Još jedan zametnut ali danas u školskoj lektiri
MRTVO SUNCE
Prerano gasiš se, sunce,
bijela radosti moja,
drumovi puni su ptica
i trave crvenih boja.
U šume, u visine
snove sam poslao svoje,
jošte ni minuli nisu
niz tihe dvorove moje.
A ti se već gasiš, toneš
i crne koprene bacaš.
Kud ti se tako žuri,
kud tako žurno koracaš?
---
(Đuro Sudeta)
Od vojvođanskog pjesnika Alekse Kokića (Hrvata, Bunjevca)
KAD SAM ZA TOBOM POŠAO
Isuse dragi,
od presretnog dana,
kad sam se u sjenu Tvoga križa skrio,
od dana kad srce Te zavoljelo,
prvi put ono
strašno me zaboljelo,
prvi put tužan i slomljen sam bio....
Vidio sam suzu u oku svog oca
čuo sam braću
natrag su me zvali,
čuo sam majku kako plačuć moli,
čuo sam kako brat me zvao mali…
Plač i jecaj njihov kidali mi srce
i tog sam dana osjetio kako me
srce boli.
U dušu moju uvukla se tuga
i tog sam dana
osjetio kako je teško
napustit iz mladosti druga
i ognjište toplo
ostaviti svoje.
Ipak sam, Isuse, pošao za Tobom
i pustio srce,
neka bolno lupa
i neka suza lice rosu,
jer ja sam znao tko za tobom stupa,
mora da ispije i najgorču čašu
i križ svoj
kao Ti da nosi…
Otkako sam ognjište napustio svoje,
ostavio sama iz mladosti druga,
i kako srce
Tebe je zavoljelo,
prvi put onda strašno me zaboljelo,
prvi put u njeg
uvukla se tuga.
Nesanica
Ne mogu spavati, uznemirena sam količinom mržnje prema bližnjima, naročito kad naiđem na očite klevete. Mene osobno trenutno nitko ne dira, ali boli me nepravda.
Pa eto, naiđoh na pjesmu koja mi nekako ulijeva hrabrost:
Planite b'jeli ognjevi duše
Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijuć se r'jeku
Vječnosti.
Putove moje pjesan nek prati
Orla, što s plamenim suncem se brati,
Kuda koracam,
Hoću da bacam Snopove zlatne svjetlosti.
Planite, b'jeli ognjevi duše,
Uždi se, srce, s'jevaj,
Vjetrovi mržnje vijore zemljom,
Hristovu pjesmu pjevaj.
Pokriti ledom pupovi ruža
O toplom suncu sniju,
Neka ih tvoje ognjene zrake
Plamenom svojim zgriju.
Hladnom i golom pustarom zemlje
Množija gladnih vrvi;
Ekstazom bukni, pripravno mr'jeti
Svoje im podaj krvi;
Stani nad zemljom, gdje milijuni
Sapeti gvožđem trunu,
Z'vjezdama daždi, s neba im trgni
Sunčanu sjajnu krunu!
Planite, b'jeli ognjevi duše,
K nebu se, srce, popni i gori,
Plamteć izgori.
Izidor Poljak
IZREKE MOGA KRAJA
«Fajen Isus!» «Vazda Isus i Marija!»
Pada kiša, ubi miša. Dođe stari, pa ga vari, dođe mladi, pa ga ladi, dođe brko,pa ga uvali u prkno! (brojalica,,)
Kandalora, zima fora, snig do mora, povr vrata pet lakata. Kaže Blaž da je laž, kaže
glistina da je istina. (brojalica)
Oj Božiću brate, lipo mi je na te, i dva i tri dana po te, ali nikad kako na te! Novo lito i ono je sito, Vodokršće kako komu dođe! (Brela)
Okrenila mi se svist! ( Zavrtilo mi se u glavi, prenerazila sam se!)
Kasno je popodne ić na misu! (od prije liturgijske reforme)
Izvadit ću ti branče! (Platit ćeš!)
Ne laje kúce ni za selo ni za Veliko Brdo, nego za se i za svoje grlo! (kad se prikriveno navija za svoj interes)
Šta me gledaš, al me ne znaš?
I maška je kraja gledala, nije ga se bojala! (Tučepi)
Obraz mu je crn ka lopiža. (glineni lonac koji se vješa iznad otvorenog ognjišta)
Ne može se oprat ni lugon ni sapunon.
Sveti Luka u janbore tuka.
Sveta Kate pripeci vatri gnjate!
Sveti Andrija bilobradija.
Zvoni podne, vadi kruv iz torbe!
Kruv rana, vino snaga, zeje veseje.
Udušu, di te boli! (Što vičeš, kričiš, jaučeš!)
Pas te gonijo ko zeca! (šaljivo)
Visok ka štrandarac. (kao jarbol)
Ko o stra mre prdeć mu zvoni.
Šaji luda za njin druga! (Ne uzdaj se u budalu!)
Iđeš ka na krivu svidodžbu. (s oklijevanjem) (Tučepi)
Krajević Marko je da konja za pokladnju večeru. (Tučepi)
Fali mi pet za učinit šest.
Sve u redu ko u Beču.
Na meko ćeš se naslonit! (Platit ćeš!)
U oko bi stalo! (Tako malo)
Pofali se, krtočiću, da ti je novo povrisilo! (Tučepi) (Hvališ se zbog sitnice.)
Šta si mrke obisijo brke!? (Što se mrštiš?)
Ko po mraku tribi dlakavo ide.
Tanje ćeš ti srat! (Prijetnja oskudicom)
Nije mu ni osin! (sjena)
Sušilo-poprdilo, stari svat! (ništa u rodu)
Ajde, boja si! (boji) (Budi dobra, dobar!)
Fita je tanka, kroz nju se vidi Brač.
Boje ti se bacit sa Svetoga Petra! (Nemoj to činit!)
Kotišani,sve smokve popišali, a kad su se vratili, sve su ih polapali. (kad netko glumi da je navikao na bolje)
Vele ti san pirula popila radi njega! (Dao mi je briga.)
Devetoga lašnje! (kad je žena trudna)
Ako ti je Bog da, nije ti pismo učinijo! (Ne budi silovan, ohol, u Siveriću bi rekli silen!)
Acidon te zalivali! (Kletva)
Na dobro van porođenje Božje! (Sretan Božić!)
Na dobro van sveci! (božićni)
Moj ti dijo u komade! (To me ne zanima.)
Sve te jubilo šta zubi ne imalo! (staro i nejako)
Nit ti staro kašje, ni nejako plače! (Imaš vremena.)
Od srca ti kapja pala! (polušaljiva kletva, kad je netko duhovit, kad nasmijava)
Kuga te iskidala! (ili umela)
Ne možeš i stisnit i prdnit! (i jare i pare)
Situ fratru jaje dosta!
I izmeđůsvetih ima riči! (Svugdje ima nesuglasica.)
Prdnijo je u varčak! (Ostario je, ili prošlo je njegovo vrijeme!)
....taman turski klanjala! (...pa što bilo da bilo!, uradit ću to...)
Šta oči vidu kalajs ne triba. (neke stvari su očite)
Čini dobro izidi g....! (Ne treba biti naivno dobar.)
To mi je stanje i imanje. (sve što imam)
To mi je muštra i kapital. (sve od neke vrste imovine, sva odjeća, obuća i sl.)
Mile smokve, slatki dinari! (kad je netko neodlučan)
Birova pa virova! (da doživiš, vjerovao bi kako je nešto teško)
Ne zovi zlouzdanje! (ne izazivaj nesreću) (Tučepi)
On je na istini, ja san na laži. (Kad se umrli priziva za svjedoka.)
Zdrava Marija, kući mularija!
(Budući da je moja majka bila iz Brela ne mogu navesti koje izreke je ona donijela odande a koje su tipično makarske, a znam da su tučepske one koje sam čula samo od tete Luce.)
Ekumenizam
O, Bože, daj nam sluha
za nadahnuća Duha,
da shvatimo kako je truda vrijedno
graditi spremnost da budemo jedno,
kao što Ti si sa svojim Sinom!
U božićnoj noći jeknu visinom:
"Slava Bogu, a ljudima dolje
mir svima što su dobre volje!"
Nek utihne bojna trublja što zvoni:
"Mi nismio krivi, krivi su oni!"
Otkloni od nas napasti zloće,
da vidimo kako Duh puše gdje hoće,
da svatko prizna slabosti svoje,
a ostalo bit će plod ljubavi Tvoje!
7.1.1998., na Božić po julijanskom kalendaru
Večeras sam bila na misi prigodom početka molitvene osmine za jedinstvo kršćana! Mislim da trebamo staviti naglasak na ono što nas spaja a istovremeno zajednički razmatrati sporna pitanja. Iskrenost i dobra volja dovest će nas do istine koja oslobađa!
Siječanjska elegija
Olovno je nebo pritislo dolinu,
miruju u magli ogoljele grane.
Cvjetnice u blatu leže uspavane,
reski fijuk vlaka propara daljinu.
Ušutjeli vrapci u čekanju plahom,
na zapadu rumen, dan polako gasne.
U plaveti tračak prve zvijezde jasne.
Noć dolinu grli ustreptalim dahom.
Na Petrovo polje spustila se tama,
sve je stalo, samo vrijeme brzo leti!
Kada budem bolna, umorna i sama,
u presudnom času, samoći i sjeti,
povedi me, Bože, cvjetnim livadama,
gdje caruje svjetlost i mir vječni, sveti!
Prenosim sa Wikipedije
Pravoslavni Božić?
Prva informacija: ne slave svi pravoslavci Božić 7. siječnja. Ako 25. prosinca dođemo u Grčku (a ona je zemlja iz koje se pravoslavlje proširilo po svijetu), ondje trgovine ne rade jer se slavi Božić. Ako u želji za kupovinom odemo u susjednu i također većinski pravoslavnu Bugarsku, ni ondje nećemo ništa kupiti jer se slavi Božić. Odemo li dalje na sjever u Rumunjsku – i ondje se Božić slavi 25. prosinca. Pa o čemu se radi? Radi se o tome da su neke pravoslavne crkve odbacile stari (julijanski) kalendar i prihvatile novi kojega su nazvale novojulijanskim, a koji Božić slavi istoga dana kao i gregorijanski. To je slučaj s Grčkom, Bugarskom i Rumunjskom pravoslavnom crkvom i još nekima. A Božić se od poznatijih zajednica 7. siječnja slavi u Ruskoj, Srpskoj, Gruzijskoj, u još nepriznatim Ukrajinskoj i Makedonskoj pravoslavnoj crkvi i još nekima. No, i one ga slave 25. prosinca, samo što njima taj dan pada onda kada je nama 7. siječnja. Svatko Božić slavi 25. prosinca, samo je pitanje kada je kome 25. prosinca.
Izvor: Wikipedia
| 28. 12. 2011. u 15:16 sati | RSS | print | pošalji link |
Toliko o tome kad netko kaže "pravoslavni Božić"! O ovome sam nešto znala, pa sam tražila provjeru i našla.
"Hristos se rodi!"
Kad smo živjeli s djecon u Boru u Srbiji slavili smo Božić u kući i crkvi, kao da smo u Hrvatskoj, jer se tada nigdje u Jugoslaviji nije slavilo javno. Skidali smo bor uredno na Tri kralja, dok su u crkvi sv. Ljedevita, koju su podigli Francuzi, jaslice bile do Svijećnice, 2. veljače, kao što sam ovih dana čitala (ili čula u nekoj emisiji?) da je bilo u svim krajevima gdje su katolici, do kraja 19. stoljeća.
Sjećam se jednog jutra 7. siječnja kad sam, idući na posao, prolazila kraj pravoslavne crkve i čula staroslavensko pjevanje (meni blisko jer se je nekad i u nas "glagoljalo"), pa sam skoro zaplakala od ganuća i tihe sjete, jer evo, nama su blagdani prošli a njima tek počinju!
Budući da sam u mirovini sutra ću sigurno na nekom programu pratit pravoslavnu liturgiju, jer su naši grkokatolici prešli na novi kalendar pa slave na iste datume kad i mi.
Ustvari po julijanskom kalendaru je sutra 25. prosinca 2013. Poznato je da je papa Grgur reformirao kalendar da ga uskladi sa realnim solsticijem, koji je nastupio deset dana prije kalendarskog, jer je godina trajala 11 min. 14 sek.previše, pa se ta razlika kroz stoljeća debelo umnožila! Te 1582. g. je iza četvrtka, 4. listopada uslijedio petak, 15. Da bi se unaprijed korigirale razlike koje su imale nastati određeno je da svaka zadnja godina stoljeća ne bude prijestupna ako broj te godine nije djeljiv sa 400. Tako godine 1700., 1800. i 1900. nisu, po novom kalendaru, bile prijestupne, pa je naš Božić "požurio" za još 3 dana. Ako se kalendari ne budu mijenjali godina 2100. također neće bit prijestupna, pa će Božić po julijanskom bit i dalje, naravno, 25.prosinca, ali će u građanskom, gregorijanskom kalendaru tada bit 8. siječnja. Iz navedenog je jasno da se ne radi o vjerskoj razlici nego o prilagođavanju kalendara astronomskim zapažanjima na Zapadu dok su na Istoku uglavnom ostali vjerni tradicionalnom računanju vremena.
Neke europske zemlje su također dosta kasno prihvatile gregorijansko računanje i u građanskom životu, posebno Rusija.
Dakle, naša braća, istočni kršćani slave sutra Porođenje Isusovo, i svima koji su iskrena srca želim zdravlje duše i tijela, uz tradicionalni poklič:
HRISTOS SE RODI!
Blagdani na izmaku
Eto, sutra su Tri kralja, pa ćemno po običaju skinut bor i Betlem, iako božićni blagdani traju do Krštenja Isusova, ali običaj je običaj, pa se moram pokorit, tim više što je bor odradio svoje. Prije dva dana došli su nam unuci, uzeli poklone, prosuli ih na pod u tinelu, uz dodatak donešenih autića, i tako božičnom ambijentu dodali svoju notu. Zvukovno su nas obogatili cikom crtanih junaka i zvukovima računalnih igrica, a bilo je i oduševljenog smijeha na račun didovih pričica o životinjama našeg okoliša, koje se ne mogu sresti u metropoli. Moja je uloga (uz ne baš uspješne pokušaje zabavne komunikacije) bila svedena na nutkanje hranom, slanom i slatkom, koje je polučilo prilično dobre rezultate, što znači da sam dobro upamtila jelovnik koji potomcima odgovara. Nisam prošla tako loše kao junakinja iz priče @malo ti, malo ja jer su mi pomagale ćeri (koje su bile za Božić) i nevista, dok smo Novu godinu proveli romantično, nas dva stara panja, sami u kući. Dakle, di sam ono stala: Mlađi unuk je sa didom šetao tragovima jazavca, a za kućnog ljubimca je odabrao gusjenicu, koju je s listom kupusa stavio u teglu, a did mu je probio rupe za zrak na poklopcu. Stariji je skloniji boravku u zatvorenom, a više komunicira s babom, koja je poslovno u kući.
Puno se veselim dolasku unučadi, osjećaji me preplave ali to ne uspijevam izraziti. Nekako sam u grču jer ti boravci premalo traju.......Čini mi se da ne uspijevamo razviti odnos do kraja, ne znam oće li se oni sjećat mene kao šta se ja sjećam moje babe Ive! Tako ja pomalo sebično razmišljam, ali neka oni budu dobro, pa makar i ne sačuvali potpuno moj lik u sjećanju!
Pa tako, danas su otišli, tinel se raščistio, kreveti raspremili, relativna tišina zavladala, pustoš prevladala! Sirota gusjenica je "izletila" kroz prozor........
Sad ostaje da čekamo Uskrs da se opet vidimo u proljetnom ozračju Petrova polja.
Zečana
U svom djetinjstvu imala sam jednu pravu lutku. Nije bila napravljena od presavijenog komadića isparanog lancuna, sa nacrtanim očima i ustima, imala je tijelo od platna napunjenog pilotinom (piljevinom), lice od presanog kartona premazano nekakvim lakom boje kože sa reljefno utisnutim ustima, nosom i plavim očima. Lice je uokvirila prljavo - bijela kosa, vjerojatno od vune, ali mene je po toj bjelini podsjećala na zeca i zbog toga sam joj dala ime Zečana.
Tragične su bile okolnosti koje su prethodile tom neobičnom daru za mene.
Nisam sigurna iz kojih razloga su te dvije žene, "Koceićinke", kako ih je spominjao moj ćaća, početkom rata stigle u Makarsku iz Čehoslovačke (bila je još jedna obitelj čiji otac je bio židovskog porijekla, ne znam je li i kod ovih žena to bio slučaj, i jesu li one bile same) i sa sobom dovele malu djevojčicu. Obijest ih svakako nije na to navela. Djevojčica je tijekom rata umrla u dobi od 4 godine. Negdje 1945. ili 46. žene su se vraćale u Čehoslovačku i prije odlaska donijele mome ocu jedan metalni vrč a meni lutku, odnosno bebu, kako smo mi govorili, s molbom da im on povremeno zalije aloje oko groba, budući da je naša kuća blizu groblja.
Mojoj radosti nije bilo kraja i od bebe sam se rijetko odvajala. Ne sjećam se kako je skončala ali sigurno je bila istrošena od intenzivnog glumljenja moje kćeri.
Znam da sam dugo navraćala na grob male Airin Dagmar i divila se slici nasmiješene djevojčice u nekakvoj odjeći s "pelicom" tj. krznom oko vrata.
Sad je teško doprijeti do groba jer se svaki komadić starog dijela groblja betonirao i iskoristio, pa ni aloja više nema, a ni moga ćaće ni "Koceićinka".
Ostale su samo uspomene na jedno vrijeme tragedija i siromaštva, u kojemu je ipak moja djetinja duša znala uživati u jedinoj bebi bile kose. Naravno da i moja djeca znadu za Zečenu, mater im se pohvalila da je i ona imala jednom pravu bebu! (Mi novorođenčad nismo zvali "bebe", to je došlo kasnije!)
Pa eto jedne, ne baš umjetničke, ali iskrene i za me dirljive priče, koju sam obećala svojoj blogo - prijateljici.
