Kako?
Gle, sliku tvoju odnijele su rijeke
u bezdane suše.
U nijemom kriku, bez glasa, bez jeke ,
i suze se guše.
Tek načas slika pred očima kliznu,
i nesta ljepote
tog dragog lika. Srce plamen liznu.
Tko li mi te ote!?
Ljubavi moja, ti si meni tuga
u danima pustim,
ponori bez broja, a sablast se ruga,
kako da te pustim!?
Vrijeme brzo leti i poniru rijeke.
Zaludu li patim!?
O, ti me se sjeti što živiš na vijeke,
kako da ga vratim?
(Jedne davne jeseni)
