Više puta u razgovoru s prijateljima naglašavam kako je korupcija i veze u mentalitetu našeg naroda, samo kad netko pomogne drugome kažemo kako su pokvareni jer idu po vezi, a kad se pomogne nama kažemo:"On je dobar čovik, puno mi je pomoga!" Govorim o trendu koji vlada u bazi iz koje se regrutiraju i političari. Normalno, nema kolektivne odgovornosti, a svatko za se zna koliko se odgovorno ponaša.
Jedanput je neka djevojčica ukrala mali češljić u dućanu i cilo misto je u nju upiralo prstom kao u lopova. A većina nas je sakrivala stvari na carini kad smo se vraćali iz Italije...Ali varat državu, to je "normalno", a prijavit nekoga zbog nezasluženo stećenog prava, ma kakvi, "pa ne dajem mu iz svoga džepa"!!
Evo , ovo sam pročitala u Glasu koncila i svidjelo mi se:
KORUPCIJA DOVODI DO GUBITKA STIDA
Papa je na pitanje o korupciji odgovorio: »Korupcija nije čin, nego stanje, osobno i društveno stanje u kojem se netko navikne živjeti. Korumpirani je tako zatvoren i ispunjen zadovoljstvom u svojoj samodostatnosti da nikomu i ničemu ne dopušta da ga dovede u pitanje. Izgradio je samopoštovanje koje se temelji na himbenim stavovima: vodi život služeći se oportunističkim prečacima po cijenu vlastitoga i tuđega dostojanstva. Korumpirani ima uvijek izraz lica onoga koji govori: 'Nisam ja!' Moja je baka to zvala 'licem sa svetačke sličice'. Korumpirani je onaj koji se zgraža nad tim što mu je ukraden novčanik i prigovara zbog nedostatka sigurnosti na ulici, a onda vara državu izbjegavajući porez, a možda i otpušta svoje zaposlenike svaka tri mjeseca da ih ne bi morao zaposliti na neodređeno vrijeme ili pak iskorištava rad na crno. Onda se još i hvali tim svojim lukavštinama pred prijateljima. To je onaj koji možda svake nedjelje ide na misu, ali mu nije nikakav problem iskoristiti svoj položaj i tražiti da mu se dadne mito. Korupcija dovodi do gubitka stida koji štiti istinu, dobrotu i ljepotu. Korumpirani često ne primjećuje svoje stanje, upravo poput onoga tko teško diše, a toga nije svjestan. Putem grizodušja korumpiranome nije lako izići iz toga stanja. Općenito, Gospodin ga spašava putem velikih životnih kušnja, situacija koje ne može izbjeći i koje razbijaju ljušturu koja se malo-pomalo formirala, omogućujući tako da Božja milost uđe.«
Post je objavljen 31.01.2016. u 18:19 sati.