Komentari

potok.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • geomir

    Ja i supruga smo prijatelj macaka. Drage su nam i druge bestije, ma druge nismo drzali.
    Posljednja macka zivila s nama cca 20 g. i od starosti otisla na oni svit.
    Lipo san je ispratio i njoj u pocast napisao post:
    http://geomir.blog.hr/2012/02/index.htlm#dan15
    Bila je clan fameje @geomir.

    avatar

    17.01.2016. (00:39)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Ja sam za psa, a od kad ga nemam na žalost, moj gazda u kuči neće ni jednoga jer još sanja prvoga

    avatar

    17.01.2016. (00:43)    -   -   -   -  

  • Voyager-nova generacija

    Istomišljenice, moje mišljenje je kao tvoje, mogao bih nadodati ako ne voliš životinje ne voliš ni ljude, ali to ne znači da ih moram držati u kući stanu ili tako, i ja tako imam mačaka po susjedstvu koje povremeno nahranim, ali mislim da je problem suvremenog čovjeka kada kućne ljubimce doživljava kao zamjenu za djecu( vjerojatno će to za koju generaciju biti kakvi robotići slićna umjetna inteligencija). To onda dovodi do drugih pitanja koja sad neću otvarati.

    LP i BB

    avatar

    17.01.2016. (01:21)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Oduvijek sam imao pse, imam i danas, makar sam zadnjih 15 g. na četvrtom katu (evo baš spava sada pokraj mene).

    avatar

    17.01.2016. (02:05)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Bolje nikako nego svakako, slažem se. Odličan post.
    Ja sam imala ribice, papige, zebe, pitomog vrapca, četiri mace,
    i znam da ljubimci pomažu da se razvije emotivni život djeteta.
    Aki nije ih lako držati u stanu, možda čak nije ni ispravno,
    kada su u pitanju veće životinje.

    avatar

    17.01.2016. (06:15)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    kao djete sam odrastala uz pse, velike... igrala se njima... razgovarala s njima... razumjevali su me... kod @Lastavca... sam napisala... u Švicarskoj smo imali mačka, terasu i vrt...
    moj suprug je napisao knjigu "Istinita balada o Mačku"...
    danas u Zagrebu imamo mali stan na drugom katu u centru ... premalo prostora da bi se veliki pas ili maca ugodno osjećali... ali to je samo moj osjećaj... svatko osjeća drugačije...:)

    avatar

    17.01.2016. (07:09)    -   -   -   -  

  • .

    U djetinjstvu sam se uzasno bojala pasa. A macke sam volila i igrala se s njima. U stanu sam imala macku neko vrijeme ali to vise ne bih ponovila jer mi je unistila novi kauc a dlake je bilo posvuda. U dvoristu kuce dolaze nam macke ali s njima se ne mazim, samo ih hranim. Imamo tu i psa. Volim jako zivotinje ali smatram da su za dvoriste kuce a ne stan.

    avatar

    17.01.2016. (07:35)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    i ja se slažem sa bolje nikako nego svakako... sada nemam uvjete za psa, ali imala sam sreću odrastati uz pse....

    avatar

    17.01.2016. (07:57)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Mačke imam stalno, nekad manje nekad više, trenutno samo starog Micka koji je dvorišna mačka, ali je sad preko zime u kući, samnom u kuhinji. Doduše, on je odgojena mačka pa zna da na stolice i stol ne smije, jedino ne može odoljeti da mi ne skoči na koljena :) a smeta mi njegova dlaka, blago sam alergična. Psa trenutno nemamo upravo iz razloga što nemamo vremena odgojiti ga kako treba i posvetiti mu se. ali....prazno mi je dvoriše otkad nas je Bobi napustio usljed starosti. A i zbog zaštite bi svako dvorište trebalo imati psa. ali...dok ne budemo imali vremena - ništa.

    avatar

    17.01.2016. (08:49)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    svjesna si da ne zelis takvu obavezu iz svojih razloga i smatram to odlicnom odlukom.... svaka cast!

    avatar

    17.01.2016. (09:05)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Svaka životinja je obaveza i ako ne živimo s njom iz ljubavi, bolje da je ni nemamo. Ja pak ne mogu zamisliti da mi po stanu ne šaplaste moji pas i mačka koji se međusobno vole i uvažavaju, da ne govorim kako nama podižu raspoloženje svakodnevno. Poštujem tvoj izbor, najbitnije je biti iskren prema sebi.

    avatar

    17.01.2016. (09:45)    -   -   -   -  

  • tignarius

    na tvoj "poticaj"
    morat ću naći svoj post o mom psu, koji sam napisao prije par godina..
    kao komentar kod tebe

    avatar

    17.01.2016. (16:29)    -   -   -   -  

  • tignarius

    Danas bih malo pisao o psima!

    Slučaj 1.
    Pitam svoju djecu; vole li više našeg psa (koji je naravno najljepša džukela na svijetu, ako ovo slučajno pročitaju imat ću "ozbiljnih problema" jer to nije džukac nego naš "cvijetić") ili naše susjede?
    Pitanje je kao što ste i očekivalo izazvalo blagu nevjericu; kao ono "mama, kaj je tata puko"?

    -Pa naravno našeg psa! Mislim ono...

    O zgražanju društava za zaštitu kitova,pavijana, varana, oposuna i svih "džukaca ovog svijeta" sa i bez pedigrea, na ovo isto pitanje ne bih trošio "stihove kasnoga sata" jedino moram istaknuti da naš cvijetić naravno ima pedigre, a da ja nemam soma maraka!

    Slučaj 2.
    Šećem tako ja našeg "cvijetića" (svako jutro) lagano hineći da mi je to gušt i skoro svaki dan prolazimo pored jednog svezanog cvijetića, bez pedigrea, što bi rekao jedan moj pokojni prijatelj "dodge/dodž" ; kad sam ga pitao kakva je to pasmina onda je on odgovorio da je to skraćenica od "obična domaća džukela"
    I tako si ja razmišljam gle ti te nepravde, ovaj naš cvijetić voli srdele, lososa, bakalara (baka mu filira veće komade mesa, da ne bi oštetio zubiće s koščicama) on i kaka, ostali psi se poseru... i tako to u jednoj staroj katoličkoj obitelji..
    Žao mi ovog dodža pa se jedno jutro odlučim, pošto sam vidio da mu se ionako kratak lanac skratio na pola metra, odpetljati inače to vrlo veselo pašče.
    Međutim nisam sve dobro isplanirao jer mi se naš cvijetić u međuvremenu otrgnuo s "lajne" koju sam bio zavezao za susjedovu ogradu i napao jadnog svezanoga dodža, ja sam u toj borbi završio na ledini (naravno sa finom oblekom, "brendiranom") popraćeno s jednom "pristojnom psovkom" a u pi...đamu!
    Susjed, za čiju ogradu sam bio zavezao cvijetića me napao šta vežem psa za njegovu ogradu, vlasnik dodža mi je održao kratku lekciju o kaznenom pravu za neovlašteno ulaženje na privatni posjed...

    Moji doma ne znaju za integralnu verziju, jedino su gospođa intelektualka
    ( moja supruga) pitali - Kaj je Bubi opet bio zločest

    Sad lagano šećem, s vrećicom u ruci, ak se Bubi slučajno pokakaka prije perifernih zelenih površina, i gledamo se i dalje taj zavezani dodž i ja obostranim tužnim pogledom, al izgleda bez nekih velikh izgleda o sjajnoj budućnosti bez obzira na ulazak u NATO i dolazak jedne grupe s velikim slovom U.
    Meni nedostaje "građanske hrabrosti" da pokušam ponovo a dodžu snage da strga s lance!

    O šta vi kažete stanovnici metropole od 700.000 jedinica i ostali urbani džabalebaroši, zaštitnici "domaćih životinja" i članovi "građanskih inicijativa" predsjednici uprava naših najvećih preduzeća, predsjednici udruga poslodavaca.....
    Seru li vaši psi ili samo vlasnici!

    Šta je pjesnik htio reći?

    Postavljkamo li sebi pitanje, bar u Korizmi; tko je uopće naš susjed, treba li mu naš osmjeh, iskreno "dobro jutro" ili nešto slično..

    Znamo li koliko "svezanih duša" molećivim pogledom, režanjem, lajanjem ....možda baš od nas očekuju pomoć?
    Pripremimo se da ne ljosnemo po ledini i ako imamo dovoljno "snage" svezati svog psa, POMOZIMO IM ODVEZATI DUŠE!

    avatar

    17.01.2016. (16:42)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    @Tigi zanimljivo je što pišeš, moj je moto:psu pasje, čovjeku ljudsko, jedno ne isključuje drugo!
    Moj muž se grozi držanja psa na lancu, a dok bi se ja na slobodnog navikla, umrla bi od straha. Zaključila sam da psi njuše moj strah, jedanput, kad bude neki dan zaštite životinja opisat ću dva primjera...
    @Oda životu, nije dovoljna ljubav (moja se ljubav odnosi i na lavove, i za njihovu sam dobrobit), trebaju postojati fizički i psihički uvjeti!

    avatar

    17.01.2016. (19:24)    -   -   -   -  

  • B-612

    Budući da sam završio niz priča o Nenadu želim ti se na kraju zahvaliti na svraćanju na moj blog i ostavljenom tragu. Btb!

    avatar

    17.01.2016. (20:15)    -   -   -   -  

  • NEMA RAJA NA ZEMLJI

    Lakše je sa životinjama nego s ljudima uspostaviti i održavati normalne odnose. Životinje na prijateljstvo odgovaraju vjernošću.

    avatar

    17.01.2016. (22:55)    -   -   -   -  

  • Iskreni trol

    Infekcija oka uslijed mačje dlake?? Može malo detaljnije o tome?
    I da, za vas je bolje da gledate druga živa bića iz prikrajka jer bi im više štetili nego dobra donjeli.

    avatar

    18.01.2016. (08:58)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Volim vidjeti tvoj tekst u vijestima s bloga :)

    avatar

    18.01.2016. (09:12)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    @Iskrani trol, ne mogu detaljno jer ne želim pisati o situaciji člana šire obitelji koji je imao teških problema, i jedvo sačuvao vid. Liječnici su utvrdili uzrok problema, ne ja!
    Čime bih ja to štetila životinjamanniti sam za mučenje niti za šminku!

    avatar

    18.01.2016. (09:46)    -   -   -   -  

  • Iskreni trol

    Huh, već godinama tragam za konkretnim dokazom, lječničkom potvrdom da je netko obolio o mačje dlake......
    Ok, možda sam malo prebrutalnu riječ iskoristila " naštetiti"; no, kako bilo, prema opisanom, niste tip za životinje i meni je to okej, jer nisu svi za sve. Makar, bude mi često čudno kako ljudi, koji ne znaju ishendlati psa/mačku/hrčka , imaju djecu? Ono, živo biće koje treba podizati, odgajati, uputiti u svijet. Uvijek me to zanimalo. I ovo nije provokacija i podjebancija.

    avatar

    18.01.2016. (09:57)    -   -   -   -  

  • odmak

    Volim ljude, ali volim i životinje. Interesantno da uvijek imam oko sebe bar jednog ljuda/dicu koji/a mi para nerve. nekad ih mogu izbjeći, ali u ovom konkretnom slučaju preblizu mi je pa kad je izbjegavam, stara kršćanska duša, nešto slično spominje tignarius, osjećam se vrlo loše. Sad se pravdam mišlju ako je netko sadist ne moram ja biti mazohist.
    A s druge strane moja pasica Lara je posve nepredvidljiva. Napada nekad bez razloga. Sve sam provala. Išla sam mjesecima s njom na preodgoj. Ljubavlju, dresurom, kažnjavanjem. Ne pomaže , ne ide. Uzela sam je pred 11 godina iz azila. Na samom početku, pretpostavljam,nešto joj se loše dogodilo, ili je naprosto takva narav... U svakom slučaju volim je, bez obzira na silno plaćanja kazni do zadnje kontrole i velikog pisma veterinarke iz neke ustanove u kojem stoji da sam odgovorna za njena ponašanja i ako se dogodi još jedan napad oduzet će mi je, a možda i uspavati.

    Ne bi to prošlo tako da je moja majka živa. Lare ne bi bilo u kući.
    Usput, Lara je u Zagrebu u prijatelja, jer moj se Toma plaši Lare, za razliku od Fride koja hrabro prolazi pokraj nje i Lara je ne obada, ali Toma, moja velika ljubav skriva se iza me ne i ona reži i vrti se u krug oko nas. Zato je Lara u Zagrebu (jednako tamo voljena kao i kod mene), i moj će Toma biti miran. Sunce moje malo. Mislim na Tomu, naravno.

    Možda je komično ovako misliti i razmišljati, ali što mogu.
    Volim ljude, ali i životinje, iako mislim da su ljudi važniji, ali uz određeni respekt i brigu treba misliti na životinje i sve što postoji. Treba brinuti radovati se i pokušati uskladiti naše odnose. I vukovi su kod nas zaštićena vrsta.

    Jasno mi je da neki ne žele držati životinje u kući. Poštujem.

    avatar

    18.01.2016. (09:59)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    @Iskreni trol, životinje se dresiraju a djeca odgajaju, bitna razlika, odgojila sam uspješno (relativno, jer savršenstva nema!) četvoro djece, svi fakultetski obrazovani, samostalni i skrupulozno pošteni! (Normalno ne savršeni, jer toga nema na ovom svijetu!)
    Ne smatram se sveznadarom, neke stvari u životu vjerujem ljudima koji znaju više, u slučaju infekcije mačjom dlakom liječnicima!
    A ovo, da bih naštetila životinjama me vrtijeđa, jer i muhu radije istjeram kroz prozor nego da je ubijem.
    Izjednačavanje odgoja djece s dresurom životinja (možda i odgojem) me šokira!

    avatar

    18.01.2016. (10:04)    -   -   -   -  

  • Iskreni trol

    Oooo ne ne, životinje se ne dresiraju, dresiraju ih samo oni koji ne znaju i ne cijene u potpunosti drugi oblik života sem onog koji su sami.

    avatar

    18.01.2016. (10:07)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    @Iskreni, životinje nisam odgajala ni "upućivala u svijet" ali djecu jesam...O odghoju životinja možda pogrešno mislim ali o djeci puno ZNAM!

    avatar

    18.01.2016. (10:15)    -   -   -   -  

  • Iskreni trol

    I to je to, dalje od toga ni ne treba . A ako jednom poželite imati popravo psa/mačku/štakora/ptičicu/kozu/svinjicu/ovcu/konja da vam bude društvo i prijatelj - pokazat ću vam kako se odgajaju a ne dresiraju. Lijepi pozdrav. Čitam vas i dalje

    avatar

    18.01.2016. (11:38)    -   -   -   -  

učitavam...