin ga spašava putem velikih životnih kušnja, situacija koje ne može izbjeći i koje razbijaju ljušturu koja se malo-pomalo formirala, omogućujući tako da Božja milost uđe.«
Molitva za nadahnuće
Svekolike riječi
što iz duše teku
zar su samo tlapnje,
il voda što liječi
tekući kroz rijeku
i ispira patnje?!
Spavati ne mogu,
zato, evo, pišem
u dvojbama raznim,
i molim se Bogu
pa i lakše dišem
dokle dušu praznim.
Kad već trošim vrijeme
u tiha svanuća,
dušu mi izliječi,
olakšaj mi breme,
daj mi nadahnuća
za istinske riječi!
Da svi budu jedno
Danas je zadnji dan Osmine za jedinstvo kršćana, a ujedno i Obraćenje sv. Pavla, apostola naroda, pa želim svima iskrena srca jedinstvo u Duhu i Istini (bez fige u džepu!) !
Crkva se danas u svojoj liturgiji sjeća jednog događaja opisanog u knjizi Djela apostolska. Poslušajmo o čemu se radi: "Savao pak, sveudilj zadahut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikom svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovog Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlji i začu glas što mu govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' On upita: 'Tko si, Gospodine?' A on će: 'Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.' Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: 'Ananija!' On se odazva: 'Evo me, Gospodine!' A Gospodin će mu:'Ustani, pođi u ulicu zvana Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.' Ananija odgovori: 'Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.' Gospodin mu odvrati: 'Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i krajeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti. Ananije ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: 'Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.' I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane okrijepi se". Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.
Kako?
Gle, sliku tvoju odnijele su rijeke
u bezdane suše.
U nijemom kriku, bez glasa, bez jeke ,
i suze se guše.
Tek načas slika pred očima kliznu,
i nesta ljepote
tog dragog lika. Srce plamen liznu.
Tko li mi te ote!?
Ljubavi moja, ti si meni tuga
u danima pustim,
ponori bez broja, a sablast se ruga,
kako da te pustim!?
Vrijeme brzo leti i poniru rijeke.
Zaludu li patim!?
O, ti me se sjeti što živiš na vijeke,
kako da ga vratim?
(Jedne davne jeseni)
Tajna
Ko duboke vode u beskraju pijeska
crne oči snene
u ponore duše, u dubinu noći
povukle su mene.
U sve tvoje tajne nikad miso moja
proniknuti neće,
ne mogu te pratit kroz lutanja tvoja
u traženju sreće.
Potpuno te shvaćam kad te vihor nosi
u bespuća bijesa,
jer i mene često uzburkana narav
i očaj potresa!
Strpimo se, dušo, borba ova dugo
potrajati neće,
upalimo svijeće ljubavi, nek svijetle
na putu do sreće!
(Jedne davne jeseni)
Kako sam odustala od kućnih ljubimaca
Smatram se prijateljicom životinja, iako nisam vegeterijanka.
Protivim se mučenju bilo kojeg Božjeg stvora, kao i ubijanju radi običnog užitka.
Ako ubijamo radi hrane, ili kukce radi higijene i zaštite zdravlja, to je jedna karika u lancu održavanja života, jer na kraju i nas bakterije i virusi dođu glave, ukoliko nas ne napadne neka zvijer ili čovjek-zvijer.
A što reći o kućnim ljubimcima?!
Već sam jedan post posvetila svom ljubimcu Mici, kojega je došla glave ispražnjena mesna konzerva (A čula sam naknadno da je priča ipak sretno okončana, ali se osobno ne sjećam...)
Kasnije smo opet imali mačke, međutim ni s jednom nisam uspostavila prisan odnos, tek onako, više korektan!
U međuvremenu je pas Živ (kratko-silazni naglasak), kojemu su bez problema pristupala sva djeca na Potoku, uspio ugristi moga starijeg brata, od čega sam imala noćne more bojeći se da bi ugriženi mogao pobješnjeti (slušala sam iz prikrajka priče koje nisu bile meni namijenjene).
Živ je svoj "nestašluk" platio glavom, a najvjerojatnije je bio izazvan! Izgleda da ga je moj brat malo pričepio nogom po repu, onako u prolazu!
Otada se bojim pasa (osim dobro poznatih) i često sam se iz škole vraćala kući zaobilaznim, trostruko dužim putem, tako da tu vrstu kućnog ljubimca nisam poželjela, a možda bih se na njega navikla!
Jedanput smo dobili mačku, ali sam tada imala malu kćer od nepune godine dana i nisam mogla dopustiti da maca leži na kauču pokraj nje, jer znam za slučaj infekcije oka usljed dodira mačje dlake, pa smo radi toga otuđili nesuđenu ljubimicu, na veliku žalost mog mlađeg sina. On je danima gledao prema polju nadajući se da će se mačka pojaviti!
Ipak, nabavili smo ribice i imali ih petnaestak godina. Laže tko tvrdi da zlatne ribice ne pamte, jer su se okupljale na onoj strani akvarija gdje smo ubacivali hranu. Više puta se mijenjao sastav stanovnika ribljeg "dvorca", kad su nam neke jedinke iz toplih mora ugibale, i na kraju smo imali samo crvene, potočne ribice, koje su dosta rasle, pa smo ih mijenjali u dućanu ili puštali u rijeku. Promatranje tih stvorenja stvarno djeluje umirujuće...
Ali opet nezgoda, počelo je curiti na sastavu stijenki akvarija i pobojali smo se da bi se mogla dogoditi poplava dok nismo u kući...
Ribice su odnesene u jedno jezerce u Siveriću gdje i dandanas žive, bar jedan dio njih.
Mačaka ima u susjedstvu i rado nahranim jednu koja navraća, ali obavezu držanja ljubimaca ne mogu prihvatiti.
Muž održava poneku kućicu za ptice, i to je sve!
(Ovo ispunjavam obećanje @Lastavici, a može se reć: Tko želi nađe način, a tko ne želi, nađe ispriku! Ili, bolje nikako, nego svakako!)
Poslije oluje
Zlaćana se svjetlost
rastrla ko svila
po travnatu sagu,
kao da oluja
nikad nije bila
na njezinu tragu.
Kao ruka blaga
kada suzu briše,
pa se srce smiri,
pa se lakše diše!
(1996.)
SAN
Sanjala sam da ću izvor biti
toplih riječi, što blaže probleme,
izgraditi branu koja štiti
od oluja, kad navru dileme.
Sanjala sam da ću ljubav dati,
toplo gnijezdo za sve svoje sviti,
da ptić svaki što češće navrati
gdje će toplo i sigurno biti.
Sanjala sam, al drugo je java,
riječi slabe za titraje duše
od kojih se često i ne spava,
dok valovi sve mostove ruše...
O, Bože, kad bih barem jednom znala
jesam li dovoljno ljubavi im dala?!
(1996.)
Ljubavi nikad dosta!
SAG
Srmeni sag razastrla zima,
na njemu dom i ogoljelo granje.
Tišina,blgotvornu moć što ima,
otkriti sebe, ni više, ni manje!
Vrijeme, što nam se na zajam daje,
oplodit žarom, koji vječno traje!
(1996.)
SRETAN BOŽIĆ
Na posljednjoj večeri Isus je molio za svoje učenike:
" A ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene; da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, da svijet vjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno: ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeni, okupljeni u jedno - kako bi svijet spoznao da si me ti poslao, i iskazao im ljubav kao što si je meni iskazao."
Dio kršćana slavio je Božić 25. prosinca po gregorijanskom kalendaru, a dio ga slavi sutra, 7. siječnja po gregorijanskom, što je 25. prosinca po julijanskom.
Za podjele koje su nastale prije skoro 1000 godina (1054. definitivni raskol) nismo izravno krivi, ali se svatko može pred Bogom ispitati je li doprinio manjku ljubavi i produbljenju podjela. Nije potrebno previše teologizirati, bar nama koji nismo na to pozvani, potrebno je moliti i djelima ljubav pokazivati, a ostalo prepustit Bogu.
Razlika u datumu Božića nije stvarni problem, jer i mnogi pravoslavni slave kad i katolici.
Bitno je da se Božić rađa svaki dan u otvorenosti srca, u ljubavi i istini.
Zato od srca želim SRETAN BOŽIĆ - HRISTOS SE RODI svim ljudima dobre volje!
BOGOJAVLJENJE
Danas slavimo Gospodinovu objavu ljudima, kojoj su svjedočili Mudraci s Istoka, kasnije nazvani trima kraljevima, po trima darovima, koje spominje Matej u svom Evanđelju.
Doniješe tamjan Bogu, zlato Kralju i plemenitu mast Čovjeku!
Kao čestitku donosim izvadak iz pjesme BOŽIĆ Vladimira Nazora:
...Al na dnu moje duše,
U onoj tihoj izbici,
Što zatvorena stoji
Pred mjesečevim tracima,
Pred žamorima ljudskijem,
Maleno svjetlo sja,
I ulaze tri sjene,
Tri stara , gorda putnika
Što čitav svijet su obašla.
Car mojih sanja proljetnih,
Kralj mojih ljetnih zanosa,
Knez mojih tuga jesenjih,
I prostrijevši na tlo
Najljepše svoje darove
Na koljena se spuštaju.
I ko tri gipka jablana
Pred onim što se netom rodio
Do zemlje se prigibaju.
I prvi put se sva nutrina sja
Mog krutog bića zimskoga.
O iskro Sunca vječnoga,
O malo dijete Isuse!
SINKI?
Ulicom šetam, neki su bučni,
zar oni nemaju odgoj kućni!?
Oh, žudim ljubav, škakljiva tema,
u gradu ovom para mi nema!
Udoban ležaj, probrana hrana,
na to sam sviknut od mladih dana.
Bijela je moja košulja meka,
majčinsko krilo uvijek me čeka!
Bojim se, nikad odrasti neću
previše cijenim salonsku sreću.
Želim li izbjeć sudbinu tešku
ispravit moram odgojnu grešku.
Polako shvaćam što mnogi znaju:
u stvarnom svijetu svi štenci laju!
(To je Bruno, jedan od rijetkih kojih se ne bojim!)
.
UTOČIŠTE
Što je sreća, čovjek pita,
kako do nje, tko će znati,
tko će radost srcu dati,
gdje je njena tajna skrita!?
Za plakanje tražiš rame,
za utjehu stisak ruke,
tihi kutak usred buke,
tračak svjetla usred tame.
Kad u srcu ljubav klije,
kad je daješ, a ne išteš,
kao voće sreća zrije.
Onog koga brige tište
neka tvoja ljubav grije,
ti mu budi utočište!
