Stare, makarske, riči
Nekoliko godina sam skupljala stare riječi makarskoga kraja, koje mlade generacije sve manje znaju, tako da imam mali rječnik. Ovdje donosim bilješke u kojima objašnjavam značenje nepoznatih riječi u nekim mojim pjesmama. Zanimalo bi me koje od njih su poznate u drugim dijelovima Dalmacije i šire. Iako su to najviše tuđice one su nakako "ponašene", bilo uklapanjem u naš način izgovora, bilo u gramatičkom smislu. U ovim bilješkama ima i drugih izričaja, a ne samo makarskih, jer su i teme sa šireg područja.
*Bilješke
čislo - krunica
«ni cvjetovi nisu više...» - «...kao što su nekad bili!» - parafraza na pjesmu „Ni Bajrami
više nisu kao što su nekad bili“
svitnjak – krijes (u Badnju se i za sv. Ivana Krstitelja kaže: sv.Ivan Svitnjak)
plamen-ruža – ruža plamenih boja
zadrćala - zadrhtala
trabakul - teretni, motorni jedrenjak
žuka - brnistra
Kandalora - Svijećnica, 2. veljače
ora - sat, vrijeme
kuneta - prokop uz put
đardin - perivoj
boket - buket
kantun - kut
brimenica - vučija, drvena posuda za vodu s ovalnim dnom, nosi se na leđima
drugon - drugoj
sić - kanta u obliku izvrnutog krnjeg stošca, s jednom, poprečnom ručkom
teća - plići lonac
balun - lopta; u prenesenom značenju zbrka
bronzin - lonac na dnu i vrhu sužen, s jednom, poprečnom ručkom
kongule - kaldrma: gornji sloj puta od ugrađenog, neobrađenog kamena
kaleta - uličica
komod - udobnost; po komodu - po želji
na lamure - igra u kojoj igrači pružaju prste i pogađaju koliko ih je u određenom trenutku pruženo, a broj se izvikuje na talijanskom (ili «tuti», odnosno «svi»)
demejana - opletena boca, pletenka, demižon
bolcun - stožasta boca za vino
suji! – psuj!
žmul - čaša
kurba - pokvarena žena, kurva
galeta - keks
cungat se - ljuljati se
kočete - ribarske brodice
friško – svježe
buove - plutače
arja - zrak
meštral - maestral
fatat se – nastajati, primati se
pasi - psi
bilobrdski - iz Velikog Brda (i velobrdski), ali se ne kaže Bilo Brdo!
furešt - stranac, turist
magare gre - igra u kojoj jedan igrač naslijepo pogađa koga je drugi iz društva pokazao
kao magarca, pa kad pogodi izriče neku šaljivu kaznu
šugarala - igra školice, sa pločicom na iscrtanom tlu
prošupjit - probušiti
pic-klic - igra u kojoj se duljim štapom nastoji odbaciti kratki, na krajevima zašiljeni štapić, prema pravilima i s određenim ciljem
kavalaric - vrtuljak
krneval - karneval, glavna krabulja, krivac za sva zla (ne vrijeme ili dan krabulja!)
muči! - šuti!
pinjur - vilica
kupa - crijep
škure - prozorski kapci
reful - mah (na mahove)
fumar - dimnjak
škap(u)lar - platneni privjesak ili medaljica kao znak Gospe od Karmela
pijaca - tržnica
rajni - pokojni, za malo dijete
božur - u lokalnom govoru narcis
basetna - niska rasta
botun - puce, dugme
kosti - leđa
partit - stići
portun - hodnik
ružno - nemirno (u ovom slučaju)
idite! – jedite!
jaspre – novac
manistra - tjestenina
cukar - šećer
vuštan - suknja (seljačka)
dide - djed (kad nije sa imenom, a može i did!)
skula – škola
neoteć - nehotice
nesrća - nesreća
geler - krhotina od granate, metka i sl.
trudit - teško raditi
skuvat – skuhati, u ovom slučaju umijesiti
štruca – kruh izdužena oblika, vekna
škoj - otok
vapor - parobrod
lumin - stijenj koji pliva na ulju, dušica
lanterna - svjetionik
traverša - pregača
škašela - džep
oras - orah
drčina - dječurlija
trevit se - naići, naći se
šterika - parafinska svijeća
prama - prema
Na Badnji dan
Otac je obilijo kužinu, feštun je kafenkast a filet boje višnje. Mater je ofregala tavane na gornjen podu, dobro oprala bile štracarice, stavila one boje lancune i intimele ( s mirlićon) i na veliku posteju bilu kuvertu s resama. U kredenciji se svitlu čikare i bićerini šta su priostali nakon rušenja u ratu, a nategnute su i pripadajuće bile koltrinice od žoržeta.
Nas četvoro smo spremni za prvu božićnu misu na Badnju večer, koja je za mene, ubrzo petogodišnjakinju, prava čarolija. Otac nas je odveo iza velikoga oltara pa konačno vidin da ne pivaju anđeli nego odrasli pivači i pivačice, među kojima mi najčudesnije zvuče solo dionice naše suside gospođe Leke i njezine rodice Mirene. Očarana san i svitlucanjen borova kao i lipoton maloga Isusa. Danas se ijo bakalar (20 deka na dva kila kumpira), ali meni su isto draže fritule.
Kad se vratimo kući čeka me još veće čudo u vidu bora sa uglavnom crvenin i bilin buralama te u staniol umotanin šišaricama i bombonima. Tude su i male svićice na latenin držačima, a ispod je betlemić na sklapanje, od kartuna, te za nas dicu kolači, tj, slatko pecivo u obliku kola (koje je mater sama pekla, ali to nisan znala). Mater je pričala da je ona otišla iza kuće po drva i kad se vratila našla je uređen bor, naravno, tako brzo ga je moga okitit samo mali Isus....Uvečer smo još malo pivali božićne pisme uz očevu usnu harmoniku, a unda san zadovojno zaspala iščekujuć Božić. Ujutro ćemo jopet ić u crkvu, pivat će se U se vrime, pogledat će se betlemi u svin trima crkvama, s puno poznatih ćemo izminit čestitke. Kad bude ručak, uz juvu s frigadinima, pečenu kokoš i mramorni kolač, (u kasnijin godinama bi bilo i rafijola, orahnjače, bresaka) molitvom ćemo zafalit Bogu, a na boru će svitlit sve svićice.
SRETAN BOŽIĆ!
Poziv dragom Isusu
O Isuse, kako bih volio, kada bi se
udostojio da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim.
I pun jeda, sa braćom svojom služim.
Pričao bih ti o ljudskoj kući.
O oknima, koja su pokatkad plava.
O vratima, kroz koja pognut moraš ući.
O bravi, koja se čvrsto zaključava.
Pričao bih ti uz dim obične cigare,
o svakom čovjeku i kako se koji zove.
I kako jedni uvijek nose haljine stare.
I kako drugi uvijek nose haljine nove.
I kako ima sedam brižnih dana.
O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
I o tom, kako se, kad zaboli rana,
šešir na čelo duboko, duboko natuče.
Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
kako se rosa niz prozor sliva.
Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
Isuse, umoran si, tebi se sniva.
O lezi, zaspi na postelji ovoj,
koju čovjek svaki dan otkupi.
Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
Spavaj samo, a ja ću na klupi.
Uz prekrasnu pjesmu Nikole Šopa, želim svima
SRITNO POROĐENJE
onoga, koji se udostojao biti sličan nama u svemu osim u grijehu!
Nekrolog
Nekrolog
1994.
Nad otvorenim grobom
uz uzdah, jecaj, cvijeće,
uvijek se neka besjeda topla reče!
Pa makar dotična povijest
i nije baš tako bistra,
iz pepela se iščeprka iskra!
Pa, kad se tako lijepo
besjedi dok se žali,
zašto na kredit riječ toplu ne bi dali?!
Ususret Božiću
Božić na televiziji
1994.
Uzalud praporci zveče,
uzalud trepere svijeće,
uzalud srma se ljeska
na boru do plafona,
uzalud znamenje razno,
ako je srce prazno,
sve je tek kula od pijeska,
uzalud zvone zvona!
U spomen jutros preminulom fra Zvjezdanu Liniću
Molitva za dobru smrt
1960 – ih
Kad moje oko zadnju suzu pusti
i kad mi glava na uzglavlje klone,
ne daj, o Dragi, da mi veo gusti
zastre vidike i ljubavi spone!
I, kada moja osuše se usta,
a patnje satru umiruće tijelo,
ne daj da duša ostane mi pusta,
o, ispuni je ti, nebesko jelo!
Nad glavom mojom nek se prospu zvuci
raskošne glazbe anđeoskog pira,
križ neka blista u drhtavoj ruci,
s njim želim poći u kraljevstvo mira!
Pravedni Josip i prečista Djeva
nek budu tada uz postelju moju,
dok duša vedra u zanosu pjeva:
Danas ću vidjet vječnu ljubav svoju!
Mislim da je slično molio fra Zvjezdan i da mu je molitva uslišana!
Adventsko sjećanje na djetinjstvo
BURA
1994.
Pini more priko žala,
sa krova je kupa* pala.
Čujen škripu starih škura*,
na refule* puše bura.
Vrca iskra iz fumara*.
Gospe moja od škap'lara*,
sačuvaj nas od požara,
spasi putnika, mornara!
Bura puše, bura mete,
nosi smeće u kunete*.
Pijaca* je pometena,
kažu: «Bura – čista žena!»
PROSINAC U NAŠOJ KUĆI
1994.
Prosinac studeni mete
u malon gradu uske kalete.
Bura, a iza škura radosne dičje oči,
uz tiho pucketanje vatre
pivaju, o srići snatre,
lete te riči svete
prama* božićnoj noći!
(*crijep, na mahove, dimnjak, znak vjerske bratovštine, jarak, tržnica, prema)
Ne idi!
Ne idi!
Pred Božić 1992.
Na srmenom karu od snova
u djetinjstvo uš'o si moje
dok snježna bijaše duša.
Ostani ispod mog krova,
sve ti povjeravam svoje,
dok zlo nas vrijeme kuša!
Ne idi iz ovog stana,
strah me, jer noć je gluha,
i zle se moći roje,
i budi s neba mana
svima što željni su kruha
a mraka i smrti se boje!
Takni ledena srca,
kamene mekšaj ćudi,
ukloni zatora sjene!
Dok pravda zgažena grca,
utjeha blaga budi
za slomljene majke i žene!
Maleno, Božansko dijete,
ne daj da majčina duša
dionik bude strahota,
dok Herodi pustoše, prijete,
ne daj da zloduh ih kuša,
budi im luč života!
