Ulicom šetam, neki su bučni,
zar oni nemaju odgoj kućni!?
Oh, žudim ljubav, škakljiva tema,
u gradu ovom para mi nema!
Udoban ležaj, probrana hrana,
na to sam sviknut od mladih dana.
Bijela je moja košulja meka,
majčinsko krilo uvijek me čeka!
Bojim se, nikad odrasti neću
previše cijenim salonsku sreću.
Želim li izbjeć sudbinu tešku
ispravit moram odgojnu grešku.
Polako shvaćam što mnogi znaju:
u stvarnom svijetu svi štenci laju!
(To je Bruno, jedan od rijetkih kojih se ne bojim!)
.
Post je objavljen 05.01.2016. u 15:48 sati.